');
Najnovije vesti
Blic Riznica

Ovako je izgledao PRVI DIPLOMATSKI SUSRET SRBA I NEMACA pre 830. godina

Susret dvojice vladara imao je svoju predistoriju. Poznato je da je Nemanja mnogo godina pre toga slao glasnike u nemačke zemlje, nastojeći da uspostavi diplomatske odnose sa Barbarosom i da u njemu nađe oslonac u borbi za oslobađanje srpskih zemalja od vizantijskog političkog uticaja. Takođe, zna se da je Barbarosa proputovao kroz naše krajeve još kao mladić 1147. godine, kada je pratio svog strica Konrada Hoenštaufena na putu za Palestinu. Ipak, dvojica vladara su se prvi i jedini put lično sreli te 1189. godine u Nišu. 

Susret Stefana Nemanje i Fridriha I Barbarose, litografija Koste Mandrovića, kraj 19 veka Foto: Wikipedia
Susret Stefana Nemanje i Fridriha I Barbarose, litografija Koste Mandrovića, kraj 19 veka

Dve godine ranije, muslimanski vojskovođa Saladin preoteo je sveti grad Jerusalim iz ruku krstaša. Vest o tome potresla je zapadnu Evropu, a Barbarosa se zavetovao da će pokrenuti krstaški pohod i osloboditi Jerusalim. 

U tom trenutku u dobi od gotovo sedamdeset godina života, Barbarosa je postigao gotovo sve što je jedan srednjovekovni vladar mogao da poželi. Pored carske, nosio je kraljevsku krunu nemačkih zemalja, Italije i Burgundije. Bio je srećan i u braku sa Beatrisom od Burgundije koja mu je rodila čak jedanaestoro dece. Priliku koja mu se ukazala da svoju veličanstvenu vladavinu okonča ne manje velikim poduhvatom kakav je bio povratak Jerusalima u ruke hrišćana nije želeo da propusti.

Barbarosinu objavu o pokretanju krstaškog pohoda pratila je razgranata diplomatska aktivnost. Carevi izaslanici posetili su tokom 1188. godine zemlje kroz koje je krstaška vojska trebalo da prođe, uključujući i Nemanjinu Srbiju. Na carev poziv, koji je preneo vitez Gotfrid od Vizenbaha, Nemanjini predstavnici su krajem iste godine došli u Nirnberg i tom prilikom su ugovoreni detalji prolaska krstaša preko srpskih zemalja.

Car Rimljana

U velikoj hronici grada Kelna ostalo je zabeleženo da su srpski predstavnici u Nirnbergu preneli radost njihovog vladara zbog toga što će videti „kako car Rimljana (što je bila Barbarosina zvanična titula) prolazi kao hodočasnik kroz njegove zemlje". Takođe, Nemanja je najavljivao da će cara „dočekati sa svim počastima, kako i dolikuje".

Na jednoj strani, stajao je najmoćniji vladar hrišćanske Evrope, a na drugoj srpski veliki župan koji je nastojao da objedini srpske zemlje pod svojom vlašću. Bilo je sasvim prirodno da Nemanja, kao izuzetno energičan i dalekovid političar, pokuša da iskoristi prolazak Barbarose i njegovih krstaša za svoje planove.

Nemanji je išlo naruku to što su odnosi Barbarose i Carigrada bili zategnuti. Za razliku od srdačnog prijema srpskih glasnika u Nirnbergu, istovremeni dolazak grčkih predstavnika u Barbarosinu rezidenciju bio je praćen međusobnim nepoverenjem. Na Bosforu se sumnjalo da je pravi cilj Barbarosinog pohoda njegova želja da osvoji Carigrad. 

Barbarosa i njegovi krstaši boravili su u Nišu samo četiri dana od 27. do 30. jula 1189. Ipak, doček koji je Nemanja priredio caru i potrepštine koje su Srbi pripremili za njegovu vojsku od više desetina hiljada ljudi, odavali su potpuno drugačiji utisak od hladnog i neprijateljskog odnosa vizantijskih vlasti prema krstašima. Iz ovog razloga ne čudi što su učesnici krstaškog pohoda detaljno opisali Barbarosin susret sa Nemanjom i njegovim bratom Stracimirom, kao i što su Srbe prikazali u veoma povoljnom svetlu.

Štaviše, praktično sva obaveštenja o susretu dvojice vladara ostavili su nam zapadni savremenici. Najpre, učesnici Barbarosinog pohoda: monah Ansbert, episkop Ditpold iz Pasaua i anonimni pisac "Istorije krstaša", potom hroničar Arnold iz Libeka i već spominjana kelnska hronika. U vizantijskim izvorima toga doba o srpsko-nemačkim pregovorima se vrlo malo govori, a Nemanjini sinovi Sveti Sava i Stefan Prvovenčani uopšte ne beleže susret njihovog oca sa Barbarosom.

Zlatne viljuške

Iako potiču samo sa jedne strane, sačuvani izveštaji o susretu Nemanje i Barbarose donose brojne pojedinosti i zanimljivosti. Najpre, oni govore o Nemanjinoj spremnosti da caru položi vazalnu zakletvu. Potom, pominju da je u Nišu ugovorena svadba između jednog od sinova Nemanjinog brata Miroslava i ćerke istarskog markgrofa Bertolda od Andeksa, bliskog Barbarosinog pratioca. Konačno, prema njihovom kazivanju, na Nemanjin poziv u Nišu su tada boravili i bugarski predstavnici koji su, zajedno sa Srbima, nudili caru podršku ukoliko se odluči na borbu protiv Vizantije.

A možda i najintrigantniji detalj koji izvori beleže predstavljaju pokloni koje je Nemanja podario Barbarosi. Reč je o jednom ukroćenom vepru, tri pripitomljena jelena i drugim životinjama.

Naravno, nijedan od očevidaca Nemanjinog i Barbarosinog susreta ne govori, niti daje bilo kakve naznake o tome da su srpski veliki župan i njegovi pratioci jeli zlatnim viljuškama, a car i njegovi krstaši prstima. To je samo izmišljotina novijeg datuma, bez ikakvog uporišta u istorijskim izvorima. Isto tako, nije tačna ni druga, često ponavljana zabluda, prema kojoj se, sklopivši sporazum sa Barbarosom, Nemanja potpisao a car stavio otisak prsta. Istina je da su obojica vladara bili pismeni, ali i da nikakvog pisanog sporazuma među njima nije bilo. Jedini dogovor – onaj o veridbi sina kneza Miroslava (koji nije lično bio prisutan u Nišu) i ćerke Bertolda od Andeksa – Nemanja i Stracimir ozvaničili su prostim rukovanjem sa Barbarosom i istarskim markgrofom, kako prenosi monah Ansbert.

Epilog

Za razliku od Nemanjinih planova, Barbarosa je jedino želeo da obezbedi slobodan prolaz svojoj vojsci na putu za Palestinu. Ipak, vizantijski vladar to krstašima nije dozvoljavao, ne opraštajući im, između ostalog, ni dobre odnose sa Srbima. Zato se nekoliko meseci kasnije, dok je krstaška vojska boravila u Trakiji, Barbarosa zaista odlučio da udari na Carigrad. U njegovom taboru su se tada setili Nemanje i car je čak doneo odluku da se sa Srbima i Bugarima dogovore detalji napada na vizantijsku prestonicu.

Vizantija je u poslednjem trenutku, u zimu 1189/1190. godine, kapitulirala pred Barbarosom. Njegovoj vojsci, kojoj su Grci želeli da što pre vide leđa, bio je dopušten slobodan prolaz u Malu Aziju. Da se plan zajedničkog napada krstaša, Srba i Bugara na Carigrad tada ostvario, istorija našeg podneblja nesumnjivo bi krenula drugim tokom. Ipak, nezahvalno je govoriti o tome šta bi bilo kad bi bilo. 

Nekoliko meseci kasnije, Barbarosa je nastradao na putu, utopivši se u jednoj rečici pre nego što je nogom kročio u Palestinu. A ubrzo zatim, Nemanja je bio prinuđen da uđe u pregovore sa Carigradom koji su doveli do političkog kompromisa dve sukobljene strane. Susret Nemanje i Barbarose u Nišu tako je ostao samo jedna živopisna epizoda, ali bez dubljih i značajnijih posledica za srpsku istoriju.

(Autor je viši naučni saradnik Istorijskog instituta u Beogradu i pisac knjige "Krstaši i Srbi")