Kako se plan da podeli Evropu OBIO PUTINU O GLAVU
Bivši ruski premijer Viktor Černomirdin jednom je rekao: "Želeli smo najbolje, ali se završilo kao i uvek". Kada su holandski, britanski i američki zvaničnici prošle nedelje prozreli kordinisane napade ruskih sajber operacija, čije su mete između ostalog bila sportska anti-doping tela i međunarodne organizacije za praćenje hemijskog oružja, kako piše "Gardijan", Černomirdinove reči dobile su novo značenje.
Kremlj je uložio dosta truda u organizovanje Svetskog kupa ove godine kao demonstraciju ruske otvorenosti, ali su počele da pristižu vesti o greškama njihove, kako se ispostavilo, ne toliko tajne službe. Poslednja greška desila se pre neki dan, kada je istraživački sajt "Belingket", objavio ime drugog ruskog agenta osumnjičenog da je uključen u trovanje Sergeja Skripalja i njegove ćerke Julije.
VIDEO: Putinov mega gasovod unosi razdor na relaciji EU-SAD
Zvanične ruske reakcije variraju od osporavanja "propagandne kampanje" do podsmeha "zapadnoj histeriji o svim moćnim sajber-špijunima". Ali, za ruskog predsednika koji se ponosi efikasnošću i čini da Rusija izgleda moćno, sve to smetnje predstavljaju veliki poraz, smatra "Gardijan".
Kao tinejdžer Putin je bio fasciniran sovjetskim filmovima o špijunaži iz 60-ih godina prošlog veka. U prvim godinama njegove vladavine, njegova "jaka strana" bila je efikasnost. Jedan od razloga zbog čega je postao predsednik jeste to da se dokazao pred "porodicom" Jeljcin dok je bio u tajnoj službi Federalne službe bezbednosti (FSB). Njegovim agentima je naređeno da uhvate ruskog generalnog tužioca, Jurija Skuratova, u zamku, kako bi ga sprečili da istražuje korupciju na visokom nivou. Ubrzo, video koji je emitovan na nacionalnoj televiziji ga je diskreditovao.
Konferencija za štampu u kojoj je holandska vlada optužila rusku obaveštajnu agenciju (GRU) da je ciljala na Organizaciju za sprečavanje hemijskog oružja (OPCW), nije se uklopila u Putinovu priču o obnovljenoj Rusiji. Najnesrećniji detalj za Ruse je bilo to da je jedan agent zadržao račun za taksi, kojim je putovao od aerodroma u Moskvi do ulice pored kancelarija obaveštajne službe.
Nakon što je Estonija u 2007. godini pogođena masovnim ruskim sajber-napadom, u Parizu ili Berlinu malo se brinulo da će se opasnost jednog dana proširiti na Zapad. Sada, kada Holandija tako precizno izlaže ruske akcije, postaje sve jasnije da čak i male zapadnoevropske zemlje bez istorije napetih geopolitičkih sukoba sa Rusijom, a ne samo "istrajnim strahovima", mogu da budu meta.
Ne postoji nasleđe velikog rivalstva između Holanđana i Rusa. Ni Holandija nije jedna od onih u evropskim zemljama koje su istorijski pretrpele najgoru rusku ili sovjetsku agresiju, bilo u Drugom svetskom ratu, tokom komunizma, ili ranije. Ono što je učinilo da Holandija bude meta je to što su odgovorni za bezbednost OPCW-a sa sedištem u Hagu.
Holanđani nisu sami. Ranije ove godine, Grčka, kulturološki proruska, hrišćanska pravoslavna zemlja, našla se u situaciji da mora da se osudi rusko mešanje u svoje unutrašnje poslove oko spora oko imena u Makedoniji. Isto tako, Emanuel Makron iz Francuske je rekao da Rusija pokušava da "razbije EU", upečatljiva izjava lidera jedne zemlje koja je tradicionalno pokušavala da zadrži nešto posebnog odnosa s Moskvom. Neki analitičari u Berlinu takođe otkrivaju strožiji ton pristupa Nemačke Rusiji. Ruski agenti uhvaćeni u Hagu imali su planove da izvrše dalje operacije u laboratoriji u neutralnoj Švajcarskoj, u zemlji koju niko ne može da optuži da je deo ponižavanja Rusije od strane NATO.
Kad je u pitanju razumevanje Putinovih namera, evropska stara linija razdvajanja na Istok i Zapad brzo postaje irelevantna. Ono što će verovatno biti bitno jeste obrazac Kremlja - ideološka simpatija koja privlači krajnje desničarske populiste širom Evrope, kako na istoku (mađarski Viktor Orban), tako i na zapadu (italijanski Mateo Salvini, austrijski Hajnc Kristijan Štrahe) .
Duga senka divizije Istok-Zapad neće nestati preko noći. Kako je ove nedelje rekao jedan visoki zvaničnik iz Nemačke za "Gardijan", akcije Rusije mogu dati podsticaj evropskom jedinstvu, pre nego što će da prodube neslaganja.