Beogradske priče: Da se sahrane i svadbe ne sudaraju

Zoran Nikolić

01. 09. 2018. u 11:33

Otvaranje mrtvačnice i izmena urbanih navika iz 1935. godine. Događalo se da se povorka koja prati pokojnika sretne sa svadbarskom, a to je bio veoma loš znak mladence

Београдске приче: Да се сахране и свадбе не сударају

NOVO groblje u Beogradu i ondašnja gradska uprava morali su 1935. godine da unesu novi način urbanog ponašanja u ondašnju varoš. Naime, do tog trenutka su pokojnike ispraćale povorke koje su prolazile gradskim ulicama kako bi ispratile kovčeg do grobnog mesta. Od tada je moralo drugačije...

U gradskoj štampi iz 1935. godine hroničari beleže kako se "Beograd modernizuje, zaboravljaju se običaji, iščezavaju tradicije".

- Ostala je još jedna, ne baš bogzna kako praktična - piše list "Vreme". - Beogradskim ulicama još uvek se viđaju svakodnevno pogrebne povorke. Umiru ljudi i moraju se sahranjivati. Međutim, Beograd nije više ono što je bio... Bilo je zaista krajnje vreme da se raskine i sa ovim običajem šetanja pogrebnih povorki kroz grad.

Beogradska opština je te godine završila izgradnju moderne mrtvačnice na Novom groblju odakle će ubuduće sugrađani ispraćati pokojnike. Novine izveštavaju o mnogo praktičnijem načinu sahranjivanja, tim pre što se u svakoj od šest kapela nalazi i hladnjak, a bila je tu i prodavnica pogrebne opreme "po veoma solidnim cenama".



Planirano je da se u mrtvačnicama obavljaju i opela, a po želji porodice "opelo će se vršiti i u Crkvi Svetog Nikole na Novom groblju".

- Na ovaj način biće sprečena i jedna velika nezgoda - piše "Vreme". - Time što će pogrebne povorke polaziti od mrtvačnice izbeći će se da se u crkvi susretnu pratnja i - svadba. U našoj štampi zabeleženo je u prošlosti takvih slučajeva. Stvar je, nesumnjivo, veoma neugledna za mladence. Celog veka ih posle prati neugodna misao da su se u crkvi sreli sa jednom pratnjom.

I do tada je postojala praksa sahranjivanja mrtvih iz kapele na Novom groblju, ali novinari beleže kako "su u mnogo više slučajeva povorke polazile od kuće pokojnikove".

Grad je rastao, poštovanje prema upokojenom podrazumevalo je da ulica i svi u njoj zastanu i izraze poštovanje prema povorci i donedavnom sugrađaninu. To je paralisalo grad i od tada se moralo drugačije.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije