Liverpul: Iz ostave za obuću do svetske dominacije 1Foto: Pixabay/Anwo00

„Prijatelji, vaša radna mesta su zagarantovana. Radiću sa vama , a tražim samo jedno – lojalnost!“.

Osvanuo je 1. decembar 1959. godine na Enfildu. Dan nakon kog ništa više neće biti isto i koji za navijače Liverpula predstavlja crveno slovo u kalendaru. Trener Fil Tejlor je ponovo propustio priliku da vrati klubu prvoligaški status nakon čega se povukao. Pravo niotkuda kroz tunel je prošetao izvesni Bil Šenkli.

Ni slutilo nije da započinje era stvaranja moćnog Liverpula. Tejlorovi pomoćnici su se u mislima već negde oprostili od daljeg angažmana u klubu, ali je harizmatični “čudak” imao drugačije planove.

Šenkliju je kao bivšem rudaru manjkalo vaspitanja i formalnog obrazovanja, s obzirom da je od škole imao samo “osmoletku”. Nije mu bilo mesto na margini britanskog društva, noseći nešto avangardno u sebi mirisala je predodređenost za velika dela i to su osetili gotovo svi iz njegovog okruženja.

Čovek spartanske discipline, visoke radne etike, ambicije i inteligencije čije se poetične izjave još uvek citiraju , učinio je rudarski posao na toj “iskopini” i tako postao istinski revolucionarni vođa kluba koji je potom postao ponos grada i države. Inicirao je renoviranje Melvud trening centra i “remontovao” kompletan igrački kadar vodeći se premisom da ne može makar ko da nosi crveni dres. Iznad svega mu je bio važan karakter igrača i saradnika. Osim saradnicima sa kojima će kasnije činiti fantastičnu četvorku odnosno stručni štab, Škot nije bio zadovoljan zatečenim u pogledu “rostera”…

Liverpul: Iz ostave za obuću do svetske dominacije 2
Foto: Pixabay/Timbertopper

„Posle samo jednog meča znao sam da tim kao celina nije dovoljno dobar. Shvatio sam da treba da se pojačamo na poziciji golmana, štopera, na sredini i da nam je neophodan napadač, odnosno neko da zaustavi, a  neko da kreira akcije i postiže golove”, prisetio se kasnije nekadašnji trener Hadersfilda.

Koliko su njegove metode i ideje bile progresivne, ništa manje ni mesto na kom je okupljao saradnike nije bilo retrogradno. Mesto zbora bilo je katakomba podno stadiona duboko iza svlačionica. Izgledalo je kao skrovito lokacija koja okuplja zaverenike – bez prozora, niskog plafona, sedelo se na sanducima piva, sa zidova su visile kopačke i iscepani kalendari dama bez toplesa, dok se u vazduhu osećala buđ, zadah,  duvan, znoj i alkohol…

Upravo na mestu koje će kasnije postati kultno legendarni Škot održao je prvi sastanak sa Fejganom, Pejslijem i Benetom i praktično od tog trenutka simbolično je na tom mestu započeta skoro trodecenijska tradicija argumentovanih filozofskih rasprava o fudbalu. Šenklijev autoritet doneo je eksplozivnu pokretačku energiju i usađivanje pobedničkog mentaliteta u svlačionici. Pejsli je kao čovek koji je imao dug staž u klubu dao je pečat sistemu igre budući da je bio izvrstan taktičar.

Benet se kao bivši čuvar mreže bavio obučavanjem golmana i fizičkom spremom ekipe. Fejgan je kao treći u početku bio trener drugog tima. On je stanovao u blizini stadiona, a sa igračima je gajio posebno prisan odnos, pa su ga iz milošte zvali „ujka Sem“ ili „lepak“ pošto je prema legendi čvrsto držao trenerski kvartret okupljenim u podrumu donoseći sanduke piva koje je dobijao na poklon iz pivare čiji je rekreativni tim u slobodno vreme trenirao. Sednice su tako bivali sve duže, ideje se rađale, a ambicije rasle…

Nakon tri sezone Škot je “protutnjao” drugom divizijom i sa prvog mesta “provalio” za crvene neko vreme zamandaljena vrata prvog ranga. U maju 1965. godine Šenki osvaja prvi FA Kup koji smatra svojim “najvećim danom” u karijeri. Pored tri osvojene nacionalne titule, dva FA Kupa i prvog evropskog trofeja u drugom po značaju evropskom takmičenju, Šenkli se po povlačenju 1974. godine osvrnuo na ostvareno, izrazio ponos, ali i žal što se u “Boot room-u” nije pio šampanjac iz “ušatog” pehara. Bil je ostao u klubu popevši se na hijarhijskoj lestvici na mesto direktora. U narednih 11 godina od osvajanja Kupa Uefa Liverpul je čak četiri puta bacio na kolena fudbalsku Evropu.

U naslednika je promovisan Pejsli koji je nastavio razradu Šenklijevog kapitalnog dela. Temelji nisu bili uzdrmani, osnovni postulati se zadržani, zborno mesto je ostalo nepromenjeno i tako je zadržan duh zajedništva…Pejsli ne samo da je nastavio utabanim stazama uspeha, nego je doneo još veću radost navijačima.

Pod njegovom dirigentskom palicom ekipa je osvojila šest naslova prvaka države i tri puta se popela na tron Evrope. Potom je Pejsli pošao Šenklijevim, a nasledio ga je Fejgan, nekako prirodno u dinastiji…

Rane Fejganove radove u trenerskoj ulozi obeležili su fantastični uspesi. Osvojene su dve nacionalne titule i prvo finale KEŠ-a u 1977. godine u Rimu protiv Borusije iz Menhengladbaha završeno je sa uspehom (3:1). Liverpul je tako prvi put u istoriji pokorio Stari kontintent.

Naredne godine Redsi su se u okršaju sa Brižom na Vembliju ponovo popeli na vrh Evrope (1:0), a zatim tri godine kasnije na “Parku prinčeva” protiv madridskog Reala još jednom uspeli u toj misiji (1:0). Osvajanje Kupa evropskih šampiona 1984. godine u igri nerava protiv Rome predstavlja vrhunac, a ujedno i poslednji pehar trenerske dinastije koja je ispisala najsjajnije stranice Liverpulove istorije.

Sezona iz snova je krunisana na veličanstven način. Na Enfild je stigao treći trojef u toj godini, pošto su prethodno osvojeni prvenstvo i Kup, čime je spuštena zavesa na eru čuvenog trenerskog kvartreta – „Boot Room Boys-a“!

Klub je tako zaokružio svoj puni zenit. I naredne godine su Englezi igrali isti impresivan fudbal i našli se u finalu KEŠ-a protiv Juventusa u Briselu, ali je taj događaj ostao u senci krvoprolića i zapamćen je kao tužna hejselska noć. U jurišu Liverpulovih navijača trideset devet ljudi je poginulo, a oko 600 je zadobilo povrede. Posledično engleski klubovi su isključeni iz svih UEFA-inih takmičenja na period od pet godina.

Torinezi su golom Mišela Platinija (1:0) odneli trofej na “Čizmu”.

Fejgan je odlučio da napusti klub, a godinu dana kasnije isto je učinio i Benet. Kormilo je preuzeo bivši Liverpulov napadač Keni Dalgliš stavivši u centar iste principe. Ipak, insistiranje premijerke Margaret Tačer da kazna bude drakonska bitno je uticalo da Dalgliš ne nastavi osvajačke pohode prethodnika. Stadion je 1993. godine renoviran, čuvena prostorija je srušena, a sa njom je otišao i deo klupske istorije. Od tada Liverpul nikada više nije bio prvak Engleske…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari