INTERVJU - Zvezdan Mitrović: U Beograd smo došli bez treninga, bila je svečanost u San Antoniju

Vreme čitanja: 16min | čet. 14.11.19. | 17:05

Crnogorski stručnjak u razgovoru za MOZZART Sport govorio o projektu Asvela, budžetu kluba, odnosu s Tonijem Parkerom, aktuelnom stanju evropske košarkaške scene, odnosu Evrolige prema klubovima iz bivše SFRJ, Crvenoj zvezdi, stanju igračkog i stručnog kadra, radu na klupi Crne Gore, ali i tome kako je sve manje tolerancije za mlade trenere...

Gostovanje francuskog Asvela Crvenoj zvezdi u okviru osmog kola Evrolige doneo je priliku da se o košarkaškim aktuelnostima prozbori koja s jednim od najpoštovanijih trenera u Francuskoj i trenutno prisutnih na evropskoj sceni - Zvezdanom Mitrovićem.

Koga god da smo pitali o tome kakav je sagovornik dojučerašnji selektor Crne Gore i trener velikog projekta iz Liona u vlasništvu legendarnog Tonija Parkera, svi su rekli da se radi o čoveku iz koga izbija harizma i neko ko je svoje poštovanje izgradio "zaobilaznim putem". Gledajući spisak klubova u kojima je radio definitivno se potvrđuje ta teorija. Od Pikadilija, preko Budućnosti, kao pomoćnik, pa samostalno, Mogrena, Himika, Krivbasa, Budiveljnika, do Azomvaša, Monaka i sada Asvela i donedavno mesta selektora Crne Gore, gde je prethodno bio zadužen za mlađe kategorije. 

Izabrane vesti

Zvezdan Mitrović je za 27 godina aktivne trenerske karijere napravio dosta toga, osvajač je brojnih timskih i individualnih priznanja, a kada ga upoznate osećate ambiciju i želju da se u budućnosti uradi još dosta toga. U Beograd je stigao nešto ranije, čak dva cela dana pre utakmice, a mi smo uspeli da od njega izvučemo objašnjenje zašto je u glavni grad Srbije došao čak i pre većeg dela ekipe...
“Okolnosti pred ovu utakmicu su specifične. Mi posle utakmice protiv CSKA nismo imali nikakve obaveze, čak ni trening. Kao što znate, vlasnik kluba Toni Parker je pre nekoliko dana imao ceremoniju u San Antoniju gde je penzionisan njegov broj, pa je deo igrača otputovao u Teksas. Trebalo je i ja da odem, ali sam kasno ušao u proceduru za dobijanje američke vize. Nekoliko igrača je ostalo u Lionu“, otkriva Zvezdan Mitrović na početku razgovora za MOZZART Sport i produžava misao:
“Dakle, tu imate faktor nepripremljenosti. Zvezda je veliki favorit u sutrašnjem meču. Ali, kako je košarka timski sport, kako su CSKA, Panatinaikos ili Baskonija bili favoriti protiv nas, gde smo napravili određeni rezultat, tako ćemo i mi probati da uradimo nešto više i ovde. Deo ekipe je zajedno sa mnom došao dva dana ranije, kasnije nam se priključio ostatak igrača i sada će nam prvi zadatak biti da probijemo 'džetleg' (desinhronizacija u organizmu čoveka, nastala kao posledica letenja avionom kroz više časovnih zona pr. au) i da probamo da odigramo dobru utakmicu. Malo su nerealni uslovi u kojima ćemo ući u meč, ali tako je“.

CRVENA ZVEZDA? NE VIDIM ZAŠTO SE NAPRAVILA TOLIKA FRKA...

Upoznati ste sa situacijom u Crvenoj zvezdi – promenjen je trener, ekipa je počela da se diže i pokušava da nađe pravu formu, kakva se očekivala od prvih takmičarskih izazova. Kako vi vidite stanje u klubu s Malog Kalemegdana?
“Iskreno, situaciju vidim potpuno drugačije od onoga kako je veći deo javnosti vidi. Ne vidim da je Zvezda igrala loše u Evroligi. Oni su prvu utakmicu protiv Panatinaikosa igrali jako dobro, s Makabijem su otišli u produžetak, dobili Fenerbahče i Himki, timove s nerealnim budžetima. Sve je bilo kako treba. Kiksevi u ABA ligi su normalna pojava. Pa, pogledajte ostale klubove širom Evrope i kakvo je stanje u najboljim klubovima. Nema jedne ekipe koja ne pravi kikseve, osim moje, ali videćemo i dokle ćemo mi moći ovako. Vidite da Barselona gubi utakmice, da je Efes izgubio od Bandirme, tako da je sve to normalno i nisam video elemente za smenu trenera. Nije na meni da komentarišem odluke uprave, ali Crvena zvezda je odigrala sve kako treba dosad“, priča Mitrović i dodaje:
“Zvezda je bila konkurentna s Barselonom, bila najveći deo utakmice aktivna protiv Reala. Pogledajte njihove budžete... S obzirom da se promenio tim, da je došlo mnogo novih igrača, uopšte nisam video razlog da se nešto menja. Čini mi se da su ljudi s prostora bivše SFRJ ponekad nerealno ambiciozni“.

Dosta se u javnosti pominje da je glavni razlog ovakvih rezultatskih oscilacija neusaglašenost velikih takmičenja (Mundobasket u Kini završen 15. septembra prim. aut), sa pripremama klubova, zbog čega treneri evroligaških timova često ostaju u radu sa mladim igračima i onima koji bi trebalo da deluju iz drugog plana...
“Treba uzeti u obzir da prvi put ove godine imamo Evroligu s 34 utakmice i 18 klubova. To je jako dugo takmičenje. Svi počeci koji mogu da budu dobri ili loši u takvom obimu takmičenja mogu da budu nevažni i gleda se praktično samo onaj završni deo, borba za plej-of. Možemo da kažemo da je izvlačenje ocena iz uvodnog dela sezone preuranjeno i da se neka konkretna slika može dobiti tamo gde posle Nove godine. Tada će se videti ko je gde. Sada smo u osmom kolu, neke ekipe igraju ispod očekivanog, neke su bljesnule, ali jasno je da je takmičenje izuzetno ujednačeno. Biće interesantno, šareno, kao što je krenulo da neke ekipe gube utakmice na domaćem terenu. Ritam je izuzetno težak, pogotovo za ekipe poput moje koje nemaju ogromne rostere kao neki, Real, Barselona, Fener, CSKA... Oni imaju 17 konkurentnih igrača u sistemu, ne zna se ko ulazi, ko izlazi, ko je bolji“.

Iza vas je nekoliko čudesnih meseci u vašoj trenerskoj karijeri. Sa Crnom Gorom ste obezbedili istorijski plasman na Mundobasket, pa ste s Asvelom uzeli šampionsku titulu u Francuskoj, zatim bili deo najveće košarkaške smotre i onda se vratili u Lion gde pravite vrlo dobre rezultate u elitnom klupskom takmičenju. Koliko je teško raditi posao kojim se bavite u takvom intenzitetu i opet praviti rezultate?
“Evo, pošto smo malopre pričali o dužini sezone i neusklađenosti kalendara, prvi mogu da kažem da sam zbog obaveza sa reprezentacijom propustio pripreme s Asvelom. Teško je raditi posao visokim intenzitetom na toliko strana, ali imam sreću da je iza mene dobar stručni štab, sa ljudima koji su sa mnom dugi niz godina. Pre svih Mirko Ocokoljić, s kojim sarađujem još iz perioda kad smo bili u Ukrajini, pa Ti Džej Parker, koji je u Asvelu godinama i imamo odličnu saradnju. Tako da nisam brinuo s te klupske strane, radili smo po programu koji smo unapred ustanovili. Ali, opet je drugačije nego kada je prvi trener tu. Definitivno je da je ta problematika velika i kompleksna, zato je teško adaptirati se na sve što vam posao nosi. Da, jeste to isti sport, ali se klupska i reprezentativna košarka dosta razlikuju. Potpuno drugačiji pristupi“, iznosi nam svoje viđenje Mitrović i ukazao nam na još jednu bitnu stvar:
“Vidite sada kakva je situacija s kvalifikacijama i 'prozorima' koji se igraju. Ma koliko da stoji činjenica da su ti 'prozori' Crnoj Gori doneli plasman na Mundobasket, što je bilo potpuno izvan svih očekivanja, smatram i dalje da je sistem takmičenja potpuno pogrešan. Pogotovo kada ne igraju najbolji košarkaši, iz NBA i Evrolige, kao ni treneri. Čim se igra takmičenje bez najboljih igrača, ne vidim smisao svega toga“.

Ono što deo košarkaške javnosti posebno zanima jeste vaš odnos s Tonijem Parkerom, koji je ipak ostavio dubok trag na svetskoj košarkaškoj sceni, a sada je većinski vlasnik Asvela...
“Toni je klub preuzeo pre nekoliko godina i u celu priču ušao jako ambiciozno. Sa mnom je kontaktirao prošlog leta, kada sam završavao sezonu s Monakom. Njegov predlog da dođem u tim koji će igrati Evroligu, koji će moći da se bori za titule na svim nivoima, za mene je bio izuzetno primamljiv. Toni i ja imamo dobar, profesionalni odnos“.

ASVELOV BUDŽET ZA PLATE JE OKO 3.000.000 EVRA

Kakav je čovek Toni Parker u danima kada više nije posvećen obavezama kao igrač?
“Više je u SAD, nego u Francuskoj. Bio je ovde malo početkom sezone, ali je sada ponovo tamo. Toni je veliki biznismen sa brojnim projektima. Njegov najveći projekat trenutno nije Asvel, nego sportska akademija koju je otvorio. Ambiciozni projekat s dvoranama, teretanama i svim uslovima za rad, ali i s dobrim smeštajnim kapacitetima gde može da se nauči dosta toga. Ima takođe i ženski klub koji je pod njegovim patronatom. Osim toga što je bio veliki košarkaš, sada pokazuje da je ozbiljan biznismen“.

Da li je Toni Parker jedan od onih vlasnika koji znaju da umešaju svoje prste kada se pravi konstrukcija tima za novu sezonu, kada se dovode igrači?
“Kod nas u strukturi tima imamo generalnog menadžera (Joan Sangare pr. au), tu je predsednik kluba. Mi smo se više rukovodili finansijama, nego igračima. Dosta je bilo njegovog uticaja u tom delu, bilo je i određenih nesuglasica... Eto, na primer, moj prvi pik i igrač kojeg sam stvarno želeo da dovedemo, Tonje Džekiri, je došao. Dosta igrača iz prethodne sezone je ostalo, ali nama je u interesu da što više mladih igrača gurnemo u vatru. Imamo odličnu saradnju, ali znate kakvi su treneri – uvek žele da se dovedu još bolji igrači. On to razume, zato mi je rekao da se ove godine strpim, pa će sledeće godine biti još bolje. Verovatno ste čuli, od početka 2020. u klub ulazi i fudbalska sekcija Liona, pa će situacija biti još bolja. Saslušao sam ga, pa sam ga u šali pitao: 'A, za kog trenera će biti bolje?', pošto znate da kad nešto krene po zlu odmah puca po našim leđima (trenera). Jeste možda bilo nekih nesuglasica oko igrača, ali naša glavna komunikacija je vezana za finansije. Imamo otvoren odnos, pun razumevanja“.

Iako ste odlično započeli svoj mandat u Asvelu, iza sebe ste ostavili i lepu priču u Monaku...
“Da se razumemo, meni je bilo sjajno u Monaku, ne samo u poslovnom smislu, već životnom i rezultatskom, čak mi je možda i finansijski bilo bolje da sam ostao u Monaku. Imao sam veliku ambiciju i želju da i s Monakom osvojim sve, tri godine nismo uspeli da uzmemo titulu, ali sam to napravio s Asvelom“.

Renomirani sportski list Ekip nedavno je objavio podatke o budžetima evroligaških klubova. Za Asvel se procenjuje da raspolaže sa 11.400.000 evra. Koliko su podaci tačni?
“Na toj listi smo treći klub s najmanjim budžetom, ali treba znati da je Francuska zemlja gde se plaćaju ogromni porezi. Ali, sve se zna. Mi za igrače imamo izdvojeno nešto malo više od 3.000.000 evra. To je budžet za ceo igrački kadar i stručni štab. To je smešna suma novca za Evroligu. Veliki je broj zaposlenih ljudi u Asvelu, oko 40 ljudi. Organizacija je vrlo ozbiljna i za njih se sve plaća veliki porez. To je problem sa francuskim klubovima i ne mogu da budu konkurentni u Evropi baš zato što su porezi izuzetno visoki. Ti na sve obaveze plaćate stanove igračima, pa još neke stvari i kada se sve to sklopi to je veliki budžet. U Francuskoj nema laži i prevare, sve se vidi, sve je na papiru, zato i kažem da je realni budžet tima nešto veći od 3.000.000 evra“.

Evroliga je poslednjih godina krenula ozbiljnim putem rekonstrukcije i otvorila se ka tržištima koja dugo nisu bila prisutna, dok se nekim košarkaškim sredinama poput one iz nekadašnje Jugoslavije, na primer sve više zatvaraju vrata. Asvel je sada u priči, od pre nekoliko godina aktivno i Bajern, sve se glasnije priča o klubu iz Londona...
“Ah, da, klub iz Londona kao večita želja ljudi iz Evrolige“, kao iz topa nam je odgovorio Mitrović i produžio misao:
“Imam mišljenje na tu temu. Gledajući neku sportsku priču i stare zasluge, ovo je sredina koja je iznedrila na hiljade košarkaša i trenera. Ali, mi više ne živimo u vremenu gde se to zaista ceni. Živimo u vremenu biznisa i novca. Tamo gde će se proizvoditi novac, to će se prodavati. To je NBA sistem kojem sve više teži Evroliga. Evroligi je, na primer, mnogo interesantniji Pariz nego Lion. Ali, opet, Lion je košarkaški centar i drži veliki adut u imenu Tonija Parkera, koji je ipak košarkaška legenda. To su realne stvari. Moramo da budemo realni, nažalost ekonomija diktira sve i Evroliga pokušava da napravi finansijski zdravu ligu, sa ekipama koje nisu dužnici i koje mogu da garantuju budžete, a to Asvel može. Možda ne u sumama koje bi Evroliga želela, ali ovaj klub garantuje stabilnost. Baš kao što to radi Bajern u Nemačkoj“.

REALNOST JE DA ZASLUGE NE ZNAČE MNOGO, VEĆ JE NOVAC GLAVNI POKRETAČ

A, šta je sa najboljim klubovima odavde?
“Ako gledamo klubove iz bivše Jugoslavije, Litvanije i još nekih manjih sredina, oni svi zaslužuju da budu deo elite, ali malo se gledaju zasluge... Pogledajte kakva je situacija u fudbalskoj Ligi šampiona. Vidite da je to liga najbogatijih klubova Evrope i tako će sve više biti u budućnosti. Što se brže budemo adaptirali, moći će da se naprave bolji programi i biće deo toga“.

Šta će to značiti za naš košarkaški region?
“Teško mi je da odgovorim na to pitanje, jer slabo pratim ekonomsko stanje ovde. Koliko vidim, Partizan i Crvena zvezda imaju budžete, konkurentni su klubovi u svim takmičenjima i glavnu reč vode strani igrači. Opet, ne možeš da gledaš košarku iz ugla patriotizma. Realno stanje je takvo da su naši najbolji igrači mnogo skuplji od stranaca koji dolaze. Biće jako teško da se na zdravim osnovama prave ozbiljni klubovi“.

Mitrović je u dahu nastavio da nam obrazlaže situaciju...
“Ovde stvari drugačije funkcionišu, velika je uloga države koja dosta pomaže i klubovi ovde nisu u privatnom vlasništvu kao, na primer, Asvel, gde je Toni Parker doveo još nekoliko jakih sponzora. Njegovo učešće je veliko, fudbalski klub ulazi u priču... Zato sam i rekao da je Parker dobar biznismen, jer se danas uspeh meri po tome koliko si sposoban da dovedeš dobrih sponzora. Ko ima para, taj igra, prosto je. E, sad, potrebno je da taj novac počne da se vraća, pošto je košarka u ovom trenutku samo trošak. Sada je na ljudima iz Evrolige da naprave takmičenje koje je finansijski isplativo, što sada nije“.

Pomenuli ste broj stranaca u klubovima regiona kao faktor razvoja kluba na zdravim osnovama. Sve je više stranaca u regionalnoj košarci, da li to može da bude mač s dve oštrice?
“Ne može. Evo i zašto. Pa, Španija ima toliko stranaca i opet su prvaci u svim kategorijama. Kada se radi ozbiljno, to ne može da se dogodi. Uzmimo za primer Baskoniju, protiv koje smo nedavno igrali i nisu imali nijednog Španca. Andora, koja se takmiči u ACB ligi, nema nijednog Španca. Pogledajte koliko stranaca imaju Real i Barselona... Znate u čemu je stvar. Verovatno bi naši timovi doveli domaće igrače, Zvezda bi sigurno radije imala srpske košarkaše, nego strance, ali svi znamo da oni mnogo koštaju. To su velike sume za najbolje igrače iz Srbije, Crne Gore... Imaju dobre plate, izgrađena su imena i jako cenjena u evropskim i svetskim okvirima. Transfer politiku kluba sada određuje tržište, ne želja“.

Podsetio nas je Zvezdan Mitrović na primer koji je ustalasao strasti u košarkaškom regionu.
“Vidite samo šta se desilo sa pričom oko Miloša Teodosića i Crvene zvezde. On je izabrao sredinu koja bolje plaća. Treba shvatiti da njihove karijere ne traju 100 godina i da on konkretno ima još nekoliko godina u kojima treba da zaradi ono što zaslužuje. Posle završetka karijere on će se sigurno okrenuti biznisu i nekim drugim stvarima u životu. Tu nema emocija, nema patriotizma, to je igra“.

Da li to znači da postoji jaz između igrača najviše klase i onih koji su danas u srpskoj ili crnogorskoj ligi?
“Ah, sad, pa ne možemo da imamo 200 vrhunskih igrača. To je mesto rezervisano za 15-20, što je velika stvar svakako. Opet, u Crvenoj zvezdi važne uloge imaju Dejan Davidovac i Ognjen Dobrić, u Partizanu Ognjen Jaramaz i Rade Zagorac, u Valensiju je nedavno otišao Vanja Marinković. Mi smo veliko i dobro tržište, imamo dobre igrače, ali tržište diktira stanje u klubovima“.

STRUKA JESTE U DEFICITU, ALI POGLEDAJTE PRIMERE JOVANOVIĆA I ALIMPIJEVIĆA...

Ni trenerska situacija nije blistava. Nedavno je u razgovoru za MOZZART Sport legendarni Dušan Ivković prokomentarisao da je trenerska struka u ozbiljnom deficitu i da je sve manje mladih stručnjaka koji su potkovani da vode najzahtevnije poslove...
“Otkako sam trener u inostranstvu, a to je evo skoro 18 godina, praktično svake godine posećujem trenerske klinike, pogotovo onu beogradsku. Mogu da kažem da su tribine pune trenera. Ali, teško je da dobiju šansu da rade svoj posao... Dosta tu ima do klubova, koji samo menjaju trenere, rade na svoju ruku, ali to je tema za sebe. Struke ima, ali treba da se dobije šansa za rad. Lako je u većim klubovima i sredinama, gde su treneri plaćeni i sigurni. Ali, kada radiš u nekom prvoligašu gde ti je klub dužan jednogodišnju platu, a pritom imaš porodicu, verovatno zato mnogi odustaju od ovog posla. Ima talentovanih i pametnih momaka, ali to nas opet vraća na početak priče i one nerealne ambicije o kojim sam govorio. To se preselilo i na manje klubove, koji rade po istom principu stalnih promena trenera, ne daju pravu šansu“.

Ima i pozitivnih primera?
“Ima, naravno. Evo, na primer, trener FMP Vladimir Jovanović. Pogledao sam nekoliko utakmica FMP i oni igraju zaista ozbiljnu košarku i to pokazuje da je momak talentovan. Imate i primer nekadašnjeg trenera Crvene zvezde Dušana Alimpijevića. Njega je jedna lopta Matijasa Lesora koštala karijere. Imao je odličan rezultat u Evroligi, mlad je trener, perspektivan. To je ono što mogu da vidim ovako, sa strane. Njega je jedna lopta delila od nastavka karijere... Ali, eto, vidite kakve se stvari dešavaju zbog kojih karijere nekih trenera odu stranputicom“.

Mitrović veruje da je ponekad bolje biti posvećen trenerskom poslu u nešto drugačijem obliku.
“Često to kažem – nekad je mnogo isplativije otvoriti školu košarke, nego biti trener u nekom klubu. Otvoriš školu, imaš određeni broj dece s kojom radiš i eto. Nažalost, mi nemamo socijalne programe u kojima možeš da živiš lakše. Da se razumemo, treba ponekad biti spreman da podneseš žrtvu zarad višeg cilja. I ja sam radio bez plate, prolazio neke teške momente u karijeri. Treba izdržati. Možda su danas ljudi mekši, pa se lakše predaju. Tema je za duboku analizu, ali je zaključak da trenera ima i da imaju od koga da nauče, što je najvažnije. Škola srpskih trenera je, to ne treba zaboraviti, simbol uspeha na ovim prostorima. Srpski treneri i hrvatska organizacija. Imao sam sreću da budem deo svega toga i da učim“.

Gledajući vašu trenersku karijeru, išli ste putem kojim se ređe ide. Koliko je teško bilo proći tim putem kako biste stekli poštovanje koje u Evropi uživate danas?
“Da, moja priča jeste atipična. Iz Budućnosti, gde sam bio asistent u evroligaškom timu, pošao sam u Ukrajinu. Nedovoljno često ističem podršku svoje porodice u svemu tome. Supruge i dece, njihova podrška bila mi je najvažnija u svemu tome i to ne sme da se zaboravi. Nije to možda poznato, ali ja sam u Himik pošao za iste uslove koje sam imao u Budućnosti kao pomoćnik. To je bio izazov za mene, želeo sam da vidim gde sam. Bio sam možda i hrabar, donekle i lud, kad si mlad sve se to lakše podnosi. U ovim godinama teško da bih podneo sve to i možda nikad ne bih ni probao sve ovo. Ali, eto, prošao sam put od Evrolige, do Evrolige. Od Budućnosti, do Asvela“.

VELIKI BUDŽET NIJE GARANT USPEHA...

U Ukrajini ste ostavili dubok trag, osvojili tamošnje prvenstvo s Krivbasom, ali i Kup s Budiveljnikom. Kako ste se osećali tamo?
“Bilo je to čudno vreme. Bio sam prvi, uslovno rečeno, 'zapadni' trener. Odnosno, neko ko nije iz bivše SSSR. To što sam proživeo tamo, to je za posebnu priču. Bilo je svakakvih situacija. Išao sam u mesta gde nije bilo mesta da se popije kafa. To je banalni primer, ali bilo je svega“.

Kako vi opisujete vašu trenersku filozofiju?
“Trener sam koji voli da sve polazi iz dobre odbrane, ali koji dosta pažnje posvećuje napadu i često su moje ekipe bile među najboljim ofanzivnim u takmičenjima. Moja filozofija je da se najbolje adaptiram na postojeće stanje tima, igrače koji su na raspolaganju. Sve počinje iz odbrane, ali dosta se pažnje posvećuje ofanzivi“.

Gde se krije Asvelov uspeh u vašem trenerskom mandatu?
“Odbrana! Pogotovo u Evroligi. Statistika nam je užasna, kada pogledate sve parametre. Ali, imamo četiri pobede, sve na domaćem terenu, gde je naša odbrana napravila poseban iskorak“.

Koji su realni dometi Asvela u budućnosti?
“Realno je očekivati da će s većim budžetom stanje biti još bolje, ali treba biti oprezan. Veliki budžet ne znači i automatski uspeh. Šta je garant budžeta? Imamo Himki i Olimpiju iz Milana koji su na desetine miliona evra uložili proteklih godina i nisu bili ni blizu odlaska u četvrtfinale. Možda ove godine bude drugačija priča. Imamo bezbroj priča gde novac nije preterano pomogao. Mi idemo polako. Da vidimo kako će se ova sezona zavšiti, pa ćemo onda o budućnosti. Lično verujem u svoj rad, dobru selekciju i ispravnu metodiku“.

Ostvarili ste istorijski uspeh i kao selektor Crne Gore odveli reprezentaciju na Mundobasket, ostaćete upisani u istoriju kao čovek koji je ostvario nešto što niko pre toga nije. Kako vi gledate na vaš posao na klupi Crne Gore?
“Pre svega moram da kažem da niko nije hteo taj posao kada sam dolazio na mesto selektora. Obavljeni su razgovori s nekoliko velikih trenera, pre nego što sam došao, ali niko nije hteo da dođe. Sistem je bio takav, bez igrača. Trenerima je uvek motivacija da u klubu osvoje sve što mogu i naprave uspeh s reprezentacijom. Meni je bila izuzetna čast što sam prihvatio poziv Crne Gore. Ostvarili smo uspeh van svake pameti, niko to nije očekivao, ni najmanje. Otišli smo u Kinu, nismo se proslavili, ali mi je jedino žao što nismo uspeli da pobedimo Tursku i zaista mi ostaje velika žal zbog toga. Bilo je dosta okolnosti zbog kojih nismo mogli bolje da odigramo. Plejmejkeri su propustili dobar deo sezone, bila je velika razlika između visokih i niskih igrača, a ja nisam hteo ništa da menjam, poveo sam momke koji su izborili plasman u Kinu. Zadovoljan sam zbog svega što sam odradio u dve godine, istekao mi je ugovor i sada zbog Evrolige više nije moguće da radim na dve pozicije. Završili smo saradnju u najboljim mogućim odnosima. Nije bilo nijedne ružne reči, nije bilo čarki. Otišli smo u Kinu, pobedili dugogodišnjeg neprijatelja Japan (smeh), ostala je lepa atmosfera i porodični odnos. Znate, u reprezentaciji ume da bude čarki i svega, ali nama je bilo mnogo lepo. Ostalo mi je veliko iskustvo, a velika mi je čast što sam bio na klupi reprezentacije iz zemlje u kojoj sam rođen“, završava priču Zvezdan Mitrović.

Piše: Nikola STOJKOVIĆ (nikolaS_sN)
Foto: Star Sport


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara