1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Super Mario je završio misiju

24. oktobar 2019.

Mario Dragi, predsednik Evropske centralne banke, u četvrtak (24. oktobar) vodi svoju poslednju sednicu na čelu te institucije. U pitanju je čovek koji je spasao evrozonu i za to platio ogromnu cenu.

https://p.dw.com/p/3Rp2P
Mario Dragi je vodio ECB punih osam godina
Mario Dragi je vodio ECB punih osam godinaFoto: Reuters/R. Orlowski

Mario Dragi je još bio u prvoj godini mandata kada je u julu 2012. izgovorio reči koje će ga uvrstiti u istorijske udžbenike. Bilo je to doba vrhunca krize u evrozoni. Grčka je praktično bila švorc, i veće zemlje poput Italije, Španije i Francuske imale su probleme da dođu do svežeg novca.

Na finansijskim tržištima su padale opklade da će se monetarna unija raspasti.

Dragi je jednom rečenicom udario šamar špekulantima. Evropska centralna banka (ECB), rekao je, spremna je da uradi „šta god je neophodno da bi sačuvala evro“. Posle kratke pauze, dodao je: „Verujte mi, to će biti dovoljno.“

Rečenica teška bilione evra

Poruka je bila jasna – ne možete da pobedite Evropsku centralnu banku.

Riskantan potez je imao učinka: špekulacije su opale, politika je dobila manevarski prostor. „Tim govorom u Londonu je Dragi verovatno spasao evro“, kaže Tomas Majer, bivši glavni ekonomista Dojče banke, a danas šef jednog trusta mozgova koji se bavi ekonomijom.

„Whatever it takes“ – Dragi je ozbiljno mislio kada je to rekao. Ubrzo je ECB preplavila tržište jeftinim novcem. Spustio je referentnu kamatnu stopu na nulu, uveo je negativne kamate za poslovne banke kako bi ih sprečio da bunkerišu novac na računima i podstakao da daju više kredita privredi.

Svakog meseca je ECB kupovala obveznice država i preduzeća za po 80 milijardi evra. Do sada je za to utrošeno 2,6 biliona evra!

Taj pohod je italijanskom stručnjaku doneo nadimak Super Mario, po simpatičnom brkajliji iz video-igre.

Ali Dragi je morao da trpi i kritike, posebno iz Nemačke. Jer Nemačka je zemlja štediša, a štedišama nikako ne ide u prilog kada su kamate niske ili nepostojeće. „Tako raste verovatnoća da ljudi u starosti upadnu u siromaštvo“, kaže Tomas Majer. „Nulte ili negativne kamatne stope istovremeno znače preraspodelu imetka.“

Naslov u tabloidu Bild: "Ovako Grof Dragula sisa krv sa naših računa"
Naslov u tabloidu Bild: "Ovako Grof Dragula sisa krv sa naših računa"Foto: bild.de

U poteri za profitima, mnogo novca sa bankovnih računa ide u nekretnine i akcije. Berza je eksplodirala baš kao i cene nekretnina i kirija. „Profiteri su sasvim izvesno vlasnici nekretnina i akcionari – u Nemačkoj je to apsolutna manjina“, kaže Majer za DW.

Nemački stručnjaci i političari prebacivali su Dragiju da je prekoračio mandat ECB i da je „nedozvoljeno“ finansirao države koje su zapale u finansijske teškoće.

Šta čeka Kristin Lagard?

Ipak, Dragi je tokom krize morao da donese nekakvu odluku – ne postoji fiskalna politika koja svima odgovara. Odabrao je da povoljnijim kreditima i kupovinom državnih obveznica olakša stvari prezaduženim državama evrozone. Da im, kako je govorio, da vremena da sprovedu reforme, smanje troškove, podstaknu rast, oslobode bankarski sektor nenaplativih kredita.

Jedna od tragedija za Marija Dragija je što te apele nikako nisu hteli da čuju baš u njegovoj domovini Italiji. Druga tragedija je što je na kraju omanuo kod najvažnijeg cilja – da se inflacija poveća na dva odsto.

Ovih nedelja, kada privredni zamah u Evropi ponovo popušta, Evropska centralna banka je takoreći goloruka – nema više kako da podstakne privredu. Jer kamate su već na nuli. Jedino se sporni mehanizam kupovine državnih obveznica može još malo pojačati.

Ukratko, Dragijeva zasluga je što je rešenim nastupom spasao monetarnu uniju. Ali je deo zaostavštine i to što naslednici Kristin Lagard ostavlja prazan arsenal za borbu protiv sledeće krize.

Pre ili kasnije će nova šefica ECB morati da se suoči sa problemom sa kojim ni Dragi nije mogao da se izbori: monetarna unija može da funkcioniše samo ako se sve države evrozone odreknu suvereniteta. To jest, ako sve vode sličnu fiskalnu i ekonomsku politiku ili pristanu da jemče jedne za druge.

I jedno i drugo je malo verovatno.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android