Hranilište, zimski "restoran" za gladne i ugrožene vrste

U "restoran" nad Uvačkim jezerom, otvoren još davnih devedesetih, prvenstveno za beloglave supove, svraćaju i gavranovi, orlovi, divlje svinje, a zatekli smo i prtinu koju je napravila lija... i češći su gosti zimi, jer se leti lakše snalaze za hranu.

"Hranu iznosimo svakodnevno, nekad i po više puta dnevno, a godišnje se iznese do 200 tona hrane, što uginulih životinja, što klaničkog otpada", objašnjava Ivan Vasilić, čuvar u Specijalnom rezervatu "Uvac".

Iznosili su hranu i noću, gledali su se oči u oči sa medvedom, vukom i prepoznali ono dobro jedni kod drugih.

"Sve se to loše zaboravi i ostaju samo lepe stvari. Da ste uspeli jednu koloniju od 4-5 parova da dostigne evo sada 400 do 500 ptica, i da je ta populacija uvek u usponu. Ne samo beloglavi sup, nebeski kralj u usponu, nego pored njega je utočište, mir i hranu našlo još mnogo, mnogo ugroženih vrsta, kao sivi soko, kao suri orao, orao mišar, bela kadnja. Uglavnom 33, odnosno sa supom 34 ugrožene vrste imamo u rezervatu", navodi čuvar prirode Mićo Karaklić.

Beloglavi supovi se gnezde i u kanjonu Mileševke, pa je pre desetak godina i na Jadovniku otvoren "restoran" za njih, ali i ostalu divljač.

I mada su već dvadesetak dana, od prvog većeg snega medvedi u hibernaciji, i na Tari i na Jadovniku na hranilišta se iznosi hrana za njih.

"I po ovako velikom snegu znaju da nas iznenade, da dođu kada su gladni i kada nemaju hranu. Dolazilo je dosta puta do borbe za plen, tu oko hrane, između divljih svinja i vukova, između vukova i medveda...", kaže Petar Obrenić iz Udruženje građana "Jadovnik – oaza netaknute prirode".

Prema rečima Zorana Jezdića iz Nacionalnog parka "Tara", živeti na Tari cele godine je praznik po sebi, tako da specijalni jelovnik nije potreban.

Po onoj narodnoj "i vuk sit i ovce na broju" praznik i za divljač i za meštane je dovoljno hrane na hranilištima tokom cele godine.