Najnovije vesti
Vesti Društvo
KAKO JE NIŠLIJKI BILO U NEMAČKOJ ŠKOLI "Đaci ne koriste mobilni, opušteni su, NE LUDE ZBOG OCENA i nemaju dnevnik"

KAKO JE NIŠLIJKI BILO U NEMAČKOJ ŠKOLI "Đaci ne koriste mobilni, opušteni su, NE LUDE ZBOG OCENA i nemaju dnevnik"

Nemački đaci su fokusiraniji i opušteniji, nemaju dnevnik i javne ocene, niko od njih nije „najbolji đak“ sa maksimalnim prosekom, srednja ocena je prihvatljiva čak i kada znaju da su briljirali.

Lara Novak Foto I. Andjelkovic Foto: I. Anđelković / RAS Srbija
Lara Novak Foto I. Andjelkovic

Imaju politiku kao predmet, tehničko i religija su obavezni, a u školi ne koriste mobilni telefon, priča za „Blic“ Lara Novak (16) iz Niša, učenica drugog razreda gimnazije „Svetozar Marković“.

Lara je provela mesec dana u Štutgartu kao stipendista Udruženja Nemaca "Gerhard" iz Sombora. Puna utisaka i razmišljanja šta je to bolje u njihovom sistemu, ili u našem u odnosu na njihov, ova talentovana učenica objašnjava da postoje stvari koje joj se dopadaju kao što je fokusiranje na suštinu, vrednosti koje dele, kao i to što oni bukvalno ne uče za ocenu, već za sebe.

Lara u Štutgartu
Foto: Privatna arhiva
Lara u Štutgartu

- Bili su zapanjeni što su nama ocene javne, oni nemaju dnevnik u kome pišu sve ocene, već profesori ima svoje sveske gde beleže ocene iz svojih predmeta, koje ne saopštavaju javno. Imaju predmete, tipa politika, gde uče o Evropskoj uniji, i slično, tehničko je obavezan predmet, mislim da mogu da biraju između latinskog i tehničkog, a religiju takođe imaju kao obavezni predmet. Na fizičkom rade gimnastiku i odvojeni su dečaci i devojčice, tako profesorka predaje devojčicama, a profesor dečacima - prepričava Lara svoje utiske.

Udžbenike dobijaju u školi, a sveske nemaju

Prema Larinim rečima, nemačkim učenicima knjige daje škola. One su pečartirane i u njima piše ko ih je sve koristio. Izgledaju kao nove, a po završetku godine se vraćaju.

- Nemaju sveske, već im svaki profesor odštampa list sa časa šta je to najvažnije i to im je sasvim dovoljno. Retko kada se dešava da imaju obiman domaći, idu u školu samo prepodne, nemaju smene kao mi - nastavlja naša sagovornica.

Atmosfera u nemačkoj školi je relaksirana, nema tenzije, učenici se ne raspravljaju sa profesorima i međusobno se uvažavaju, ali poštovanje starijih se podrazumeva. Lara objašnjava da se sve razlike o kojima priča odnose na školu koju je pohađala, te se nadovezuje da se časovi geografije prilično razlikuju od naših jer se oni ne rade sa kartama, dok se o korišćenju mobilnog telefona u školi ni ne pomišlja.

Lara sa drugaricama
Foto: Privatna arhiva
Lara sa drugaricama

- Nemaju tipičan čas geografije, nego uče promene, ozonski omotač, efekat staklene bašte, nemaju karte.. Telefoni ni na času, ni u školi nisu dozvoljeni, kada uđemo u školu telefon ne sme više da bude vidljiv. Ocene su im od 1 do 6, jedinica je najbolja, a šestica najgora. Jedinicu praktično niko nema, to imaju samo oni koji su talentovani iz nekog predmeta, tako da se većina zadovoljava trojkom ili četvorkom, u najboljem slučaju imaju dvojku, i ne postoji učenik sa prosekom 1, 00. Kod nas se to shvata kao lični poraz, kod njih ne. Sve je po zasluzi i argumentovano, kada sam ih pitala kada nešto dobro urade a dobiju trojku , oni bi odgovarali da nije poenta u oceni i da je trojka sasvim prihvatljiva, objašnjava Lara.

Lara obožava jezike i u želji da nadogradi svoje znanje redovno prati razmene, tako je i otputovala u Štutgart. Nemci su je lepo prihvatili, uspostavila je odličnu komunikaciju, a na pitanje da li bi ponovo boravila tamo, odgovorila je potvrdno.

Lara je našla vremena i za zabavu
Foto: Privatna arhiva
Lara je našla vremena i za zabavu

-Mene nisu ocenjivali ali sam bila aktivna na časovima, najviše sam se uključivala kada je hemija u pitanju, ali i engleski. Dosta su bili zainteresovani za Srbiju, ali i za sve ono što ja mogu, kada sam pokazala da sviram klavir, da dobro znam hemiju, engleski, da pevam, bili su oduševljeni. Kada sam došla svi su me pozdravili, i čim su čuli da pričam koliko toliko tačan nemački, poželeli su da ostvare sa mnom komunikaciju, da vide koja su moja interesovanja. Imala sam četiri drugarice, Nemice, koje su me vodile kroz grad, u muzej, tražili su da im sviram klavir.. U početku profesori nisu bili toliko zainteresovani za mene, svako me je pozdravio, ali kada su videli da sam zainteresovana za predmete onda su bili otvoreniji, priča Lara.

Na pitanje šta bi njima poželela, mlada Nišlijka kaže da bi bilo dobro da idu u školu po smenama, dok bi od njih volela da preuzme sažeto gradivo i fokus na ono što je najvažnije.