"ŽIKO MOJ, LJUBAVI STARA, NEMOJ DA PLAČEŠ" Ana i Živan Vasiljević proslavili su 60 GODINA BRAKA
Ana (82) i Živan (89) Vasiljević ostali su zatečeni iznenadnim gostima i tortom, a povod okupljanja u sali Gerontološkog centra u Subotici bio je godišnjica braka koji su sklopili 29. novembra 1959.
Dok se sa osmehom zahvaljuje, posebno dr Nenadu Ivaniševiću, direktoru GC u Subotici, i Branimiru Joki, svom sestriću, Ana ne ispušta ruku supruga i govori mu: „Raduj se, Žiko, što si ovo dočekao, jer ovo je retkost!“ I jeste retkost, a ona dodaje: „Dao bog da svi doživite sreću, zdravlje i dug život sa vašom porodicom i muževima“. Ali Vasiljeviće život nije mazio. Živeli su i radili u Hadžićima, u blizini Sarajeva, a pre oko 20 godina došli su u okolinu Vrnjačke Banje. Nedavno su se zahvaljujući rodbini u Subotici doselili na sever zemlje i odlučili da GC bude njihov novi dom.
- Dočekali smo i ono što ni sami nismo mogli da očekujemo, 60 zajedničkih godina - priča Ana.
Za Suboticu ih veže rodbina. Sestrić Branimir im je kao drugi sin, a imaju i svog jedinca Zorana, snaju Branku i dvoje unučadi Nikol i Stefan.
- Zadovoljni smo svim što nam se pruža u GC. Moj Žika je malo bolesniji, ali držimo se. Bolesna sam i ja, ali dok imamo jedno drugo sve je dobro. Ovo što smo danas doživeli nismo mogli ni da sanjamo - priča Ana i steže muževljevu ruku.
Baka Ana ne krije recept dugovečnog braka.
- Svaki brak je priča za sebe, a mi smo negovali toleranciju. Imali smo uspona i padova, život nam je doneo lepe i teške trenutke. Bilo je najviše lepih trenutaka, a bilo je mnogo toga što nismo očekivali. Živane, molim te, reci i ti nešto - rekla je Ana, dok Živan nije mogao još dugo ništa da kaže, a suze radosnice su se slivale niz njegovo lice.
Dok priča o braku sa svojim Žikom, Ana ga pita da li će je poljubiti. Bez razmišljanja joj govori da hoće i pored toga što se teško kreće daje i poslednji atom snage da joj se približi. U šali mu govori da mu je lepa frizura i zajedno se smeju. Oboje su radili u vojnoj ustanovi. Stekli su penzije i kažu da su na kraju svega - srećni.
- Sve je dobro dok smo zajedno. Neka diše pored mene i ja sam zadovoljna. Lakše se sve podnese udvoje. Žiko moj, ljubavi stara, nemoj više da plačeš, molim te. Ti ćeš meni još da živiš - rekla je baka Ana deda Žiki.
- Dogovorićemo se - odgovorio joj je.