Šta god da se očekivalo od impozantne konvencije pod nazivom "Pravo na pravdu", koja je u organizaciji TAIEX-a i Delegacije Evropske unije u BiH održana u Sarajevu, 20. novembra ove godine, poruka je bila precizna i jasna: "Mi ćemo pružiti pomoć, vi treba da djelujete!" Ni to nije ništa novo. Evropska komisija je na toj platformi nastupala od dolaska u BiH.
Bio je to skup vrijedan pažnje! Na jednom mjestu našli su se visoki predstavnici međunarodne zajednice, ministri pravde, sudije, tužioci, ombudsmani, predstavnici velikog broja nevladinih organizacija, predstavnici sindikata i žrtve najtežih krivičnih djela koja su ostala nerazjašnjena. Predstavnici društva su, izvan eksplicitnog političkog konteksta, imali priliku da otvoreno govore o pravosuđu, da navode primjere i traže odgovore, a predstavnici pravosuđa da objašnjavaju i ukazuju na probleme. Svi su mogli da provjere vrijednosti vlastitog razumijevanja problema, vide svu složenost pravosudne problematike i dublje razmisle o rješenjima koja bi vodila vladavini prava. Predstavnici pravosuđa i državnih institucija bili su u prilici da izađu iz svojih profesionalnih ljuštura, oslušnu glas naroda i shvate koliko su pravda i vladavina prava važna pitanja za građane koji ih plaćaju. Bio je to veliki demokratski iskorak društva kome je neophodan dijalog o problemima. Treba se nadati da će Evropska komisija nastaviti sa ovakvom praksom.
Nije bilo ohrabrujuće pravosudne pameti u ovom ambicioznom dijalogu. Predstavnici Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) ničim nisu ohrabrili skup. Da su imali osjećaj odgovornosti, došli bi sa jasnom vizijom na koji način planiraju rješavati očigledne probleme. Ništa od toga nije se od njih moglo čuti. Činilo se da za njih ne postoje problemi koje treba da rješavaju i da za njih pravda i vladavina prava nisu ugrožene vrijednosti. Ljudi koji upravljaju pravosudnim institucijama su se više hvalili i pravdali nego što su razumjeli otvorene probleme i imali ideja za njihovo rješavanje. To je potvrdilo opšte uvjerenje da su korijeni krize u nekompetencijama i nedostatku integriteta ljudi koji upravljaju pravosuđem.
Da ironija bude veća, mjesto gdje se ovaj skup nade odvijao nije ni slutilo na dobru perspektivu. Sala u kojoj je odjekivao vapaj za pravdom, godinu dana je zjapila prazna. Toliko je trebalo izabranim predstavnicima naroda da konstituišu vlast nakon izbora. Koliko bi im tek trebalo da riješe probleme posrnulog pravosuđa?
Pitali su me novinari na prvoj pauzi šta očekujem od izvještaja nezavisnog eksperta Rajnharda Pribea. Odgovorio sam da ne očekujem ništa što do sada nije viđeno. Gospodin Pribe je iskusan čovjek, dobar poznavalac pravosuđa i balkanskih političkih marifetluka. Njegov izvještaj će, siguran sam, dati dobru analizu i niz preporuka. Problem je što te preporuke neće imati ko da provodi u djelo. Da li oni koji su srušili pravosudni sistem (VSTV) mogu da ga reformišu i spase od potpune propasti? Da li to mogu da urade vladajuće politike koje se nikada nisu pomirile sa konceptom nezavisnosti regulatora pravosuđa (VSTV) i sve su činile da pravosuđe stave pod svoju kontrolu. I u tome su uspjele. Nema nikakve nade da se tog trofeja odreknu. U koalicionim dogovorima već je postignut stepen saglasnosti da izbor sudija i tužilaca pređe u ruke parlamenata (koalicione većine). Ako se to desi, ljudi iz sadašnjeg saziva VSTV zauzeće upravljačke pozicije u najvažnijim pravosudnim institucijama. Možda zbog toga i nisu bili zainteresovani za dijalog.
Ljudi iz Evropske komisije su nam jasno stavili do znanja da ne treba da očekujemo da nam oni riješe probleme. Istina, nisu nam jasno rekli kako da to sami uradimo, ali nisu to ni bili dužni. Ako to sami ne znamo, nema pomoći koja će nam biti od koristiti. Onaj ko ništa ne zna, ne zaslužuje pomoć.
Ako već moramo sami da djelujemo, onda treba da znamo da nam je preostao samo jedan jedini način za spas pravosuđa! To je odlučna akcija pravosudne zajednice! Sudije i tužioci treba da pozovu članove VSTV-a, koje su svojim glasovima izabrali da upravljaju pravosuđem, da odmah podnesu ostavke i da istovremeno umjesto njih izaberu nove članove VSTV-a. Na taj način bi se u instituciji uspostavila nova legitimna većina koja bi preuzela upravljanje institucijom. (Vanjski članovi bi nesmetano nastavili svoj mandat s obzirom na to da profesionalna zajednica ne može uticati na na njihov legitimitet) To bi bio razuman demokratski postupak koji proizlazi iz suštine ideje o nezavisnosti institucije i legitimnih interesa društva. To što takva procedura nije nigdje izričito predviđena kao mogućnost, ne oduzima postupku suštinski demokratski legitimitet. Uostalom, demokratski prevrati se u demokratskom svijetu priznaju kao legitimni. Ne treba da se pale pravosudne institucije da bi se istjerali nekompetentni koji su iznevjerili ciljeva društva i onih koji su ih birali.
Predsjednici sudova i glavni tužioci, koji imaju mandat da organizuju procedure izbora, mogli bi odmah povesti ovu akciji i pokazati javnosti da nisu taoci postojeće većinske strukture VSTV-a i saučesnici u rušenju pravosuđa. Ukoliko to ne učine, ili spriječe, rizikuju da budu trajno obilježeni kao nedostojni.
Bilo bi od velike važnosti da članovi VSTV-a, koji ne podržavaju postojeću upravljačku strukturu, podnesu ostavke i profesionalnoj zajednici pošalju poruku da je ovakva akcija nužna za očuvanje nezavisnog pravosuđa. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog spasavanja vlastite časti.
Ova vrsta aktivizma bi jasno pokazala da je većina nosilaca pravosudnih funkcija časna, poštena i spremna da zaštiti pravdu i vladavinu prava. Bio bi to nemjerljiv dokaz hrabrosti i spremnosti da se brane društvene vrijednosti. Sa ovakvom akcijom pravosuđe u BiH bi postalo evropski svetionik pravde, slobode i nezavisnosti.
Treba pokazati da djelujemo! Šteta je propustiti ovakvu krizu!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.