Samo Vučić može da prekine agoniju Partizana 1Foto: V. Živanović

Dug od 400 miliona dinara, blokada računa koja traje duže od 1,000 dana, dugovi prema komunalnim preduzećima za struju, vodu, iznošenje smeća, dugovi prema igračima koji nemaju uplaćeno ni zdravstveno osiguranje, a na kraju i izvršitelji koji su zbog svega toga zakucali na vrata i popisali imovinu…

Ovako danas izgleda surova stvarnost Vaterpolo kluba Partizan kome izvršitelji još jedino trofeje nisu popisali, mada ni taj trenutak po tvrdnji ljudi iz kluba možda nije daleko. Sedam pehara Lige šampiona i bezbroj trofeja iz domaćih prvenstava i kupova stoje po svlačionicama, kancelarijama, pa čak i hodnicima kluba, pošto je trofejna sala jednostavno tesna za sve.

– Da ne okolišam i da se ne lažemo, mislim da je jedini spas za Partizan da se priča sa predsednikom države Aleksandrom Vučićem. Deluje da sve ostalo nažalost nije rešenje. Stvari tako izgledaju da je verovatno samo predsednik kadar da donese odluku i da preseče ovu agoniju Partizana. Sistemskog rešenja nema ni na vidiku, a nisam sigurna da li ćemo kao klub preživeti do kraja sudskog spora sa Opštinom Voždovac – objašnjava za Danas direktorka VK Partizan Tatjana Rakas.

Agonija Partizana započela je pre godinu dana kada je Opština Voždovac odlučila da bez sudske odluke preuzme upravljanje nad celim objektom Sportskog centra Banjica, uključujući i onaj deo gde se nalazi bazen, a koji formalno pravno još uvek pripada crno-belima. Crno-beli su tada odlučili da pokrenu sudski postupak, pošto je novac od izdavanja lokala u tom delu SC Banjica bukvalno za njih značio goli život.

– U martu prošle godine dobili smo dopis od Opštine Voždovac da treba da im predamo sve ključeve ovog objekta. Upravni odbor je to odbio i odlučili smo da u interesu kluba pokrenemo sudski proces u vezi sa preispitivanjem prava vlasništva. Iako je sud prihvatio našu tužbu, čime je započet sudski proces, predsednik Opštine Voždovac (Aleksandar Savić – prim. aut.) sazvao je bez našeg znanja sastanak sa zakupcima lokala. Rekao im je da mu je gradonačelnik dao na upravljanje i korišćenje ceo objekat, te da oni sa Opštinom Voždovac moraju da sklope nove ugovore. Neki zakupci su se kasnije ipak vratili nama. Međutim, firme „Sport time“ i „Sport vision“ i dalje plaćaju Opštini zakup od oko 13.000 evra mesečno, što je novac od kojih smo mi pokrivali doprinose i zdravstvena osiguranja za sve zaposlene, uključujući i igrače – objašnjava Rakas.

A pravna zavrzlama oko vlasništva nad delom SC Banjica u kome se nalazi bazen nije ni malo jednostavna. Partizan je upravljanje nad svojim delom SC Banjica preuzeo još 1992. godine i od tada se konstantno starao o bazenu i celokupnom objektu. Pravo na upravljanje dobio je prvo od radne zajednice SC Banjica, a potom mu je isto verifikovala Opština Savski Venac, koja je SC Banjica još 1972. godine izgradila zajedno sa Opštinom Voždovac. Zatim je vlasništvo Partizanu najpre potvrdio Viši sud 1995. godine, a potom je 1996. Privredni sud doneo rešenje sa kojim je klub mogao da uknjiži bazen i prostorije kao svoju imovinu. Međutim, ni to nije sve, pošto je i Opština Savski Venac imala spor sa Opštinom Voždovac oko toga ko je ustvari trebalo da bude celokupni vlasnik celog objekta, što je posebna (dugačka) priča za sebe. Ukoliko sud na kraju donese odluku da je Opština Voždovac vlasnik prostorija i bazena koje trenutno drži Partizan, nastaće nova pravna zavrzlama. Crno-beli su vlasnici sve nepokretne imovine, od kotlova za grejanje do izuzetno skupe tehničke opreme za održavanje bazena, a pored toga su se skoro tri decenije sami starali o sportskom centru.

Dok pravosuđe ne razveže ovaj čvor, Partizanu je svaka gostujuća utakmica neizvesna, ali ne u rezultatskom smislu nego u finansijskom jer se sredstva za put prikupljaju posredstvom donacija. Na današnje gostovanje u Splitu klub je otišao samo zato što je domaćin Jadran odlučio da plati hotel igračima Partizana, mada ni to nije bila garancija da će crno-beli otputovati jer do utorka nisu znali da li će imati dovoljno novca za put autobusom.

– Izuzetno mi je teško da kažem da se Partizan gasi. To nije nikakvo spinovanje, to su činjenice. Mi nemamo nikakva sredstva, a nemamo ni sponzore. Sva rešenja smo iscrpeli. Opet ćemo pokušati da donacijama nešto prikupimo, ali sve je to kratkoročno, a ne sistemsko rešenje. Struja, voda, grejanje, neisplaćene zarade… Sve nas to pritiska. Nije pošteno da kažemo da je Partizanu za sve kriva država. Nisu ni javna preduzeća kriva što imaju svoja potraživanja. Da li je EPS mogao da nam isključi struju za sve ove godine? Jeste. Ne plaćamo redovno struju još od 2011, kada smo poslednji put igrali Ligu šampiona. Još je tada na čuvenom dočeku na balkonu rečeno da za struju, vodu i ostale tekuće potrebe ne treba da brinemo i da će to biti rešeno. Međutim, nikada to nije rešeno kroz papire već samo usmeno. Političari se menjaju, ali naši problemi ostaju. U međuvremenu smo ušli u još veći, ogroman dug. Vaterpolo nikada nije bio profitabilan sport i bez pomoći države i grada ne može da opstane. Isto je i sa Partizanom. Ako se Partizan ugasi, to neće biti loše samo za Srbiju već i za evropski vaterpolo – zaključuje Rakas.

Nismo nasilno ušli u SC Banjica

– Mi u ovaj objekat nismo ušli nasilno, niti ćemo ga nasilno čuvati. Poštovaćemo svaku odluku suda, samo ne želimo da sami sebe ukinemo pre nego što sud donese presudu. Nikada nismo ništa nasilno uradili, niti smo ometali bilo koga. Opština Voždovac ima pravo da tvrdi da smo uništili ovaj objekat i da smo se ponašali nedomaćinski. Međutim, ja u odbranu mogu da kažem da je SC Banjica jedini objekat koji je radio i tokom bombardovanja, bez prekida, a pogledajte šta se sve dešavalo sa drugim bazenima. Sasvim je logično da smo pokrenuli sudski spor jer nam je dužnost da radimo u interesu kluba – tvrdi Tatjana Rakas.

Tražili smo pomoć Vanje Udovičića

– Pisali smo ministru Vanji Udovičiću i tražili pomoć i od njega kao nekadašnjeg deteta Partizana. Međutim, ispostavilo se da on nije prava adresa. U njegovoj nadležnosti su reprezentativni sportovi, a ne klubovi. Ne bih ulazila u to da li je svojim autoritetom mogao više da pomogne. Mi smo u suštini u nadležnosti grada – objašnjava Tatjana Rakas.

Dajte nam da ponovo pokorimo Evropu

– Kada bismo uspeli da zadržimo ekipu na okupu samo tri sezone, mogu da vam potpišem da bismo igrali fajnal-for Lige šampiona. Opet bismo bili nosioci ovog sporta u Evropi i svetu. Nama već treću godinu zaredom odlazi ceo prvi tim na kraju sezone, zato što ne možemo da ih adekvatno platimo. Izgubili smo u finalu kupa od Šapca u kome su sada petorica naših prvotimaca iz prošle sezone. Sami smo sebe tako pobedili. Klubu za normalan rad treba milion evra godišnje. U normalnim okolnostima mi ne tražimo ceo milion, nedostaje nam samo 350.000. Dajte nam da ponovo pokorimo Evropu. U tome treba da nas podstičete, a ne da nas gušite. Kod nas svakodnevno trenira 350 dece, budućih vaterpolo šampiona, a ja se svaki dan nerviram što voda u bazenu ne može da bude viša od 24 stepena, što je optimalno za odrasle, ali je ipak pomalo hladno za najmlađe- smatra Tatjana Rakas.

Lečenje igrača „na crtu“

– Zbog blokade računa nismo u mogućnosti ni zdravstveno osiguranje da uplaćujemo igračima i zaposlenima. Trebalo je da se u petak operiše jedan prvotimac, pa smo morali da molimo za pomoć. Na kraju nam je Euromedik izašao u susret i omogućio da operaciju platimo na tri rate, uz dogovor da plaćanje započnemo tek kad budemo u mogućnosti. Šta dalje da kažem… – priča Tatjana Rakas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari