"Blic" u Zagrebu na predstavi Biljane Srbljanović: Kako su Hrvati doživeli "Vrat od stakla"
Odjekivao je tog 3. novembra dugi, gomoglasan aplauz u doslovce prepunoj sali renomiranog zagrebačkog pozorišta „Gavela“ dok su se glumci predstave „Vrat od stakla“ Biljane Srbljanović u režiji Jagoša Markovića izlazili na poklon. Više puta...
Komentara 0
Na sve strane čule se reči hvale, oduševljenja, ushićenja....
„Ne mogu vjerovat kako su mi svu tu mučninu i bjedu naših života kroz sve ove godine i destljeća obojili u smjeh i suze“, rekla je gospođa srednjih godina izlazeći iz prvog reda gledališta na balkonu. „I u neku ljepotu, dojmila me se ljepota...“, dodala je žena pored nje....
A na početku, sala je doslovce bila premala da primi sve zainteresovane. Za karte je vladalo, malo je reći veliko interesovanje. Stolice su se unosile i u parteru i na balkonu dokle god je bilo prostora za njih, ljudi su sedeli i po stepenicama... U kasnijim razgovorima u bifeu pozorišta govorilo se i o tom neverovatnom interesovanju, mogućnosti da predstava ponovo gostuje, činjenici da na matičnoj sceni spisak zainteresovanih za karte broji preko pet hiljada imena.
„Pod velikim sam utiskom kao i cjela publika“, rekla je poznata hrvatska glumica Doris Šarić Kukuljica, dodajući: “Oko mene su bili komentari koje dugo nisam čula a mene je oduševilo sve od izvanrednog teksta, preko fenomenalne glume, do sjajne režije. Čudesno su nas suočili sa prošlošću, sadašnjošću, pitanjima o vremenu u kome živimo. Tema je i hrvatska, i, rekla bih, svih ljudi na ovim prostorima -bezanađe, depresija koja se provlači kroz sve pore života. Uzmimo samo taj krevet u kome muškarac u svojim zrelim, najsočnijim godinama prespavljuje život. Svi smo barem par dana prelježali u krevetima skrivajući se pod plahtama i od sebe i od svega oko sebe. Pa, kako su dočarali taj čovekov poriv da preradi prošle događaje i smjesti ih tamo gde mu je lakše. I taj elan vital. Sve skupa nosi ono što u teatru najviše volimo – prepoznavanje, a ono nas duboko takne i nasmije i rasplače... Jako je ljepo da je predstava i duhovita, jer smjehom se i branimo i lječimo. Presretna sam da je ovo gostovanje realizirano. Evo sad je ravnatelj „Gavele“ rekao da je mogao prodati još ne znam koliko predstava što govori da se dobar glas brzo širi i što jeste dokaz o uzajamnom interesovanju.“
Publika je zdušno i smehom i muklom tišinom koja odiše ganutošću pratila scensku priču o tri generacije u urabanoj porodici kroz koju se prelama slika naših života, pitanje revolucije i apatije, odnosa pojedinac - istorija - intima...
„Izuzetno mi se dopada, izuzetno“, kazala je Ksenija Marinković a hvaleći predstavu napomenula i: “Posebno mi se sviđa što smo u zadnje vreme svi počeli svoditi račune u odnosu na ono što nam se dogodilo i što nam se događa kao posljedica, prepoznajemo se u svakom detalju svih tih čudnih pitanja kao što su gdje je budućnost, gdje su i šta su prava, vlasništvo, smisao života, šta to bi s nama“...
Gledaoci su s oduševljenjem komentarisala glumce a kasnije u pozorišnom bifeu silnim čestitanjem obasuti su Jelisaveta Sablić, Vesna Trivalić, Anita Mančić, Dragan Mićanović, Irfan Mensur, Milica Gojković, Marko Janketić, Miloš Samolov, Slobodan Tešić, Bojan Lazarov…
“Jako ljepo, izvrsna gluma, režija, predivan tekst...Čehov na naš način. I kako nas s kazališne pozornice sustiže taj naš život između sporta i revolucije u nemogućoj borbi za svakodnevicu, ti ponori koji nas gutaju, u koje upadamo tražeći samo malo sopstvenog života. Drago mi je da sam vidjela predstavu, bila svjedok događaja večeras“, rekla je Nataša Janjić .
Milorad Pupovac je kratko prokomentarisao: „Oduševljen sam, oduševljen...“ a u publici su bili i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, Alma Prica i mnogi drugi.