Kako su paori tužili državne službe zbog dodele zemlje Tennisu i sličnim investitorima 1Protest poljoprivrednika zbog davanja zemlje Tennisu 16.11.2017. Foto: M.P.

Proizvođači okupljeni u Savezu udruženja poljoprivrednika Banata tvrde da je Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu ponovo doneo rešenje kojim dodeljuje državno poljoprivredno zemljište na teritoriji Zrenjanina nemačkom Tennisu i zrenjaninskoj firmi “Farmer 023”.

Ovo je usledilo nakon što je Upravni sud u Novom Sadu uvažio tužbu Saveza udruženja poljoprivrednika Banata, koji su tužili Pokrajinski sekretarijat za nezakonitu dodelu državnog poljoprivrednog zemljišta na period od 30 godina trima firmama. Na tom spisku su nemački klaničar Tennis sa 2431 hektara, Planet food sa 900 hektara i Farmer 023 sa 67 hektara.

Kako su paori tužili državne službe zbog dodele zemlje Tennisu i sličnim investitorima 2
Slavko Vukov Foto: ZSF

– Oni su ponovo odlučivali i doneli odluku prvo za Planet food pre četiri meseca, a od pre neki dan i za Tennis i za Farmer 023 da im se ponovo dodeli to zemljište – objašnjava Dragan Kleut, predsednik Saveza udruženja poljoprivrednika Banata.

Iako su pred Upravnim sudom u Novom Sadu dokazali da pomenute firme ne ispunjavaju uredbom propisane kriterijume za dodelu zemljišta na duži vremenski period po pravu prečeg zakupa, iako su dobili tri presude u svoju korist, zrenjaninski poljoprivrednici ponovo moraju da spremaju tužbu.

-Pošto pokrajinski sekretarijat ne sprovodi ono što je presudom naloženo i ponovo dodeljuje zemlju, mi smo ponovo tužili taj organ jer je opet nezakonito dodelio zemlju “Planet foodu”. Uradili su to po istom postupku, ne iznoseći nove dokaze koji bi opravdali investiciju. Razmišljamo da ponovo tužimo i za ove druge dve firme – kaže Dragan Kleut.

Kako je odlučivao sud

Upravni sud utvrdio je u svojoj presudi da je učinjena povreda pravila postupka propisana odredbama člana 141, stav 4. Zakona o opštem upravnom postupku jer obrazloženje odluke Pokrajinskog sekretarijata o dodeli zemlje nije razumljivo a činjnično stanje i dokazi na osnovu kojih je ono utvrđeno dovode u sumnju zakonitost rešenja. Zato je u presudi naloženo da je u ponovnom postupku potrebno otkloniti povredu pravila postupka, oceniti sve dokaze iz spisa predmeta i na osnovu poptuno i pravilno uvtrđenog činjeničnog stanja doneti pravilno i na zakonu zasnovano rešenje.

– Uredba propisuje da investitori moraju iza sebe imati višegodišnje uspešno poslovanje, zadovoljne klijente, realizovane investicije i još dosta toga. Mi smo se držali onoga što piše u uredbi, a piše da firme koje su aplicirale i dobile zemlju ne mogu da imaju bedan osnovački ulog kao što je to slučaj sa tim firmama, nemaju klijente, nemaju poslove, nemaju ništa sem ideje dok su njihovi osnivači ljudi koji imaju neke druge, uspešne firme, što za sve ovo nije nikakav garant. To je Upravni sud prepoznao u našoj tužbi – kaže zrenjaninski poljoprivrednik Slavko Vukov.

Na početku beše uredba

Kako su paori tužili državne službe zbog dodele zemlje Tennisu i sličnim investitorima 3
Slavko Vukov se 16.11.2017. obratio odbornicima i pozvao ih da ne glasaju Foto: Grad Zrenjanin

Nakon odluke državnog vrha 2016. godine da se donošenjem posebne uredbe u Zakonu o državnom poljoprivrednom zemljištu omogući ulazak novih ulagača na duži vremenski period, najzvučnije ime koje je bilo pokriće za ovaj poduhvat, bio je nemački klaničar Tennis. On je, prema najavama, trebao da izgradi 24 farme u Srbiji i po tom osnovu dobije desetine hiljada hektara plodne zemlje na 30 godina.

– Bili smo na promociji te firme i dobili odgovore na licu mesta. Dakle, u Nemačkoj nemaju poljoprivredno zemljište, nemaju farme, imaju samo klanice. Pitam, zašto im onda trebaju naše njive jer od rada na njima ovde žive srpska gazdinstva, gde oni da odu kad ostanu bez izvora prihoda – izražava sumnju Dragan Kleut.

Kako je predstavljeno, Tennis je trebao da dođe i ozbiljno investira u Srbiju, kaže Slavko Vukov.

– Nisam protiv investicija, baš naprotiv. Čak sam i ponudio da ja lično tom istom Tennisu poklonim zemlju za klanicu jer ja to mogu, ja imam svoje, a ne ovi što poklanjaju naše.To je velika razlika. Mislim da za ozbiljnu klanicu ima mesta, a stočari će proizvoditi svinje za njene potrebe. Samo ne vidim razlog zašto bi takvom investitoru bilo potrebno dati zemljište, to nema svrhe jer ga mi poljoprivrednici već obrađujemo, otimamo se za njega i skupo ga plaćamo državi, ne vidim razlog za tako nečim – objašnjava Vukov.

Uredba kojom se uređuje davanje državnog poljoprivrednog zemljišta u dugoročni zakup investitorima objavljena je u “Službenom glasniku RS” 26. decembra 2016. godine sa opštim i pojedinačnim merilima za ocenu investicionog plana za ulaganja u sektor poljoprivredno-prerađivačke industrije. Tako su, zakonskim izmenama i upkos nezavršenoj restituciji, lokalne samouprave dobile obavezu da 30 odsto poljoprivrednog zemljišta u svom ataru daju u zakup investitorima koje odabere državna komisija na osnovu biznis plana kojim konkurišu. Iako nigde ne piše da to mora biti najbolja zemlja, u praksi samo takve oranice dolaze u obzir. U slučaju Zrenjanina, od 16 pristiglih ponuda, državna komisija u kojoj su bili ministri poljoprivrede, privrede i ekonomije, jedan pomoćnik ministra i jedan specijalni savetnik odobrila je za Zrenjanin projekte tri investitora za koje je opredeljeno 3398 hektara u piroritetnom zakupu na 30 godina i po ceni od 200 evra za hektar – 2431 hektar za nemački Tennis, 900 hektara za firmu Planet food i 67 hektara za stočarsku farmu Farmer 023. Sve njive su prve i druge klase, čime su dotadašnji zakupci iz redova poljoprivrednika trebali da budu poptuno potisnuti iz ratarske proizvodnje. Oni su odlučili da se bore za zemlju.

Žmurke

Slavko Vukov i njegovi prijatelji, poljoprivrednici okupljeni u Savezu udruženja poljoprivrednika Banata odmah su tužili nadležni organ, Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu koji je doneo rešenje o dodeli banatskih oranica trima firmama, među kojima najviše hektara ide nemačkom Tennisu.

– Te investicije nisu do danas ni realizovane, ako izuzmemo tu malu stočarsku farmu kojoj, zapravo, nisu ni trebale plodne njive. Nisu njive trebale ni drugim investitorima, nama je to jasno. Mene je na ovu borbu motivisao osećaj duboke nepravde i besmisao. Te stvari gledam dugoročno, ne samo da li će poljoprivreda postojati već i ko će u budućnosti biti njeni akteri, da li naša deca ili neko drugi, meni to nije svejedno. Zato smo prvo uložili žalbu Pokrajinskom sekretarijatu a kada smo odbijeni, podigli smo tužbu pred Upravnim sudom koji je uvažio naše zahteve i doneo presude u našu korist. Mislim da smo ovakvim našim istupom razotkrili da kod tih investitora ne postoji ozbiljna namera da uđu u te investicije. Sam Tennis je još ranije najavio da odlaže dolazak investicije, mada je nejasno zašto je uopšte dobio zemlju jer nije naveo šta bi sa njom radio. Dalje, drugi investitor takođe je na godinu dana pomerio početak investiranja mada za sam uzgoj soje mogu da kažem ono što svi znaju, u Banatu se soja slabo gaji jer ovde nema zemljišta za tu proizvodnju, tako da je pre reč o tome da se sa tom zemljom nešto drugo planira. Za treću firmu tek nemam komentar, jer je to investicija koju može da uradi bilo koji poljoprivrednik, da napravi ovčarnik i kaže da je to investiranje. Sem toga, za ovčarstvo nije potrebno zemljište tog kvaliteta – priča Slavko Vukov.

Kako su paori tužili državne službe zbog dodele zemlje Tennisu i sličnim investitorima 4
Dragan Kleut i poljoprivrednici Foto: ZSF

On podseća da su kao udruženje građana odavno upozoravali da donošenje uredbe kojom se zemljište daje u dugoročan zakon nikako nije dobro rešenje za srpsku poljoprivredu. Ipak, kada je zakon već donet trebalo je bar poštovati njegove odredbe.

– Postupak koji je komisija sprovela, u odlukama da neke odbiju a drugima daju zemlju, je netransparentan. Ovde se radi o javnoj imovini, ne može država da ima nešto već njeni građani, i zato je javnost trebala da bude upoznata o svemu – kaže Vukov.

Zemlja, ipak, zakupljena

Šta se dešava u poslednje 3 godine sa tih 3400 hektara oranica prve i druge klase u zrenjaninskom ataru, koje se čuvaju za investitore ? S obzirom da ratari u tužbi nisu tražili izuzeće, zemlja je mogla na licitaciju. Ipak, nije sve išlo glatko i mnogi od poljoprivrednika su stekli utisak da se namerno oteže sa licitacijama kako bi im se zagorčalo poslovanje. Sa druge starne, u opštinskoj Komsiji za davanje u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta kažu da im nisu jasne žalbe poljoprivrednika, jer se te njive izdaju u zakup i svako može da konkuriše.

– Opština Zrenjanina retka je u Srbiji u kojoj se licitacije državnog poljoprivrednog zemljišta održavaju mimo svih proizvodnih rokova, u vreme kad drugi skidaju useve. Zemlja se namerno daje na godinu dana i što kasnije, ne poštuje se plodored i tako je u poslednjih sedam godina. Zemlja je zapuštena, ništa tu ne pomaže njena kategorijzacija po klasi kada se ne pripremi i ne obradi kako treba. Pre dve godine licitacije su bile u februaru, prošle godine u martu a ove u junu. Vlast je poslala svoje ljude, koji su plaćali veliki zakup i do 30.000 dinara za hektar. Cilj je da prave poljoprivrednike skroz potisnu. Ima mnogo primera kršenja zakona kod dodele zemlje u Zrenjaninu, jedan od njih je najnovij netransparentna dodela zemlje za voćnjake na 30 godina – tvrdi Dragan Kleut.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari