Stručnjaci kažu da mnogi mališani do šeste-sedme godine imaju nekog ko ne postoji, a zamena mu je za igračku, druga, srodno biće. Ili mu je samo način da mu dan bude zabavniji, uzbudljiviji. I to je sasvim u redu. Ali, ukoliko se imaginarni drug "prenese" i u školsku klupu, onda roditelji imaju razlog za strah. I moraju što pre da reaguju, odnosno potraže stručnu pomoć.
- To može da ukaže da dete ima određenu traumu - kaže dečji psiholog Marija Onore. - Izmišljeni prijatelj je često signal detetove nemoći, straha, asocijalnosti, frustracija... On može da bude apel za pomoć. Obratite pažnju kako izgleda "razgovor" deteta sa njim, koje osobine, navike i karakteristike mu je dodelio.
Na osnovu toga može da se otkrije trag koji vodi do mališanovog problema, jer istraživanja pokazuju da klinci imaginarnim bićima uglavnom pripisuju vlastite strahove i tegobe. Zato, ako se ovo ponavlja, posle sedme godine - pravo kod psihologa.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR