GAVRANČIĆ ARHITEKTA: Nekadašnji reprezentativac daleko od fudbala

M.B.

22. 11. 2018. u 18:07

Moja majka je navijala da budem arhitekta, da nemam veze sa sportom. Otac je vukao na drugu stranu, želeo je da mu sin istrči na pun stadion, da igra za reprezentaciju, kaže Goran Gavrančić

ГАВРАНЧИЋ АРХИТЕКТА: Некадашњи репрезентативац далеко од фудбала

Goran Gavrančić (levo)

KADA je pre osam godina završio bogatu karijeru profesionalnog fudbalera malo ko je mogao i da pretpostavi čime će se Goran Gavrančić baviti. On je i tada i sada imao jasan pravac i nije nimalo odstupio od ciljeva zadatih sebi još tokom aktivnog bavljenja najvažnijom sporednom stvari na svetu. O svom "nervu" za arhitekturu Goran Gavrančić je govorio za "Partizanov vesnik".

- Stvarno mi je arhitektura bila na prvom mestu. Moja majka je navijala da budem arhitekta, da nemam veze sa sportom. Otac je vukao na drugu stranu, želeo je da mu sin istrči na pun stadion, da igra za reprezentaciju. Ni sam nisam bio svestan da fudbal može nešto više da ti donese od treniranja i da ti bude posao - podvukao je Gavrančić na početku razgovora.

Još pre početka karijere bilo je jasno da u Goranu "čuči" nešto drugačije.

- Nosio sam tablu za crtanje, torbu sa opremom za trening, ranac sa sveskama i knjigama. Nastavio sam arhitektonski put, ali sam dobio i ponudu od Čukaričkog da postanem profesionalni fudbaler. Jedno vreme sam se mučio i shvatio da je nemoguće i jedno i drugo. Savet oca da arhitekta mogu biti u 40, a fudbaler ne, mi je mnogo pomogao. Posle karijere sam se posvetio prvoj ljubavi.

Dešavanja u fudbalu, u sportu uopšte, sada su daleko od sfere interesovanja nekadašnjeg reprezentativca Srbije i Crne Gore.

- O sportu ne mogu puno da pričam jer nisam u njemu. Pratim dešavanja kao i svi, ali možda čak i manje od prosečnog čoveka. Arhitektura je moja ljubav i pre profesionalne karijere, uspeo sam da se pronađem u tome. Sve ide svojim tokom.

Opredeljenje većine bivših asova da se posvete trenerskom pozivu kod Gorana je bilo aktuelno praktično samo na prvom koraku, do dobijanja A licence.

- Toliko mi je bilo teško, jedva sam se naterao da uz pomoć prijatelja izađem na polaganja. Svakom sam poslu maksimalno posvećen, ali sam tada shvatio da me to ne zanima i da neću biti posvećen. Zanima mene fudbal i to sam najbolje znao tada, ali danas već... Ne razmišljam više o tome da li bih se vratio sportu. Ne, ovo je moj život. Imao sam strah, mislio sam da će mi trebati puno vremena, ali sam prezadovoljan - zaključio je neobičnu priču o novom životnom pozivu Gavrančić.

NEMAČKA JEDINA MRLjA

TOKOM bogate igračke karijere Gavrančić je 28 puta nosio dres sa državnim grbom.

- Ako me pitate, zadovoljan sam karijerom. Jedina mrlja je taj Mundijal u Nemačkoj. I danas mi je žao, jer se na svake četiri godine setim debakla. Imali smo veliku želju, entuzijazam, ali smo imali male mogućnosti. Ne igračke, već oko organizacije. Nismo kao kolektiv ostali do kraja - priseća se Gavrančić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)