Dostupni linkovi

Kurilska ostrva prepreka mirovnom sporazumu Rusije i Japana


Ruski predsednik Vladimir Putin i japanski premijer Šinzo Abe, septembar 2018.
Ruski predsednik Vladimir Putin i japanski premijer Šinzo Abe, septembar 2018.

Kada se premijer Japana Šinzo Abe obratio u prepunoj sali na sastanku Evropskog ekonomskog foruma u septembru, u gradu Vladivostok na dalekom istoku Rusije, imao je otvorenu poruku za domaćina, piše Radio Slobodna Evropa.

Abe je pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina, kao što to čini svaki put kada se ova dvojica lidera sretnu, da pomogne ubrzavanje procesa potpisivanja sporazuma kojim bi formalno, i napokon, bio okončan Drugi svetski rat.

Nešto kasnije, Putin se s rešenošću obratio japanskom premijeru. “Nećete verovati, ali da budem iskren, upravo mi je na pamet pala jedna jednostavna ideja, baš sada, baš ovde”, rekao je. “Hajde da potpišemo mirovni sporazum do kraja godine”, predložio je Abeu, “bez zadatih preduslova”.

Prostorija je grmela od aplauza, a ruski državni mediji su se pušili od vesti o revolucionarnoj ponudi. “Ovo je senzacionalno”, uzbuđeno je saopštio reporter kanala “Rossia 24” koji se javio sa događaja. “Ostvaren je neverovatan napredak”.

Međutim, dok su se Putin i Abe pripremali za razgovore u Moskvi zakazane za 22. januar, spor oko teritorija koji od rata nije razrešen i dalje koči napore za postizanje mirovnog sporazuma između Rusije i Japana, dok analitičari ocenjuju da ima malo indicija da će najskorija runda pregovora bilo šta promeniti.

Nakon razgovora u Mosvi, Putin je rekao da preostaje još "zahtevnog rada prije nego što Rusija može sklopiti mirovni sporazum sa Japanom i formalno okončati Drugi svjetski rat, kao i da dogovor mora "podržati" javnost.

Abe, koji je stajao uz Putina, je rekao da su dva predsednika potvrdila odlučnost da se nađe rešenje za četiri najjužnija ostrva u Kurilskom arhipelagu.

“Neotuđivi deo Japana”

Tokom poslednjih 70 godina, Japan je odmereno, ali odlučno vodio diplomatsku kampanju za povratak onoga što naziva svojim severnim teritorijama – grupe ostrva nedaleko od obale Hokaida, najsevernije japanske prefekture (administrativna oblast u Japanu, prim. prev), koju je Sovjetski Savez osvojio u poslednjim danima Drugog svetskog rata.

Moskva ovaj prostor danas naziva Južnokurilska ostrva – nastavak arhipelaga koji se proteže južno od ruskog poluostrva Kamčatka.

Japan je sporazumom sa carskom Rusijom iz 1855. uspostavio suverenitet nad spornim ostrvima – Iturup, Kunašir, Šikotan, kao i nad grupom osrvaca pod nazivom Habomai. Tokio ih i danas smatra “neotuđivim delom Japana”.

“Sa japanske tačke gledišta, ovo pitanje ima istorijski aspekat, ostrva se smatraju tekovinom predaka”, kaže Stiven R. Nađi (Stephen R. Nagy), vanredni profesor na odseku za političke i međunarodne studije na Internacionalnom hrišćanskom univerzitetu u Tokiju. “Mnogi osećaju da su napustili zemlju predaka”.

Za Rusiju, Kurilska ostrva omogućavaju pomorskoj floti pristup Pacifiku i simbolišu ulogu koju su Sovjeti odigrali u pobedi u Drugom svetskom ratu.

Posle rata, dve zemlje nisu potpisale mirovni sporazum, iako je zajednička sovjetsko-japanska Oktobarska deklaracija iz 1956. formalno stavila tačku na neprijateljstvo i otvorila put diplomatskim odnosima. Deklaracija je takođe anulirala prethodne zahteve Japanu za ratnu odštetu i omogućila da dve sporne teritorije – Habomai i Šikotan – budu vraćene Japanu nakon zaključivanja formalnog mirovnog sporazuma.

Kada su se Putin i Abe u novembru, nakon susreta u Vladivostoku, ponovo sastali u Singapuru, složili su se da deklaracija iz 1956. treba da posluži kao osnova za dalje pregovore. Međutim, ovo dovodi u pitanje Putinovu ponudu “bez zadatih preduslova”.

Šta je starije?

Nakon razgovora u Moskvi ranije ovog meseca između ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova i njegovog japanskog kolega Taro Konoa, Moskva je jasno zauzela stav da Japan mora da prihvati ruski suverenitet nad spornim teritorijama pre potpisivanja bilo kakvog mirovnog sporazuma. “Pitanje suvereniteta nad ostrvima nije predmet diskusije. To je teritorija Ruske Federacije”, citirali su Lavrova.

Ključne tačke u razvoju situacije od 1956. su sledeće: naime, učvršćivanje saveza između Japana i SAD-a, kao i skorašnja odluka da se sistem američkih odbrambenih projektila postavi na japanskoj teritoriji. Mediji u Japanu objavili su da je Abe uveravao Putina kako američke vojne baze neće biti uspostavljene na ostrvima koja su deo Japana, što je strah o kojem je Rusija govorila mnogo puta. Ipak, partnerstvo između Japana i SAD-a ostaje nepremostiva prepreka u odnosima Japana sa Rusijom.

Artjom Lukin, međunarodni ekspert za Daleki istok sa Federalnog univerziteta u Vladivostoku, kaže da nema mnogo razloga da se veruje da bi sporazum mogao biti zaključen momentalno.

“Ne mislim da će bilo šta konkretno, bilo šta što bi bilo od interesa javnosti, proizići iz ovog sastanka”, ocenjuje Lukin povodom susreta zakazanog za 22. januar. “Možda će postići okviran, preliminaran dogovor, ali s obzirom da je pitanje toliko složeno da će im biti potrebno još nekoliko sastanaka na visokom nivou pre nego što se pitanje razreši. Moja pretpostavka je da neće biti nikakvih saopštenja za javnost do Putinove posete Japanu u junu”.

Fjodor Lukijanov (Fyodor Lukyanov), urednik “Rusije globalno” (Russia In Global Affairs) kaže da je Putinova izjava u Vladivostoku bila prenaduvana. Zapravo, smatra Lukijanov, predsednik Rusije je samo utvrdio dugogodišnju poziciju.

“Stav Japana je da prvo treba rešiti teritorijalno pitanje, a onda, kada je to završeno, razmatrati mirovni sporazum”, kaže Lukijanov. “A stav Rusije, koji je Putin u svom govoru snažno podržao, je upravo suprotan – prvo normalizovati odnose, a onda se može razgovarati o teritorijalnom pitanju.”

Lukin se slaže. “Ne bih učitavao dodatno značenje u Putinovu izjavu u Vladivostoku”, kaže on. “Mislim da više pažnje treba pokloniti izjavi koju je Abe dao u Singapuru, kada je rekao da je Japan spreman da pregovara na osnovu deklaracije iz 1956. Za mene ovo praktično znači da je Japan spreman da prihvati činjenicu da ne može dobiti od Rusije ništa više od ostrva Habomai i Šikotan. Tako da, pitanje je šta će Rusija tražiti od Japana u zamenu za ta dva ostrva.”

Darežljivost nije u modi

Na konferenciji za štampu u Tokiju nakon što su Putin i Abe u septembru razgovarali u Vladivostoku, glavni sektetar kabineta premijera Jošihide Suga istakao je da je stav Japana isti, “pitanje severnih teritorija treba rešiti pre bilo kakvog mirovnog sporazuma”. Ali malo ko očekuje da Rusija odustupi.

Anketa koju je u novembru sproveo nezavisni centar za istraživanja javnog mnjenja “Levada”, pokazala je da samo 17 odsto Rusa podržava prepuštanje spornih teritorija Japanu u zamenu za mirovni sporazum kojim bi bio okončan Drugi svetski rat. Skoro dve trećine ispitanika protive se toj ideji.

Ruski državni mediji pomažu da ove brojke ostanu visoke. Vrlo gledana informativna emisija Vesti nedelje (Vesti Nedeli) je 13. januara odbacila predlog da ostrva budu vraćena Japanu pre ratifikacije sporazuma.

“Imamo hipersoničnu raketu Avangarda, imamo hipersonični Bodež”, rekao je voditelj Dimitri Kiseljev, govoreći o dva primerka nuklearnog oružja o kojima je Putin svečano saopštio u svom obraćanju naciji u martu. “Ne treba nam ništa od Japana… Ali kako ljubazno da objasnimo da neko treba pristojno da se ponaša?”

U novembru, nezavisne ruske dnevne novine Vedomosti objavile su komentar u kojem se navodi da je “mnogo vremena izgubljeno” u pokušaju razrešavanja pitanja Kurilskih ostrva. “Kremlj je uspeo da ponovo raspiri imperijalističke strasti”, pišu Vedomosti. “Bilo kakvo ustupanje teritorija nakon aneksije Krima moglo bi da ugrozi sliku Putina kao lidera koji drži ruske zemlje na okupu, i izazove nezadovoljstvo među onima koji tradicionalno glasaju za njega”.

Lukijanov kaže da je Putin svestan uvreženog mišljenja među građanima i da je malo verovatno da napravi kontroverzan potez u trenutku kada mu podrška i tako izmiče.

“Ustupanje bilo kakvog dela teritorije u bilo kojoj zemlji je veoma nepopularan potez, a da bi uradilo tako nešto, svako rukovodstvo mora da ustoliči jaku poziciju”, kaže on. “U teoriji, mogao bih da zamislim tako nešto kao moguće neposredno nakon preuzimanja Krima pre pet godina, ali sada je situacija drugačija, i opšta atmosfera u zemlji je manje optimistična usled ekonomskih i drugih problema. Ustupiti tako sočan komadić teritorije protivnicima u ovoj situaciji i optužiti Putina za nepopularan ustupak, to sigurno nije ono što mu sada treba.”

Tokom prethodnih nedelja, širom Rusije održano je nekoliko mitinga u znak protesta protiv moguće predaje ostrva. Oko 300 nacionalista i članova ruskih ultradesničkarskih grupa okupilo se 20. januara u centru Moskve uzvikujući slogane poput “Krim je naš! Kurili su naši!” i “Ne damo Kurile!”

U potrazi za revolucionarnim diplomatskim rešenjem, japansko državno rukovodstvo istaklo je da bi ustupanje ostrva Japanu od strane Rusije otvorilo trgovinu sa azijskim susedom u vreme ugrožavajućih sankcija Zapada”. Ali Lukijanov smatra da je ideja da bi se Rusija odrekla Kurila jer joj je Japan potreban kako bi se ekonomski razvijala “primitivno tumačenje”.

“Ruska matematika je mnogo više zasnovana na geostrategiji”, kaže on. “Zaokret Rusije ka istoku je neizbežan i on će se nastaviti, jer se težište međunarodne politike pomera na Istok, u Aziju”.

Ruski državni vrh svestan je rizika preterane zavisnosti od Kine, dodaje on.

Za Rusiju, strateški je mnogo važnije da ima konstruktivne odnose sa velikim silama u Aziji – Južnom Korejom, Japanom, Indijom i Indonezijom – svima koji bi mogli da predstavljaju protivtežu Kini. A to je, za mene, jedini razlog što se o Kurilskim ostrvima i dalje raspravlja”.

XS
SM
MD
LG