LONDON - Novi britanski premijer Boris Džonson je bio jedan od najistaknutijih aktivista za Brexit 2016. godine, a sada je naslijedio političku krizu koja je i dalje daleko od rješavanja, piše CNN.
Pristalice Džonsona, međutim, vjeruju da ga njegov optimizam čini pravim čovjekom da izvuče Britaniju iz bregzitskog jarka.
A među pristalicama je svakako i američki predsjednik Donald Tramp.
Postoji mnogo sličnosti između Džonsona i Trampa.
To je poređenje koje izgleda predsjednik Sjedinjenih Američkih Država voli.
U utorak uveče Tramp je rekao: "Oni kažu britanski Tramp. Oni ga nazivaju britanskim Trampom i ljudi kažu da je to dobra stvar. Oni me tamo vole. To je ono što su oni željeli. To je ono što im je potrebno".
Ako se uzme u obzir činjenica da su Džonsona izabrali članovi Konzervativne partije (0,2 odsto stanovništva), a ne birači iz cijele zemlje, kao i da u Velikoj Britaniji zapravo ne vole Trampa, to nije poređenje kojim bi Džonson bio zadovoljan iz brojnih razloga.
Prvo, to stvarno ne stoji, postoji mnogo razloga za kritikovanje Džonsona, piše CNN.
On je iznio nevjerovatno kontroverzne stvari u novinskim kolumama i na javnim platformama tokom godina: među njima da žene koje nose velove izgledaju "kao poštanski sandučići" i koristio rasisticke izraze za opis ljudi iz Britanskog komonvelta.
Ali to ni izbliza ne dostiže antimigrantsku retoriku koja se često čuje od Trampa.
Džonson je govorio o kontroli imigracije, ali je pristalica doseljavanja, što se i može očekivati od bivšeg gradonačelnika liberalnog, kosmopolitskog Londona.
A ideja da kaže britanskim građanima koji su etnička manjina da "treba da se vrate odakle su došli", ako im se ne dopada njegova politika je nezamisliva.
Džonson je, kao i Tramp, za smanjenje poreza bogatima.
Ali za razliku od Trampa, on nije ekonomski protekcionista.
Džonson vjeruje da je jedna od glavnih prednosti Brexita to što će britansku ekonomiju otvoriti ostatku sveta.
I kao što se može očekivati od bivšeg ministra inostranih poslova, Džonson je internacionalista, čega se ne stidi.
Konačno i vjerovatno najvažnije u čemu se njih dvojica razlikuju, jeste to što Džonson zapravo treba da ujedini svoju zemlju.
Šta god se mislilo o njemu kao čovjeku i o njegovoj politici, Džonson za razliku od Trampa ne može da preživi igrajući samo na svoju bazu.
Ukoliko Džonson želi da sprovede Brexit i poslije toga pobijedi na izborima u zemlji toliko podijeljenoj kao što je Britanija, on mora da pridobije ljude iz cijelog političkog spektra.
S obzirom na to da je želio ovaj položaj još dok je bio dječak, malo je vjerovatno da će koristiti jezik podjele kao što to Tramp čini.
Džonsonovi kritičari često ukazuju na poster koji je uradila zvanična kampanja za odlazak Britanije iz EU, koju je Džonson vodio, upozoravajući na masovnu imigraciju iz Turske.
Plakat je bio obmanjujuć, nagovještavao je da će se Turska uskoro pridružiti EU, što nije bio slučaj.
Međutim, poenta koja je govorila o EU, da postoji slobodno kretanje u okviru bloka nije bila netačna.
A ne treba zaboraviti da sam Džonson ima turske korene.
Kako god da se to shvati, ne može se porediti sa tvrdnjama da ćete izgraditi zid i učiniti da Meksiko plati za to.
Još jedan razlog zbog kog se Džonsonu neće dopasti to što ga Tramp poredi sa sobom, jeste da Tramp zaista nije popularan u Velikoj Britaniji, prema gotovo svim anketama.
Dakle, iako bi američki predsjednik mogao da pomisli da je pohvala Borisu i opisivanje njega kao prijatelja, najveći kompliment, to bi britanske glasače kojima je već nelagodno zbog novog premijera, moglo navesti da budu još manje srećni.
Opasnost za Džonsona je da tvrdokorne pristalice Brexita koje ga podržavaju, vjeruju da bi trgovinski sporazum sa Amerikom mogao biti najbolji način da se svijetu dokaže da je Brexit bio uspješan projekat.
Zato ideju da će on imati dobre odnose sa američkim predsjednikom ti ljudi vide kao pozitivnu stvar.
Ali ne postoje apsolutno nikakvi dokazi koji bi sugerislai da bi trgovinski sporazum sa Amerikom nadoknadio ekonomsku štetu koju bi Velika Britanija pretrpjela ako bi bez sporazuma napustila EU.
Nema nikakvih podataka o tome kakav bi taj trgovinski sporazum bio, niti je vođen ozbiljan razgovor o tome da bi Tramp ponudio asimetrični trgovinski sporazum koji bi Veliku Britaniju preplavio dolarima.
Dakle, da li je Boris Džonson britanski Tramp?
Oni imaju slične frizure i tu se uglavnom sličnost završava, ocjenjuje CNN.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
