Bolje Vučić u ruci nego Đilas na grani 1Foto: Stanislav Milojković

Vekovi proseravanja (svih boja) u jednom su trenutku izazvali „epistemološku katastrofu“ (Dojč) i iz nje proishodeću terminološku zbrku, što će reči pogrešnu percepciju zbivanja i još pogrešnije imenovanje pojava.

Posledično se OVO što „nikada ovako nije bilo“ umesto seljačkim diletantizmom abraševićevskog tipa – kako bi bog definisanja zapovedao – naziva autoritarizmom, što je dibidus pogrešno jer autentični autoritarni sistemi možda nisu najprijatnija mesta za život raznoraznih luftiguza, ali se po pravilu odlikuju disciplinom, efikasnošću i (na svoj način) ekonomskom stabilnošću.

Navešću primere Rusije, Belorusije i Turske.

Već čujem glasiće koji cijuču iz komentatorlučkog off-a: „ali mi nismo Rusija, Belorusija i Turska“.

Tačno. Ali sa „obrnutim predznakom“.

Mi smo gori od Rusije, Belorusije i Turske.

Ima tome skoro dvadeset godina otkako mislim (i pišem) da bi našu razvaljenost, raspojasanost, drljavost i diletantizam mogla izlečiti samo desetogodišnja prosvećena (ne lopovska) diktatura koja bi nas privela poznaniju prava.

Naravno – džaba krečim, treba li uopšte reći. Nemamo mi „visinu“ ni za diktaturu.

Ako nam je već vlast diletantska, da li nam je bar opozicija razložna i kompetentna? Decidirano – jok.

Primera je bezbroj, a danas ćemo se pozabaviti najrecentnijim – ukorom pred isključenje koji je američkom ambasadoru uputio Đilas, Dragan, ne Milovan, Milovan bi jednostavno streljao Godfrija.

Dakle ovako: H. E. Godfri gostovao u ozloglašenom Pinkovom Hit-tvitu, što je Đida bacilo u težak amok i navelo ga da ambasadora optuži da je „stao na Vučićevu stranu“; proser-tekst je mnogo opširniji, koga interesuje, neka pogleda.

Ambasador je pak diplomatski odgovorio da „Đilas možda ne shvata ulogu diplomate“, što u prevodu na kolokvijalni jezik znači (ono što i vrapci znaju) da Đido nema pojma o politici uopšte, jer bi da ima pojma znao da ambasadori ne „rade“ ni za vlast ni za opoziciju u zemlji u kojoj su akreditovani, nego zastupaju isključivo interese svoje države.

Đido je izgleda smatrao – a nije usamljen u tome – da bi američki ambasador trebalo da se zgrozi nad režimskim nepočinstvima i sledstveno da „radi“ za njega, što bi H. E., uzgred rečeno, zasigurno i učinio – nisu ambasadori velikih sila s raskida da se upuste u takve rabote – ukoliko bi mu iz „centrale“ stigla takva instrukcija.

„Centrali“, međutim – inače vrlo dobro obaveštenom izvoru – tako nešto očigledno ne pada na pamet, ne zato što bi imala nešto lično protiv Đilasa nego zato što je (po meni ispravno) procenila da Đido ima velika (poslovna) očekivanja i ambicije, a da nema nikakvu održivu/primenjivu politiku, pa je na sastanku u Departmentu of State donet jednoglasan zaključak – bolje Vučić u ruci nego Đilas na grani. Očekujem saopštenje iz SZS: „Basara najavio vešanje Đilasa.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari