"Vreme", 26. februar
pise: Ljubomir Zivkov
Zona sumraka
Bolji zivot
Nije proslo ni nedelju dana od Kongresa,
a benzin stize na svaku pumpu, u svaku kucu,
u svaku poru naseg zivota. Ustao sam u pola
pet, zasto da nekoj pumpi ja ne napravim
sefte? Isto kao i kad su izbori, volim da
sam medju prvima, nije mi tesko da cekam
dok se biracko mesto ne otvori, znam tacan
odgovor i jedva cekam da ga zaokruzim...
Gradjanima koji se premisljaju i lome do
sest uvece ja bih oduzeo pravo glasa, koliko
je sati, sest popodne, lepo, izvolite doci
za cetiri godine...
Tri litra supera i tri litra dizela mogu
sebi da priustim. To sto nemam kola moja
je privatna stvar, na pumpi me to niti ko
pita niti kontrolise, nema vise bonova, ne
moram da se osecam kao gradjanin drugog reda...
Od ulicnih prodavaca iz principa nisam nijednom
kupio ni benzin ni dizel. Em je bilo skupo,
em prokuvavaju flase, zakidaju i na kolicini
i na oktanima... O ruglu i utisku koji smo
na strane turiste i novinare do danas ostavljali
da i ne govorim.
Nisam od onih koji se prave da im je na putu
nestalo benzina pa idu da im se natoci preko
reda. Sa svoje dve kantice stao sam iza jedne
lade i polako se pomerao napred: niti zelim
da kome uzmem benzin ispred nosa, niti dopustam
da me neko obidje. Niti ima za tim potrebe.
Benzina ima dovoljno, cena mu se sigurno
nece menjati do Petog kongresa. Covece, dok
moji ustanu, ustedecu deset i po dinara samo
na superu. Kod crnoberzijanaca je opatuljeni
litar takozvanog goriva bio dvadeset dva
dinara, sad je pravi super osamnaest i po,
tri litra, skoro jedanaest dinara, dizel
cu uzeti na drugoj pumpi, nigde ne zurim...
Vratio sam se kuci oko pola osam ujutro.
Bas da vidim hoce li televizija korektno
izvestiti o gorivu koje je u novom milenijumu
istovremeno poteklo na svim pumpama u Republici.
Mene nije niko intervjuisao (iako sam imao
sroceno sta cu reci), ali su anketirani gradjani
jako lepo govorili. Kako i ne bi! I staro
i mlado raduje se sto sverca benzina vise
nema, dvojica preprodavaca likuju sto ulicne
preprodaje nece biti. Pomenulo se, ne povratilo
se. Ne znaju doduse od cega ce ziveti, ali
im je vec preko glave da varaju sugradjane,
da unistavaju karburatore i da zagadjuju
sredinu.
Pojava benzina na drzavnim pumpama najbolji
je odgovor onima koji su se, moram reci,
drsko pitali sta radi predsednik Milutinovic.
Ja sam uveren da iza ove akcije stoji predsednik.
Da, gospodine Vuksanovicu! Dok gradska skupstina
pravi haos u saobracaju primoravajuci gradjane
da peske odlaze na posao, na pregled, pa
i na porodjaj, dok se po kontejnerima pusi
neodneseno smece, a nepelcovani kerovi ujedaju
koga stignu, neko u ovoj zemlji radi svoj
posao! Da smo se poveli za vama i da smo
zatrazili predsednikovu ostavku, kako ste
nas "mudro" savetovali u Pirotu, i da je
predsednik ostavku dao (a on bi je bio dao
da su gradjani to zaista zeleli!), benzin
bi se i dan-danas tocio na trotoarima i na
sinama.
Da predsednik nesto radi meni je i bez
benzina bilo jasno, mada nisam znao sta tacno
radi, i nisam bio siguran hoce li se kao
rezultat njegovog pregalastva pojaviti benzin,
amnestija, mleko ili penzija. Hteo sam da
mu svi mi koji smo njegove vatrene pristalice,
a nema nas mnogo, ne znam zapravo nikog,
zajedno posaljemo telegram podrske, pa i
zahvalnosti, mada ce neko reci da je predsednik
placen za to sto je uradio. Placeni su mnogi,
pa benzina fakat nije bilo dok nije odrzan
Kongres i dok predsednik Milutinovic nije
usao u Izvrsni odbor Socijalisticke partije.
Ako neko iz takozvane opozicje moze da to
porekne, neka izvoli!
Jedan sam od malobrojnih Jugoslovena koji
imaju snimljenu pretkongresnu besedu u kojoj
predsednik Milutinovic sa blagoscu, koja
me je podsetila na patrijarha Pavla, kaze
da su socijalisti bili "korektna, moglo
bi se reci suzdrzana i blaga opozicija".
Nasi nisu kritikovali opoziciju onoliko koliko
su mogli i koliko je mozda i trebalo: "Pustili
smo ih da se priviknu na vlast, i da probaju
da upravljaju, omogucili smo Beogradjanima
da vide na delu one koji su obecavali kule
i gradove. Sada, posle skoro cetiri godine
ucenja s njihove strane i cetiri godine mucenja
i trpljenja gradjana nema i ne moze da bude
mesta za razumevanje. Zato socijalisti Beograda
treba da vrate nekadasnji sjaj, lice i dusu
Beograda!" Receno – ucinjeno.
Da ce benzina biti znao sam vec po velicini
konvoja koji je prema Centru "Sava" dovozio
ucesnike Kongresa i simpatizere: ne bi toliki
benzin bio trosen na to da se nije znalo
ko ce u Izvrsni odbor uci, sta ce tamo odluciti
i kako ce posle Kongresa svima nama biti.
To sto se benzin pojavio bas na pumpama
za mene je dokaz da su drzavne i partijske
funkcije ne samo spojive nego i nerazdvojive.
Zavera medjunarodne zajednice umnogome ometa
obojicu nasih predsednika u vrsenju njihove
duznosti. Za razliku od sefova tudjinskih
drzava koji paradiraju pred gradjanima svako
malo, te nekoga primaju, te putuju u radne
i prijateljske posete, te primaju akreditovane
diplomate, nasi predsednici mogu da se iskazu
tek kad se primakne i kad dodje Kongres.
Tu oni progovore, tu se obelodani da su
nam i kao drzavnici stalno zeleli dobro,
samo mi to nismo znali. Predsednik Milutinovic
nije osoba koja bi isticala i podvlacila
vlastite zasluge (a siguran sam da ih ima
jos, secam se njegove intervencije da se
nasi kosarkasi oslobode grckog kapitalistickog
ropstva kako bi zaigrali u plavom dresu),
predsednik nije neko ko bi nam seo na glavu
ponavljajuci da je izuzetna i sveopsta opskrbljenost
benzinom njegovo delo, ali meni nesto govori
da jeste. A cak i ako se varam, ako to nije
predsednikovo maslo (ovo nije bas lepo receno:
predsednikovo maslo), sigurno je ucinjeno
uz njegovu saglasnost. Koju on, smeran i
tih, mozda nije morao neposredno ni da iskaze.
Njegov samozatajni osmeh kojim je ogrejao
clanove Izvrsnog odbora bio je dovoljan da
se dalekosezna i pravedna odluka o petrolizaciji
Srbije jednoglasno donese i za svega sest
dana sprovede u zivot.
Neko drugi ko bi bio na mestu predsednika
Milutinovica lupio bi sakom o sto, stavio
bi veto, drzavne pumpe bi zarasle u korov,
ona crvena kozna odela u kojima pumpadzije
nastupaju izgrizli bi misevi, rezervoare
bi pojela rdja, a gradjani bi i dalje bili
prepusteni na milost i nemilost neovlascenim
dilerima. Predsednik ocito nije takav. Ziveo
Kongres, ziveo predsednik Milutinovic, naravno
i predsednik Milosevic sa suprugom, ziveo
Izvrsni (umalo da napisem: izvrsni) odbor,
ziveo "Jugopetrol"!
"Vreme", 26. februar
Ljudi i vreme
IZJAVA NEDELJE:
Psi grizu, gradjani se plase, a sinteri
spavaju!
Opstinski odbor JUL-a Vracara ("Ekspres")
SNEZANA ALEKSIC,
predsednica upravnog odbora Rukometnog
saveza Jugoslavije, primila je Aleksandra
Kozuhova, predsednike Rukometne federacije
Rusije: "Razgovarali smo u izuzetno otvorenoj,
srdacnoj i prijateljskoj atmosferi. Postignut
je dogovor o jos boljim i jos jacim vezama
dva saveza [soiuz nerushimyi takoreci, up.
ur.]. Nasa razmena misljenja zakljucena je
zeljom da olimpijsko finale bude Rusija-Jugoslavija.
("Borba")
DJURA LAZIC,
republicki ministar: "I pored svih pritisaka
i nacistickih metoda nece moci da proteraju
Srbe i Crnogorce sa Kosova i Metohije vec
ce se pokrenuti organizovan povratak Srba
[a Crnogoraca? ministar ne zaboravi da kaze
"vekovna", a prenebregne jedan od dva naroda
pomenuta u prvom delu recenice; prim. ur.]
na svoja vekovna ognjista. (Tanjug)
BOGDAN SARENGACA,
pomocnik direktora beogradskih grobalja:
"Zbog velikog broja pokojnika sahrane su
kasnile sest, a kremacije cak sedam dana.
[...] U januaru je najvise pokojnika sahranjeno
na Novom groblju – 470, na Novom bezanijskom
groblju 344, na groblju Lesce 320, na Orlovaci
185 i na Centralnom groblju 118.
Vecina preminulih Beogradjana bila je solidno
situirana, jer su sahranjivani po prosecnoj
ceni od 7000 dinara za opremu i ukop."
Ipak, u svoj guzvi i redovima koji su u januaru,
eto, zahvatili i groblja, bilo je necega
sto bi se, pored dobre situiranosti umrlih,
moglo nazvati srecom u nesreci. Novinar "Nedeljnog
telegrafa" koji je g. Aleksica intervjuisao
kaze da su u januaru "obavljene i 22 'ekspres
sahrane' i 24 'ekspresne kremacije' Beogradjana
koji su bili siroti i sami", sa cime se
gospodin Sarengaca saglasio: "Sirotinja
se najbrze sahranjuje, jer nju nema ko da
isprati."
RADOVAN RAKA RADOVIC,
isterani espeesovac, ponovo se povodom
partijskog kongresa nasao na kako se to lepo
kaze meti novinara, koji se ne libe da g.
Radovica podsete na cinjenicu da nije pozvan
na Kongres: "Nisam. Ali, pitam se, cemu
uopste ti kongresi? Zasto se sazivaju toliki
ljudi? Da se trose pare! Na Prvom i Drugom
kongresu jos se nesto i radilo. Treci je
bio – gledanje televizije. Televizija je
pronadjena jos 1925. godine, kada je Tesla
eksperimentisao sa tim. Videli smo TV zid,
zaboga, pa smo svi popadali na teme." G.
Radovic je evocirao secanje i na prvi ulazak
sadasnje generalne sekretarice SPS-a u zgradu
parlamenta: "Znam je od 1993. godine. Bila
je sudija u Novom Pazaru, i u tom gradu poceo
je njen vrtoglavi uspon.
Posle promocije JUL-a sa Mirom Markovic,
Gorica je krenula meteorskom brzinom i vise
niko nije mogao da je zaustavi. Rekao sam
joj da saceka malo, evo papu su operisali
pa ce mozda kardinali da je izaberu. A Gorica
Gajevic prvi put je krocila u republicku
skupstinu kada sam je ja uveo da vidi rodjaku
koja radi u knjigovodstvu." ("Nedeljni
telegraf")
ATANASIJE MARKOVIC,
ginekolog, profesor Medicinskog fakulteta:
"Cak 90 odsto uzroka impotencije i frigidnosti
psihogene je prirode, dolazi iz kore velikog
mozga. Zivotinje nemaju takav problem, jer
im mozak nije dovoljno razvijen. Zato, recimo,
intelektualci ne slove za velike ljubavnike.
[...] Studije su, na primer, pokazale da
su niski ljudi mnogo potentniji od visokih.
Normalna velicina polnog organa je od 12
do 18 santimetara, ali se u praksi pokazalo
da i sa osam santimetara moze da se koitira
i obavi oplodnja. Preterano veliki polni
muski organ je, u stvari, apsolutno neupotrebljiv.
Da bi se u tim slucajevima postigla erekcija,
potrebno je da u penis sidje ogromna kolicina
krvi. To, s druge strane, dovodi do padanja
u nesvest." ("Nedeljni telegraf")
LEPA MLADJENOVIC,
predsednica lezbijske organizacije "Labris":
"Nasa najstarija clanica, koja je imala
sedamdeset godina, umrla je za vreme rata.
Trenutno imamo jednu pesnikinju koja je pet
godina mladja." ("Svedok")
VUK BAJIC,
kurir i poligamista iz Subotice, zenio
se trideset pet puta, nije se bas svaki put
vencavao, ali je svaku novu vezu osetio na
svojoj kozi – dao bi da mu se istetovira
ime nove mlade: "U jednom periodu svog zivota
ziveo sam sa pet zena odjednom! Svaka je
imala svoj deo posla. Jedna je prala, druga
je kuvala, treca spremala stan, a cetvrta
i peta su zaradjivale novac prostitucijom.
Jeste, kada nisu mogle drugacije, mislim
legalno, onda su uz moj pristanak morale
da zarade novac 'najstarijim zanatom na
svetu'. Bila su teska vremena, inflacija,
posla za mene nije bilo, a moralo se jesti."
("Svedok")
Kutak za celavce
"Transplantacija kose je operacija koja
se moze stalno doradjivati." (iz oglasa
koji je dala Specijalna bolnica za plasticnu,
rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju ST Medica)
ZORAN DJINDJIC, predsednik Demokratske
stranke:
"Smatram da su DS-u potrebna dva kandidata
za predsednika i predlazem mu [Slobodanu
Vuksanovicu] da se ne povuce."
Prema onome sto je g. Djindjic kazao u Zajecaru,
njegov potpredsednik je kampanju bio "zapoceo
tvrdeci kako je za dobro DS-a da ima dva
kandidata za predsednika, a zavrsava je [kampanju]
sa zeljom da postoji samo jedan kandidat".
(Beta)
VLADIMIR LAZAREVIC,
general-pukovnik, postavljen je za komandanta
Trece armije Vojske Jugoslavije: "Vise sam
uzbudjen nego kad smo pre sedam-osam meseci
bili na Kosovu za vreme NATO agresije. Ta
uzbudjenost je opravdana jer se privremeno
rastajem od svojih kolega.
Uspeli smo da ostanemo uspravni i pred narodom
i pred istorijom, zahvaljujuci tome sto smo
imali srecu da nam na celu bude general Pavkovic
[Nebojsa, nacelnik Generalstaba] koji je
porusio sve planove NATO stratega o porobljavanju
jednog naroda." ("Glas")
LJILJANA MILIVOJEVIC,
vlasnica pogrebnog preduzeca "Kvatra",
zali sto pokojnike iz Beograda prebacuje
u Pancevo (kapacitet pancevacke hladnjace
prevazilazi gradske potrebe pa pokojnici
provode izvesno vreme i u Pancevu: "Ne znam
kome je u interesu da novac odlazi u Pancevo
umesto da ostane u prestonici." ("Glas")
NEBOJSA PETROVIC,
radnik pogrebnog preduzeca "Neol-san":
"Stranke su razumne [tj. ozalosceni] i uvek
im naglasimo da pokojnike vozimo u Pancevo.
Osim ovog troska naplacujemo i deset dinara
po predjenom kilometru u oba pravca, a obicno
pokojnici ne ostaju u hladnjaci vise od jednog
dana. Beograd mnogo gubi, jer bi sigurno
bilo bolje da zarada ostaje u gradu." ("Glas")
RADOS PAPIC,
pomocnik upravnika groblja u Pancevu,
ne upusta se u procenjivanje da li novac
treba da ostane u prestonici ili da pripadne
Pancevu, kao gradu koji ima krasnu i veliku
hladnjacu, on samo kaze koliko se troskovi
povecavaju ako stranka zanoci u Pancevu:
"Cena dnevnog koriscenja je 150 dinara,
a ako pokojnik ostane 24 casa placa se 300
dinara. ("Glas")
ZELJKO SAMARDZIC,
pevac, ne vidi sebe kao "starca od stotinu
leta koga jure devojcice", iako ga je voditeljka
Pinka upravo tako naslikala: "Mislim da
je Suzana [Mancic] zelela da bude sarmantna
i da pokaze ogromne simpatije prema meni,
jer smo mi dobri prijatelji. Ne znam kako
je ta njena najava zazvucala, ali sam i sam
bio iznenadjen. Mene zene zaista ne jure.
Nemam tih problema." ("Vecernje novosti")
IVAN MARKOVIC,
savezni ministar komunikacija i sekretar
Direkcije JUL-a, sastao se sa vidjenijim
julovcima Pirotskog okruga; seketar-ministar
sokolio ih je da zajednickim angazovanjem
onemoguce "one koji rade protiv naroda da
podstaknu nezadovoljstvo": "Oni koji su
obmanuli gradjane pre cetiri godine i poluregularnim
izborima dobili lokalnu samoupravu koju sada
koriste da prave pakosti svojim sugradjanima,
da ih dezinformisu i lazu preko lokalnih
medija i da rade, kako oni kazu protiv ostatka.
Mi nismo ostatak, mi smo vecina." (Telegrafska
agencija nove Jugoslavije)
OPSTINSKI ODBOR JUL-a SAVSKI VENAC:
"I dok se gradjani sklanjaju od zapaljenih
sadrzina kontejnera, nalecu na stepenice
na samom trotoaru, koje ih vode u novootvorene
radnje u suterenima. Takvih firmi ima gotovo
svaka kuca. Ocigledno je da se nadlezni u
opstinama i gradu vise bave profitabilnim
poslovima nego potrebama gradjana koji u
poslednje vreme ne mogu normalno da koriste
trotoare vec moraju da koracaju kolovozom
uz vozila." (Telegrafska agencija nove Jugoslavije)
OPSTINSKI ODBOR JUL-a RAKOVICE:
"Gradjani Knezevca i cele Rakovice sa
velikim nezadovoljstvom reaguju na zloupotrebe
lokalne vlasti koja se ne trudi cak ni da
sakrije svoje mahinacije, verovatno misleci
da ce vladati vecno. Gradjani Rakovice tako
ne misle." (Telegrafska agencija nove Jugoslavije)
OPSTINSKI ODBOR JUL-a u SOPOTU
zalozio se za sto hitnije raspustanje
"klana rodbinskih veza": "Zbog tog klana
koji radi za svoje interese aktuelne gradske
vlade najvise stete imaju gradjani Beograda.
[...] Odraz tog loseg rada ogleda se i u
sve vecem broju divljih deponija koje su
leglo zaraze i komaraca u letnjim danima."
(Tanjug – Telegrafska agencija nove Jugoslavije)
Faksimil s naslovne ili druge strane "Borbe"
(Ofucana svraka ruzi lesinarske orlove)
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare