1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Istorija

Masakr u Odesi: užas sakriven ispod asfalta

Anastasija Bucko
12. oktobar 2018.

U noći između 22. i 23. oktobra 1941. u Odesi, tada pod rumunskom i nemačkom okupacijom mučki je ubijeno 30 000 ljudi, većinom Jevreja. O tome se malo zna - jer nije bilo preživelih. Ipak - ubice su sve dokumentovale.

https://p.dw.com/p/36Rjm
Holocaust Odessa Mahnmal Gedenkveranstaltung
Foto: DW/O. Vlasenko

12. Oktobra 2018. godine će Šalimovka, novosagrađeno naselje u predgrađu Odese, biti mesto jednog veoma neobičnog događaja - dolaze ambasadori Nemačke i Rumunije, predstavnici udruženja žrtava holokausta, biće pročitan govor nemačke kancelarke Angele Merkel, nastupiće Hor iz Bremena, a liberalna rabina će izgovoriti kadiš za ljude koji su ubijeni na tom mestu.

Da li je ovo komemoracija na kojoj će, kao i na mnogim drugim, biti obeležen jedan od bezbroj zločina nacističkog režima? Ne baš. Masakr u Odesi, pre svega nad jevrejskim civilima, skoro da ne postoji u kuturi sećanja Zapada. Rumunski i nemački okupatori, zajedno sa ukrajinskim saradnicima, te noći su ubili preko 30.000 žena, dece i ratnih zatvorenika. Ni 77. godina nakon tragedije, niko nije preuzeo odgovornost za taj zločin.

Zaboravljena tragedija

Mariluize Bek sa svojim „Centrom liberalne moderne" nije samo organizovala komemoraciju nego je nemačku i rumunsku stranu navela da podele odgovornost za ovaj zločin. To što se na jednom mestu užasa sada nalaze nemački i rumunski ambasadori je nešto što je davno trebalo da se desi. Međutim, to je istovremeno i jedna senzacija.

Organizaciono ekstremno složena inicijativa je rezultat ličnog iskustva. „Ideja je nastala pre godinu dana kada sam na moje veliko razočarenje shvatila da ne znam ništa o takozvanom. `malom Babinom Jaru` u Odesi", kaže Bek koja je za svoju ideju dobila podršku nemačke kancelarke Angele Merkel.

Masakr u Odesi: Šta se dogodilo u Oktobru 1941?

"Sve je precizno dokumentovano", kaže Pavel Kozlenko direktor muzeja u Odesi koji je osnovan 2009. Crvena armija je 16. oktobra 1941. godine nakon dvoipomesečne žestoke borbe bila primorana da se povuče iz Odese. Rumunske trupe, potpomognute nemačkim Vehrmahtom, okupiraju Odesu „biser Crnog mora" koji je bio strateški važna baza. Stanovništvo se tada još uvek nalazilo u gradu, među njima 90.000 Jevreja.

22. oktobra u 18 sati i 45 minuta je u glavnoj rumunskoj bazi eksplodirala bomba koja je najverovatnije postavljena pre povlačenja Crvene armije. Tom prilikom je poginulo 67 ljudi, među njima 16. rumunskih i četiri nemačka oficira. Osveta je odmah najavljena: za svakog poginulog oficira će biti ubijeno 200 „boljševika", a za svakog vojnika 100. Međutim, postojao je jedan problem: osim 3.000 ratnih zatvorenika u gradu skoro da više nije bilo „boljševika" niti odraslih muškaraca. Muškarci iz Odese su odavno bili pripadnici Armije ili partizana. Osveta je izvršena nad jevrejskim civilima.

Masakr je izvršen u noći između 22. i 23. oktobra. Te noći je u praznih skladištima municije na periferiji grada zatvoreno i do 30.000 ljudi. 3.000 ratnih zatvorenika i jevrejski civili. Pokušaj da ih streljaju je propao. Previše ljudi na malom prostoru. Zato je zgrada sa živim ljudima u njoj polivena benzinom i zapaljena.

Holocaust Odessa Mahnmal Gedenkveranstaltung
Maketa skladišta u kojima je živo yapaljeno i streljano 30 000 ljudiFoto: DW/L. Sydorsky

„Specijalna komisija, oformljena nakon rata, izmerila je veličinu objekta i pomoću kostiju pomešanih sa pepelom utvrdila broj žrtava", kaže direktor muzeja Kozlenko koji taj posao obavlja volonterski. Nekoliko sedmica i meseci nakon masakra su u Odesi i kompletnom području Pridnjestrovlje provođene akcije čišćenja.

Holokaust u Ukrajini

Pavel Kozlenko ponosno pokazuje veliki broj eksponata u svom malom muzeju koje su pronašli i u muzej doneli zainteresovani ljudi. Državna pomoć ne postoji: „Ne smetaju nam u našem radu, ali nam i ne pomažu". Muzeju je odavno potrebna nova zgrada. Stara je oronula i postoji opasnost da se sruši.

Pavel Kozlenko kaže da u Ukrajini generalno u vezi sa holokaustom nedostaje centralno vođena „politika sećanja". Ni jedan državni muzej ne podseća na više od 1,5 miliona jevrejskih žrtava. Niko se zvanično ne brine o brojnim spomenicima koje su preživeli podigli posle rata. Istoričari i volonteri su u Ukrajini identifikovali preko 1.500 mesta na kojima su izvršeni zločini. Žrtve su uglavnom sahranjene na tim mestima koja uopšte nisu ni označena. „Ta mesta često nisu u centru grada ili sela, nego na periferiji", kaže Pavel Kozlenko i dodaje: „Ponekad je to bila štala za svinje, a ponekad napuštena fabrička hala".

Holocaust Odessa Mahnmal Gedenkveranstaltung
Pavel KozlenkoFoto: DW/L. Sydorsky

Strijeljanje kao metoda ubijanja

Kozlenko smatra da je briga o takvim mestima zadatak Ukrajine: „Biću iskren kada kažem da me čudi što ne postoje odgovarajući programi. Ukrajina još uvek nije prepoznala holokaust kao deo svoje istorije, kao tragediju ukrajinskih građana".

Kozlenko se poziva na Timotija Snajdera, američkog istoričara i istraživača holokausta koji ukazuje na to da je industrijsko ubijanje sa pećima za spaljivanje u javnosti postalo sinom za holokaust. „Holokaust streljanjem koji je izvršen u istočnoevropskim gradićima u kojim je živeo veliki broj Jevreja, a koji su izvršii pripadnici SS trupa i policijski bataljoni, zaboravljen je kako na zapadu tako i na istoku. Osim toga - nije bilo preživelih, koji bi mogli o tome da svedoče kao što je to bio slučaj sa koncentracionim logorima. kao U sovjetsko vreme je kultura sećanja dodatno iskrivljena", kaže Kozleno i dodaje: „Nisu ubijeni Jevreji, nego sovjetski građani". U skladištu municije u Odesi je spaljen i njegov pradeda, „kao sovjetski građanin jer je bio Jevrej".

Na ono što se u Šalimovki dogodilo pre samo 77. godina podseća jedan mali spomenik. Ovde nema brda dečije obuće ili naočara kao u Aušvicu. „Onaj ko otvori srce oseća da je ovde ispod asfalta sakriven užas", kaže Mariluize Bek i dodaje: „Nemačka mora poslati signal, preuzimanjem istorijske odgovornosti, i molbom za oproštaj, jer za tako nešto nema kompenzacije".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android