Hrvatski šef diplomatije pisao nemačkoj televiziji zbog FILMA O SFRJ, pa izneo niz ŠOKANTNIH TVRDNJI: "Hrvatska je Olujom spasla Bihać"

- Svrha pisma je da donese bolje razumevanju važnih procesa i uzroka raspada bivše Jugoslavije, te kasnijeg osnivanja novih država u srednjoj i jugoistočnoj Evropi, kao i opovrgnuti niz tvrdnji iznesenih u dokumentarnom filmu i ukazati na neke nespomenute, a važne činjenice - naveli su u saopštenju hrvatskog Ministarstva spoljnih i evropskih poslova, prenosi Indeks.

Pismo na devet stranica kojim se u 11 tačaka referiše na letos prikazanu seriju "Balkan u plamenu: Jugoslavija – bure baruta" upućeno je glavnom direktoru nemačke televizije ZDF Tomasu Belutu, kao i glavnom uredniku Peteru Freju.

Hrvatski ministar Grlić Radman ispravlja tezu o tome da je pokretačka snaga samostalnosti republika bila Hrvatska, ističući da je to bila Slovenija.

- Sve do završne faze jugoslovenske krize, Socijalistička Republika Slovenija bila je pokretačka snaga u borbi za veću samostalnost republika i jasan otpor politici dominacije srpskog komunističkog vođstva na čelu sa Slobodanom Miloševićem. Budući da je komunistički režim u Hrvatskoj bio mnogo rigidniji u odnosu na onaj u Sloveniji i da je u Savezu komunista Hrvatske uticaj Srba bio visok - naveo je Grlić Radman.

"Tuđman nije potpaljivao"

Hrvatski ministar dalje ističe da je Hrvatska na sve načine pokušavala da izbegne oružani sukob.

- Kao de fakto nenaoružana zemlja, Hrvatska radi sve što je u njenoj moći kako bi izbegla oružani sukob - rekao je on i time odbacio tvrdnju da je hrvatski predsednik Franjo Tuđman prihvatao mogućnost rata u želji za otcepljenjem od Jugoslavije.

Takođe ističe da bi Beograd sigurno ustuknuo da su "međunarodna zajednica i EZ, slično kao u slučaju baltičkih država, jasnije podržale demokratski artikulisane težnje za nezavisnošću Slovenije i Hrvatske, koje su bile moguće prema jugoslovenskom ustavu".

Odbacuje i ocenu o podeljenoj odgovornosti Tuđmana i nekadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića za koje se u filmu kaže da su "ideološki potpaljivači", što prema rečima hrvatkog ministra ne odgovara realnosti.

- Nedvosmisleno je da ni Franjo Tuđman, ni hrvatska vlada u tim teškim vremenima nisu uvek činili sve ispravno, ali Franju Tuđmana izjednačavati sa Slobodanom Miloševićem kao "potpaljivačem" krvavog raspada Jugoslavije znači upoređivati ih bez uporišta u činjenicama - navodi se u njegovom pismu.

Radman je onda naveo i to da su u sva četiri jugoslovenska rata Milošević i jugoslovenska, a posle srpska vojska kao instrument velikosrpske politike bili na jednoj strani, dok su Slovenija, zatim Hrvatska, BiH i na kraju Kosovo, bili na drugoj.

Šahovnicu koristili i Karađorđevići?

Ako je dotle bio umeren u svojim izjavama, Radman je u nastavku pisma izneo niz kontroverznih tvrdnji.

Naime, on odbacuje tvrdnju iz filma da je uzor novoj hrvatskoj državi bila nezavisna Hrvatska iz 1941. godine, Hitlerova marionetska država u kojoj su vladale ustaše, i upućuje na životni put predsednika Tuđmana koji je bio partizan i "zauzeo se za to da se hrvatski Ustav jasno poziva na odluke Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske (iz 1943.) kao najvišeg nosioca državne suverenosti".

U daljem toku pisma, on odbacuje tvrdnje da nova hrvatska država preuzima fašističke znakove, te da je šahovsko polje za Srbe u mnogim aspektima imalo značenje slično kukastom krstu.

"Šahovsko je polje u svom porodičnom grbu koristila i srpska kraljevska porodica", piše ministar.

- Netačna je i tvrdnja iz filma da "Tuđman želi da otpusti sve srpske policajce u Kninu i zameni ih Hrvatima" - piše ministar i dodaje: "Nije se radilo o pitanju etničke pripadnosti, nego je bilo pitanje priznaju li policajci novoizabranu demokratsku vlast u Zagrebu".

Posebno je zamerio to što je iz dokumentarnog filma navodno izostavljena važna stavka da su međunarodno priznanje Slovenije i Hrvatske podržali nemački kancelar Helmut Kol i ministar spoljnih poslova Hans-Ditrih Genšer.

Naime, tvrdnju iz filma da su Tuđman i Milošević zajedno delili BiH po njemu opovrgavaju mnoge činjenice, a kao osnovu za to navodi da je Hrvatska bila među prvim državama koje su priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu spominje da je zbog rata i etničkog čišćenja broj bosanskohercegovačkih Hrvata najviše smanjen, za trećinu.

On se u svom obraćanju ZDF-u, dotakao i Srebrenice, i tom prilikom je napisao kako je samo "zaslugom Oluje" sprečen srebrenički scenario u Bihaću, koji je prema njegovim rečima bilo mesto opkoljeno srpskim vojnicima budući da se nalazilo na granici sa Hrvatskom.

U daljem toku pisma on ističe da je "operacija Oluja zapravo omogućila hrvatsko-muslimansku ofenzivu u Bosni i Hercegovini, a zatim i mirovne pregovore u Dejtonu".

Odbacuje kao netačnu tvrdnju da se u Hrvatskoj nisu osudili zločini koje je počinila hrvatska strana, te kao primer navodi presudu visokom oficiru, generalu Mirku Norcu.

Simpatisanje Tita

U zaključku pisma hrvatski šef diplomatije odbacuje i pojednostavljen prikaz Tita jer se u seriji, prema njegovom mišljenju "osećaju gotovo jugonostalgični ton i simpatisanje" Josipa Broza.

U filmu on je prikazan kao superzvezda nakon rata, kao kvazi-pozitivni diktator i kvazi-pozitivna komunistička diktatura, gde je Tito pozitivan i harizmatičan lik koji je uspešno potiskivao stara neprijateljstva, piše Indeks.

Hrvatski ministar Grlić Radman u daljem toku pisma ističe da je Tito bio "komunistički diktator koji je likvidirao intelektualce, umetnike, preduzetnike, nekomunističke radnike i seljake, sveštenike i muslimanske verske vođe, kao i demokratske političare", čime je "onemogućio razvoj slobodnog demokratskog društva".

-S našeg gledišta Tito i četrdesetpetogodišnji komunistički sistem vladavine bili su jedna od osnova za Miloševićev uspon i krvavi raspad Jugoslavije - zaključio je šef hrvatske diplomatije.