Mladi LGBT ljudi u Srbiji treba da se drže zajedno, kaže jedna od ikona legendarnog gej bara Stonvol

Priča o 50 godina borbe za bolje sutra u Americi, pravima LGBT ljudi u Srbiji i zašto je važno da se u borbu uključe i političari.
Fred Tri, Beograd, septembar 2019.
BBC
Fred Tri, barmen legendarnog bara Stonvol, u kome je počela borba za LGBT prava, prvi put će biti u Beogradu na Prajdu

Fred Tri je bio na plesnom podijumu bara Stonvol u Njujorku sa dvojicom gej prijatelja kada je počela racija. Nije se uplašio policije, već novinarskih kamera.

„Imao sam trideset godina i moja majka nije znala da sam gej", priča Tri dok ispija amerikano u centru Beograda.

Spas od policije, koja je 27. juna 1969. upala u Stonvol - u to vreme jedan od gej klubova u Njujorku koje je držala mafija, a danas simbol borbe LGBT ljudi za ljudska prava - Tri je pronašao zahvaljujući prijatelju.

„Jedan prijatelj nas je pustio da izađemo na zadnja vrata jer je znao da je Gregori sveštenik. Sačekali smo da novinari odu i onda smo pobegli", seća se danas osamdesetogodišnji Tri.

Kada je pobegao sa Gregorijem od kamera i policije, nije, kaže, ni najmanje bio svestan šta se te noći odigralo u njujorškoj četvrti Grinidž Vilidž.

Nakon racije u gej baru, LGBT ljudi su prvi put odgovorili otporom i serijom demonstracija koje će kasnije dobiti naziv Stonvolska revolucija. Bio je to prvi put da su se LGBT ljudi pobunili protiv represije sistema.

Pedeset godina kasnije, Tri je prvi put na Balkanu.

U Beograd je sleteo samo nekoliko dana nakon održavanja prve Povorke ponosa u Bosni i Hercegovini, taman na vreme za šesti po redu beogradski Prajd.

Stonvol je za Freda postao drugi dom, kao barmen u njemu radi nekoliko decenija.

„Pedesetih i šezdesetih godina sam vodio srećan život. Imao sam posao i putovao. Bio sam srećan, iako gej ljudi nisu imali ništa".

Šezdesetih godina prošlog veka, homoseksualnost je bila nezakonita u svih 50 država Amerike, sem u Ilionoisu. Javno se deklarisati kao LGBT osoba donosilo je otkaz u mnogim profesijama, a LGBT ljudima nije bilo dozvoljeno da rade u saveznim organima, niti vojsci.

„U Njujorku si tih godina mogao da budeš izbačen iz stana u sekundi ako bi stanodavac saznao da si gej - rekli bi ti da ne žele takve kao ti u svom dvorištu", priča Tri.

Racija, u kojoj je Tri uspešno izbegao da ga kamere snime i time majci otkriju tajnu koju je čuvao, pokrenula je lavinu koja je u godinama koje su usledile promenila Sjedinjene Države, a kasnije i čitav svet - LGBT ljudi više nisu hteli da ćute.

Godinu dana nakon upada šest policajaca u Stonvol, u Njujorku je 1970. održana Prva povorka ponosa - nekoliko hiljada ljudi izašlo je na ulice.

U Americi je sedamdesete obeležilo ukidanje zabrane zapošljavanja gejeva i lezbejki, a medicina više ne smatra homoseksualnost bolešću.

Kamere i majke - nekad i sada

Stonvol nedelju dana posle pobune i 2009. godine
Getty Images
Stonvol nedelju dana posle pobune i 2009. godine

Tri je gost Nedelje ponosa u Beogradu. Kamere kojih se i sam uplašio kada je policija upala u Stonvol pre 50 godina i dalje plaše mnoge.

„Bio sam u jednom beogradskom baru, upoznao sam mnoge mlade ljude iz Srbije koji se muče da podele sa roditeljima da su gej", priča.

Tri je majci saopštio da je gej na svoj rođendan.

„Izveo sam je na ručak. Odveo sam je u gej klub - muzičar je svirao na klaviru, majka se okrenula oko sebe i shvatila je da je okružena muškarcima nalakiranih noktiju, lezbejkama kratke kose, pogledala me i podigunutih obrva rekla 'Aha'", seća se on.

Od tada, pa sve dok nije preminula, izlazila je sa sinom u gej barove, posećivala predstave na Brodveju, čak i do bekstejdža gde je jednom upoznala pevačicu i glumicu Tvigi i glumca i reditelja Tomija Tuna.

„Mladi u Srbiji se snažno bore. Za sve njih sam imao samo jednu poruku - da se drže zajedno. Oni su jedna porodica. Porodica koja će nastaviti da raste. Stvari će se polako menjati", kaže Tri.

Od Stonvola do Beograda

Tri je o Balkanu i ratovima devedesetih čuo gledajući vesti u Njujorku.

„Kod vas se dešavao rat. Oduvek sam svima i svuda govorio da sam protiv rata - ubijaju ljude sa kojima bih potencijalno mogao da spavam. Ali ipak, stvari su danas kod vas bolje nego što su bile", kaže.

Kaže da ga često pitaju šta je potrebno da bi borba za prava LGBT ljudi bila efikasnija.

„Ja im kažem da ne znam. Svako će imati svoju borbu koju mora pametno da vodi. Neko me je u Srbiji pitao da li protesti na ulicama i dalje daju rezulatate", priča.

Tri smatra da je svaki protest u redu, dok god ne ugrožava druge.

„Rekao sam tim mladim da nas ljudi neće voleti više ako radimo glupe stvari i rušimo grad".

Pre dolaska u Beograd, malo je istraživao.

„Imate gej barove, ali ne i gej brakove. Ovde čujem da premijerka kaže da je gej i da je gej okej, ali da ne želi da se uključi u borbu za prava. Mislim da to nije u redu, potrebni su nam političari koji žele da se bore za nas".

Tri podseća da, u trenutku kada je sa stotinama drugih ljudi koračao ulicama Njujorka 1970. godine na prvom njujorškom Prajdu, LGBT ljudi u Sjedinjenim Državama nisu imali nikakva prava.

„Na prvom maršu smo hodali ulicama, među automobilima. Ja sam hodao trotoarom, da me kamera ne bi snimila i moja majka to videla. Ipak, bio sam tamo".

Ujedinjene nacije i votka sa ukusom maline

„Hodao sam na prvom Prajdu i mislio da je to to, da će stvari u Njujorku ostati iste zauvek. Ipak, stvari su se promenile", kaže.

Priča da sve do dvadesete godišnjice Stonvola nije shvatio važnost onoga što je počelo tog 27. juna 1969. godine.

Onda je morao da obuče odelo - koje prezire da nosi.

„Nisam bio svestan važnosti protesta sve dok se nisam našao na podijumu u Ujedinjenim nacijama kako bih održao govor dvadeset godina nakon Stonvola", seća se.

Osamdesetih godina homoseksualnost je postala je zakonita u Sjedinjenim Državama. Ipak, gej brakovi postali su realnost na saveznom nivou tek 2015. godine.

„Ko je mogao da zna da ćemo dobiti gej brakove, da će nas zaštititi od otpuštanja i iseljavanja? Stonvol je bio samo naš lokalni bar u kome smo mogli nesmetano da pijemo i plešemo", kaže Tri.

Kada se danas otvore vrata Stonvola, ispred čekaju nasmejana i uzbuđena lica turista.

„Bar je godinama postajao sve značajniji. Predsednik Obama ga je 2016. godine proglasio nacionalnim spomenikom", ističe Tri.

Turistima koji dolaze preporučuje svoje omiljeno piće - votku sa ukusom maline, sa sokom od brusnice i komadićem limuna.

„Znate, mi barmeni i danas živimo od napojnica. Turisti ih retko ostavljaju, ali se sa njima uvek provedem sjajno - obratim im se na njihovom jeziku i dobijem osmehe."

Borba i ples koji nikada ne prestaju

Fred Tri, Beograd, septembar 2019.
BBC
Raduje se Prajdu u Beogradu jer je svaka Parada ponosa za njega prilika da zapleše

Tri je pozdrave na različitim jezicima naučio putujući svetom.

Ove godine je posetio nekoliko Prajdova u Evropi, obeležavajući pedesetu godišnjicu Stonvola.

Ipak, najponosniji je na milione koje je dobrotvorna organizacija Imperial kort sistem prikupila i pomogla pojedincima širom sveta.

„Prikupljamo novac za LGBT zajednicu, veterane, obolele od AIDS-a, mlade beskućnice i sada radimo sa transrodnim ljudima", objašnjava.

Kada je jedan dečak tužio školu u Sjedinjenim Državama jer mu nisu dozvolili da se na maturi pojavi u dregu, tužio je školu i dobio. Triova organizacija je pomogla u plaćanju troškova tužbe.

„Mi nismo bili uplašeni pre 50 godina - policija je bila uplašena. Mi ništa nismo loše radili. Nikada nisam slomio prozor, nikada nisam zapalio policijski auto i time se ponosim", priča.

Raduje se Prajdu u Beogradu, jer je svaka Parada ponosa za njega prilika da zapleše.

„Provodim se kao nikada do sada. Imam 80 godina, ali se osećam kao da imam 25. Moj doktor kaže da je moje telo poput tela šezdesetogodišnjaka. U tri ujutru nastavljam da plešem, dok mnogi moji prijatelji odlaze na spavanje", kaže.

Obećao je organizatorima beogradskog Prajda da će podržati njihovu kandidaturu za Euro Prajd - događaj koji bi u srpsku prestonicu 2022. godine mogao da doveo LGBT zajednicu Evrope i sveta.

„Zamolili su me da organizatorima Euro Prajda pošaljem video i pismo i podržim kandidaturu Srbije - uradiću to drage volje", kaže.

Dok se priprema za svoj prvi Prajd u Srbiji i upoznaje nove ljude, stigao je da proba Karađorđevu šniclu i rakiju - šljivovicu.

„Nije mi se dopala. Ja ipak više volim slatke stvari".


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Komentari 0

    Nema komentara na izabrani dokument. Budite prvi koji će postaviti komentar.

Komentari čitalaca na objavljene vesti nisu stavovi redakcije portala 021 i predstavljaju privatno mišljenje anonimnog autora.

Redakcija 021 zadržava pravo izbora i modifikacije pristiglih komentara i nema nikakvu obavezu obrazlaganja svojih odluka.

Ukoliko je vaše mišljenje napisano bez gramatičkih i pravopisnih grešaka imaće veće šanse da bude objavljeno. Komentare pisane velikim slovima u većini slučajeva ne objavljujemo.

Pisanje komentara je ograničeno na 1.500 karaktera.

Napiši komentar


Preostalo 1500 karaktera

* Ova polja su obavezna

Ostalo iz kategorije BBC - BBC