Oko 20,7 odsto hrane baci se na godišnjem nivou u Središnjoj i Južnoj Aziji, dok u Severnoj Americi i Evropi na otpadu završi 15,7 odsto hrane. S druge pak strane najmanje hrane baci se na području Istočne i Jugoistočne Azije, 7,8 posto te Australije i Novog Zelanda, 5,8 posto.
I dok veliki broj kompanija pokušava ovom problemu da stane na kraj modernizacijom skladišnih sistema, stručnjaci upozoravaju kako bi razvoj novih i modernih hladnjača uvelike ublažio ovu crnu statistiku. Osim toga, ističu kako bi i detaljniji podaci i češće kontrole distribucijskih kanala, takođe, doveli do smanjenja ove pojave.
"Bacanje hrane dodatni je pritisak na već ionako siromašne prirodne resurse. Ovi podaci pokazuju kako mi i dalje nepotrebno trošimo svoje resurse, zagađujemo vodu i atmosferu", pojasnio je Ću Dongju, generalni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda.
Kada se pogleda vrsta hrane, najveći deo, odnosno 25,3 odsto otpada na žitarice i mahunarke, sledi ih voće i povrće s 21,6 odsto dok se najmanje baca useva.
Potrošači takođe igraju veliku ulogu u ovoj vrsti otpada. Čak 37 odsto životinjskih proizvoda i petina ukupnog voća i povrća završi u smeću nakon kupovine. Naravno, bogate države, zbog ograničenog roka trajanja proizvoda i lošijeg planiranja kupovine, imaju više otpada.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 3
Pogledaj komentare