Međutim, neki su utvrdili da na pšenici ipak može da se zaradi, ali ne na zrnu već na žetvenim ostacima – slami. Umesto novih silosa, Pavle Raletić iz Despotova je podigao nadstrešnicu za slamu. Pošto je iz žetve u žetvu video da na pšenici ne zarađuje, šansu je video u onome što često ostaje na poljima da truli – u slami.
“Cene su oko 100 dinara za žitnu , sedamdeset za sojinu i prodaja ide odlično”, kaže Pavle.
Prodao je 26 000 bala, i stalno se traži.
S obzirom na to da je težina jedne bale od 12 do 15 kilograma, proizilazi da je cena slame po kilogramu nešto ispod 9,5 dinara.
Dakle, slama košta više nego zrno pšenice koja je žetvi koštala 9 dinara po kilogramu.
Kada se tome doda činjenica da poljoprivrednici plaćaju ogromne marže vlasnicima skladišta – više se isplati prodavati slamu nego zrno.
Glavni kupci su vlasnici farmi živine na kojima je slama i dalje najbolja prostirka.
Njegov deda je govorio da svaki zimski dinar vredi kao 2 letnja jer leti možeš u nadnicu, a zimi ne, tako da mu je slađi taj novac koji dobija preko zime nego onaj leti.
Na slami i šašini bi po najavama iz Miinstarstva energetike moglo da se dodatno zaradi i zahvaljujući proizvodnji struje od bigoriva.
Već postoje najave za izgradnju 3 elektrane na slamu i žetvene ostatke u Vojvodini. Ako se pad cena pšenice nastavi – možda slama postane glavni, a zrno – nus proizvod srpskih polja.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 6
Pogledaj komentare