Ex -Yu

"Ljudi na Balkanu nisu glupi"

"Ljudi na Balkanu nisu glupi"
Foto: N.N. | "Ljudi na Balkanu nisu glupi"

"Ljudi na Balkanu nisu glupi, znaju da njihove zemlje nisu dobrodošle u EU", rekao je profesor političkih nauka na Katoličkom univerzitetu u Lilu, Loik Tregures

Francuski predsjednik Emanuel Makron je nakon odluke Evropskog saveta oštro kritikovan što je blokirao otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom o potencijalnom članstvu u EU.

"Ljudi na Balkanu nisu glupi, oni znaju da njihove zemlje nisu dobrodošle u EU i masovno odlaze, ne kao azilanti ili ilegalni imigranti, nego kao legalni radnici u Njemačku, Austriju i druge zemlje EU", ocijenio je profesor političkih nauka na Katoličkom univerzitetu u Lilu, Loik Tregures, koji je oštro kritikovao Makronovu politiku zamrzavanja prijema novih članica, dok se EU ne reformiše iznutra.

Ovaj stručnjak za Balkan, naveo je da iza Makronove odluke stoje i kratkoročni oportunistički razlozi i važna dugoročna razmatranja, prenosi “Euroaktiv”.

"Snažnim podsticanjem vlade Sjeverne Makedonije od starta i davanjem otvaranja pregovora, bilo bi moguće stvoriti krug u regionu i 'ubiti dvije muve jednim udarcem'. Time bi se potvrdila želja Francuske da proces proširenja bude oko vrijednosti i stava. Time bi se poslao i snažan signal neliberalnim režimima u regionu i njihovim ljudima o stvarnom putu evrointegracija. Francuska bi se tako stavila u centar na pozitivan način i dobila politički kredit da traži i dobije više", kaže profesor Tregures i dodaje:

"To bi pokazalo Srbiji da vlada koja je spremna na veliku žrtvu, kao što je uradila vlada Zorana Zaeva, nije nenagrađena, što bi Francusku ponovo stavilo u središte evropskih napora da se riješi pitanje Srbija-Kosovo. Pored toga, sve to se može postići uz nikakvu političku cijenu u 'vin-vin' situaciji za Francusku, EU i Balkan".

Međutim, Makron je, kaže Tregures, izabrao da uradi upravo suprotno.

"On troši politički kapital (26 članica za, protiv samo Pariz) na temi i zemlji koja, ponovo, nije prvi prioritet. To je situacija u kojoj svi gube - Francuska, EU i Balkan. Njegova odluka će doprinijeti nenapredovanju reforme procesa pridruživanja, jačanju neliberalnih režima, apsolutnom gubitku političkog kredita u regionu i gubitku jedinog podsticaja koji bi mogao da se iskoristi za Srbiju", objasnio je Tregures.

Sve u svemu, gledano na četiri cilja Francuske na Balkanu, čini se da je Makronova odluka, ocjenjuje, uništila mogućnost da se ciljevi dostignu uz veliku političku cijenu i za njegove EU partnere i na Balkanu, ističe profesor.

Ironično, 24. oktobra grupa Obnovimo Evropu u Evropskom parlamentu, koja uključuje Makronovu partiju, pridružila se drugim grupama i glasala za rezolucjiu kojom se podržava otvaranje pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, čime se Pariz dodatno izoluje na tom pitanju, dodaje Tregures.

"Na kratak rok, Makron tvrdi da sadašnji proces proširenja EU ne funkcioniše, da napori koje su Albanija i Sjeverna Makedonija uložile u ispunjavanje pristupnih kriterijuma EU nisu bili dovoljni, da bi EU izgubila "polugu" za pritisak da se sprovode reforme ako bi pregovori počeli i da bi razdvajanje dvije zemlje moglo da stvori probleme zbog velikog broja etničkih Albanaca u Sjevernoj Makedoniji. Posljednja tačka može se odbaciti kao neutemeljena - kaže Tregures.

Kada je riječ o procesu proširenja EU, dodaje, Francuska te bojazni nikada ranije nije pomenula i nikada nije predložila rješenje za unapređenje procesa, za razliku od Evropske komisije i drugih.

"A kada je riječ o reformama Skoplja i Tirane, uvijek se može reći da kandidati nisu uradili dovoljno. Pitanje je da li ih treba držati podalje ili bi im proces proširenja pružio veći podsticaj za reforme. Grčka je blokirala Sjevernu Makedoniju na putu u EU godinama, što je imalo ogromne posljedice po Skoplje i to nije dalo veliki zamah reformama, kao što implicira Makron", istakao je on.

“Iza prvog niza razloga stoje realne bojazni zbog kojih je Makron, od kako je izabran, bio prilično glasan i dosljedan. Prvo, on kaže da je 27 članica (poslije Bregzita) već previše za efikasnu političku uniju sposobnu da odlučuje. On takođe tvrdi da su procesi i institucije EU nefunkcionalni, navodno bez obzira na broj članica. Koji? Da li je broj glasova koji se čuje oko stola uzrok disfunkcionalnosti ili "dizajn" institucija? Da li bi Pariz blokirao članstvo Škotske ili Islanda jer je 27 previše?”, istakao je profesor.

“Ako je riječ o institucionalnoj reformi, Lisabonski ugovor sadrži neke reforme koje nisu implementirane. Pored toga, istraživači nastoje da pokažu da je pitanje "proširenje ili produbljivanje", koje Francuska postavlja od 2017, mnogo kompleksnije nego što izgleda. Naime, do reformi dolazi zato što se Unija širi a ne obrnuto”, dodao je on.

"Francuska je istorijski protiv proširenja"

Drugo, kako navodi Tregures, Francuska je istorijski nenaklonjena proširenju, od (ulaska u EU) Britanije sedamdesetih do Španije osamdesetih. On objašnjava da je razlog tome zato što slabi uticaj Pariza i razređuje se politički projekat EU od onoga što bi Francuska željela da bude.

“Pored toga, proširenje na istok 2004. i dalje je politička trauma jer mnogi tvrde da je bilo uzrok propasti evropskog ustavnog referenduma 2005. i da je podstaklo odbojnost prema proširenju u francuskoj javnosti. Proširenje iz 2004. je izmjestilo epicentar Evrope, u očima Pariza, prema istoku, na Njemačku. Stoga, Pariz gleda na Berlin kao na glavnog dobitnika u posljednjih 15 godina jer je Njemačka u punoj mjeri iskoristila integraciju bivših komunističkih susjeda”, objasnio je profesor.

Francuska i Balkan vidi kao dio njemačke sfere uticaja, što znači da se na proširenje može gledati kao na elemenat širih francuskih pregovora sa Njemačkom. Berlin je naime ugradio većinu Makronovih reformskih ideja, poput onih o zoni evra, i Makron sada vodi proces koji je iz ekonomskih i bezbjednosnih razloga važniji na Njemačku nego za Francusku, istakao je Tregures.

“Uvjerenje da strah od populista sa krajnje desnice u Francuskoj motiviše Pariz da blokira nove pregovore o proširenju treba da se odbaci kao irelevantno zbog toga što je proširenje veoma periferno pitanje koje ne zaokuplja birače na opštim izborima. Sa redovnim pokretanjem debata o imigraciji i Islamu francuskoj vladi nije potrebna Albanija da animira desničarske populiste u Francuskoj”, objasnio je.

Korak unazad

Uz posljedice po EU i region, Makronova odluka je štetna i za samu Francusku, s obzirom na Makronove liberalne ambicije za Evropu koje je predočio u govoru na Sorboni 2017. i interese Francuske na Balkanu, tvrdi profesor fakulteta političkih nauka na Katoličkom univerzitetu u Lilu.

Pariz, koji se prije nekoliko godina povukao sa Balkana i taj region nije bio ključan za njegovu diplomatiju, sada ima četiri ključna cilja u regionu:

  • Redizajniranje procedure proširenja davanjem prioriteta uspostavljanju vladavine prava i promovisanjem vlada koje su iskreno posvećene EU i njenim vrednostima
  • Borbu protiv neliberalizma na Balkanu i svuda u Evropi
  • Da dobije dovoljno kredibiliteta da se ponovo pojavi kao ozbiljan igrač u regionu i u sklopu svoje "strategije za Balkan"
  • Da aktivno podstiče i pomaže rešavanje pitanja Srbija-Kosovo

“Krajnje je vrijeme da Francuska zauzme stranu između "nema proširenja bez obzira na sve" i proširenja u zamjenu za opipljive reforme i u Briselu i u zemljama kandidatima. Ako bude to drugo, Pariz mora da usvoji konstruktivnu umjesto destruktivne uloge. Ako bude ono prvo, Makron treba da bude pristojan da to kaže umjesto što ponižava zemlje i ljude odlažući odluku svakih šest mjeseci”, navodi taj profesor političkih nauka.

Tregures objašnjava da, ako EU jednog dana postane politički i vojni akter, čemu Makron teži, Balkan je najočitiji, ističe da je to vjerovatno i jedini region gdje bi takva moć mogla da se materijalizuje. Ali, Balkan je i mjesto gdje je EU najmanje uspjela u posljednjih 30 godina. Balkanske zemlje i dalje se više oslanjaju na SAD (Sjeverna Makedonija i Crna Gora nedavno su postale članice NATO), uprkos svoj bizarnosti Trampove administracije, nego na EU, da se ne pominju druge sile, poput Kine, Rusije ili Turske.

“Francuska ne može da kaže da želi da se Balkan učvrsti bliže EU a da u isto vrijeme ubije njegove izglede da to zaista i učini”, kaže on, a prenosi Euroaktiv.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije