KOMŠIJE ŠOKIRANE POGIBIJOM RADNIKA: Stradao radeći za crkavicu, obožavao Crvenu zvezdu
31. 08. 2018. u 22:02
Iako se tragično nastradalom radniku Nebojši Turoviću (56) prebivalište u ličnoj karti vodi na adresi u kraljevačkom naselju "Higijenski zavod", on i njegov mlađi brat tu ne žive još od 2009.
IAKO se tragično nastradalom radniku Nebojši Turoviću (56) prebivalište u ličnoj karti vodi na adresi Solunskih ratnika 8, u kraljevačkom naselju "Higijenski zavod", on i njegov mlađi brat Slaviša, međutim, tu ne žive još od 2009. godine. To nam je potvrdio i njihov nekadašnji komšija Milorad Raković, dodajući da su braća taj stan prodala posle smrti roditelja i da su se potom odselili za Beograd.
- Šokirao sam se kada sam čuo da je Nebojša nastradao na gradilištu. Sa njegovim ocem sam radio u istoj firmi, dok im je majka bila nastavnica. Nebojša je završio Ekonomski fakultet, a koliko se sećam i školu za rezervne oficire. Jedno vreme su on i brat držali prodavnicu obuće u Kraljevu, a onda su stan prodali i otišli za Beograd - priča Raković.
Prema njegovim rečima, nastradali Nebojša i njegov mlađi brat Slaviša nisu se nikada ženili i nemaju dece.
- Mislim da imaju još neku rodbinu u Crnoj Gori, odakle su inače poreklom. Nebojša je kao kapetan u rezervnom sastavu učestvovao u ratu na Kosovu 1999. godine, a eto poginuo je na gradilištu radeći kako bi zaradio kakvu-takvu crkavicu - dodaje Raković.
RADOMAN ĐURKOVIĆ IZ MALOG MOKROG LUGA, KOMŠIJA NASTRADALOG NEBOJŠE: OBOŽAVAO ZVEZDU, PLANIRAO DA GLEDA UTAKMICU
SLAVIŠA posle smrti brata nije dolazio. Verujem da je otišao kod rođaka, da mu bude lakše. Za njega je to užasan udarac. On je imao samo tog brata, tog svog Nebojšu. Živeli su jedan za drugog, vezani kao da su blizanci. Divni ljudi. I Nebojša je bio vredan i uzoran čovek. Intelektualac kome su životne okolnosti nametnule da se snalazi radeći i na gradilištima. Kako njemu, tako i Slaviši.
Ovim rečima dočekao nas je Radoman Ćurković, komšija braće Turović, nastradalog Nebojše i neutešnog Slaviše. Braća su živela zajedno od prvog dana otkad su se iz Kraljeva doselila u Beogad, a njihova poslednja podstanarska adresa je Mikenska ulica u Malom Mokrom Lugu, nadomak Beograda. Odavde su svakog jutra odlazili u nadničenje i vraćali se kasno.
- Nikad se nisu požalili da im je težak posao, nikad od njih nismo čuli gorke ni ružne reči, to će vam posvedočiti svaki od komšija - priča Ćurković. - Nebojša je, mislim, završio ekonomiju i u Kraljevu je s bratom, dok su im roditelji još bili živi, pokušao da pokrene proizvodnju kožne obuće. Kako to nije išlo, 2009. godine su se preselili u Beograd i radili za dan i komad. Kad se setim da ne prođe sat da se braća ne čuju... Nebojša je bio emotivniji, da je on brata nadživeo, verujem ne bi ni dana živeo.
Potresen je Radoman Ćurković. Kaže da bi nam ovako govorio i Slaviša.
- Ispričao bi vam, verujem i to da je Nebojša od detinjstva bio zaljubljen u Crvenu zvezdu. Kad god je i gde god da je igrala, on bi tu utakmicu vraćao, i pa ko zna koliko puta je gledao. Planirao je da preksinoć ranije dođe kući da navija... Da je dočekao pobedu i plasman svojih junaka u Ligu šampiona, on bi organizovao slavlje.
Nemanja
31.08.2018. 22:53
Tuga.
E Bože, ima li te i zašto ovo radiš..
Pozavrsavala braca fakultete, prinudjeni da rade za neku crkavicu, a pokojni Nebojsa zavrsio i skolu rezervnih oficira. Zar ovo ne govori o "napretku" Srbije, sa "rastom" BDP-a od 3,5% kako nam svaki dan probise usi nasi politikanti. Verujem u njihovu pricu ali samo kad se to odnosi na njihove licne budzete, dok narod gubi zivote za neku crkavicu, da bi preziveo. Prevazisli su sve Minhauzene sveta, po pitanju "rasta" BDP-a i "napretka" Srbije. Mnogo hvale, vajde male.
Licno sam u penziji a po zanimanju magistar ekoloskog inzinjerstva kao i zastite na radu. Vise od 25 godina sam proveo na raznim poslovima po Americi a 15 kao profesor i instruktor uniskih radnika na gradjevinama,tunelima putevima kao i uklanjanje opasnih materijala moji radni sertifikati vrede vise nego magistarske diplome jer bez njih ne mogu ni prici gradilistuima. Ovog leta posetio sam Beograd i primetio da ne postoji nikakva zastita radnika. Ljudski zivot je jeftin i nema odgovornosti.
Komentari (2)