Kusturica: Što Hertu nisu poveli u Šumarice, ali da ćuti?
25. 10. 2017. u 17:02
Istaknuti reditelj oštrim sutorskim tekstom odgovorio na nastup književnice. Što je nisu pozvali na gubilište kragujevačkih đaka
POSLE nastupa književnice Herte Miler u Jugoslovenskom dramskom, jasno je kako su organizatori Sajma knjiga napravili grešku.
Pročitajte još: Hertino ruženje srpskog naroda
Trebalo je da se dogovore sa nadležnim organima i spisateljicu pozovu na vojnu paradu, nikako na mesto gde se okupljaju ljubitelji književnosti. Zbog toga što se vidi da ona preferira vojnostrateški put do nacionalnog osvešćenja, radijaciju koju uranijumske bombe ostavljaju u prostoru i da ne veruje u efikasnost metafore i književnog izraza - poručio je Emir Kusturica u svom tekstu, koji je preneo portal "Iskra", i nastavio:
Da smo bili pametni i učinili tako, nema sumnje, bilo bi mesta da se upriliči predavanje Herte Miler u JDP-u na temu - "Uticaj uranijuma na osvešćenje zabludele Evropske nacije!" I, uz takav povod bismo do kraja shvatili njen svetonazor. Pretpostavljam da bi u okolnostima vojne parade otvorila srce i poistovetila i Sovjetski Savez sa Ruskom Federacijom, te pokušala da nas ubedi kako je oslobađanje Beograda 1944. bilo relativno i kako je došlo vreme za podizanje spomenika nacističkim vojnicima! Ne sumnjam da bi ona do kraja izrazila svoju humanost konstatacijom da su i oni bili ljudi. Okreni-obrni, po onome što je izgovorila u pozorištu, ona je htela da kaže "u stvarnosti je sve kao i u fudbalu, gde na kraju, u drugom poluvremenu svakako pobede Nemci."
Pročitajte još: Herta Miler: I život je postao politika
Ima mnogo načina da se sretnemo sa Hertom Miler. Možda je, ipak, bilo najbolje da Milerovu pozovemo nekoliko dana ranije u Kragujevac. Tamo bi je protokol naterao da položi cveće na gubilište kragujevačkih đaka i profesora i, što je najvažnije, morala bi da ćuti. Posle onoga što je izgovorila, tako bi bilo najbolje. Pokazalo se, naime, da kada nobelovka govori rečnikom vojnikinje, otme joj se ono što literatura ne trpi. U svoje ime i pod firmom Nobelove nagrade opravdava civilne žrtve. Doduše, sve to čini, kako kaže, ne zbog sebe, nego u našu korist. Alfred Nobel se prži u grobu jer njegov laureat tvrdi da je upotreba dinamita i gorih naprava zdrava stvar za ljudski rod i osvešćenje nacije!!!
Greška je, dakle, što je Herta Miler pozvana na Sajam knjiga. Ona je naše gostoprimstvo mogla da oseti, recimo, i kao gost Sajma automobila. Ista zgrada samo nekoliko meseci ranije. Ono jeste da kod nas ima više posetilaca na Sajmu knjiga nego automobila, ali našao bi se tu neki njen obožavalac koji voli "mercedes". Tu bi popila iskreni aplauz i uz nekoliko selfija osećala bi se komotnije. Zamišljam Hertu Miler kraj "mercedesa konvertibl", ponosna kao oni vojnici koji su umarširali u Beograd aprila 1941. nakon bombardovanja Beograda, koje je bilo mnogo slabije, tvrde stručnjaci, njene kolege, od onog kojeg je izveo NATO 1999. godine.
U vremenu kada smo odrastali Herta Miler i ja (ona je samo godinu dana starija od mene), presudnu ulogu na mišljenje ali i na svetonazor nisu igrale ideološke pouke koje je ona iskopirala iz vremena sovjetske okupacije Rumunije i izgovorila u JDP-u. To su činile knjige i filmovi. Može se pretpostaviti da smo u isto vreme čitali Solženjicina i patili za zatočenicima poput Denisa Denisoviča. Kada smo gledali "Blago Sijera Madre" ili kasnije Brus Lija, srce nam je kucalo za progonjenim ili poniženim i po pravilu smo stajali na strani slabijih. To su bila vremena kada je reč bila tvrđava, a ne kurva, kao danas. Herta Miler nas uči da je takvo mišljenje izanđalo i čini se kao da se još uvek rve sa vampirima koji do nje stižu u obličju Nikolaja i Helene Čaušesku. Zbog te traume ona veruje kako su NATO bombe po Srbiji obezbedile da se oni nikada neće vratiti! Jer, da nije tako i da ima pravde, Nobelova nagrada bi umesto Herti Miler 2009. godine bila uručena najvećem živom austrijskom piscu Peteru Handkeu!
PIŠEM ROMAN NA KINESKOM, ALI MISLIM NA SRPSKOM
NOVINARIMA okupljenim posle sajamske promocije novih izdanja Andrićevog instituta, direktor ove ustanove, naš proslavljeni filmski reditelj otkrio je da i sam priprema novu knjigu:
- Pišem roman na kineskom, ali mislim na srpskom - izjavio je Kusturica, koji je predstavljajući izdavačku delatnost Andrićevog instituta naglasio da joj je cilj da otrgne od zaborava sve ono što je važno za srpsku istoriografiju, književnost i jezik.
Goran Vukovic
25.10.2017. 17:15
Veliki Kusturica...kao i uvijek.
Bravo, bravo, bravo...
Emire, oduvao si je!
@Dragan - Da i upravo su javili da su od straha Srbima vratili Kosovo.
...Doticna gospodja moze da ide u njen Rajh pa neka tamo lupeta..a mi ovde trebamo da nadjemo genijalca koji,svremena na vreme dovodi kojekakve asamble,da nas pljuju u sred Beograda!!! SRAMOTA! ..Kusturica gospodin bio,gospodin ostao!
Komentari (51)