Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 23.Apr.2021, 20:08

Neobična i vredna zaostavština Boška Brzića iz Budisave

Igračke napravljene za vreme Drugog svetskog rata, nekoliko stotina knjiga koje svedoče o istoriji i životu na ovim prostorima tokom i nakon okupacije, ali i slučajno iskopan zub mamuta u mađarskom rudniku, zaostavština je Boška Brzića. Nasleđe koje mu je otac ostavio, godinama verno čuva u svojoj kući u Budisavi.

Kada zakucate na vrata doma Boška Brzića uz ljubazan pozdrav i širok osmeh domaćina, sačekaće vas i brojne anegdote koje svedoče o životu jednog zemljoradnika >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << i njegove porodice tokom aprilske okupacije u Drugom svetskom ratu. Boškov otac Andrija je kao rezervista vojske Kraljevine Jugoslavija tokom rata odveden na munkaš - prinudni rad u Mađarsku, ni ne sluteći da će se kući vratiti sa iskopinama koje će muzej i njegov sin i 80 godina nakon toga čuvati od zaborava.

"Otac je odveden prvo u jedan gradić u Mađarskoj koji se zove Abonj, tamo je radio na imanju jednoga grofa. Posle toga je premešten u rudnik Tatabanja. Kopali su ugalj i on je jednoga dana naišao na kostur mamuta", priča Boško.

Dok su se fosili prebacivali u Prirodnjački muzej u Budimpešti, gde su i danas smešteni, Boškov otac je igrom slučaja naleteo na deo zuba mamuta i odlučio da ga ponese kući kao uspomenu. Da priča bude još interesantnija, pre nekoliko godina majstor sa materijalom za obnovu kuće isporučio je Bošku još jedan fosil, ni ne sluteći da će tako dopuniti njegovu zaostavštinu.

"Koliko je on meni rekao od Đerdapa, čak odande je donosio šljunak i u tom šljunku je bio mamutov zub. Ja sam taj zub uzeo i sačuvao ga do današnjeg dana", kaže Boško.

Taman kada pomislite koliko je jedinstveno Boškovo nasleđe, u istorijskom kutku pažnju će vam privući i četiri igračke sa originalnom nalepnicom slovačke fabrike.

"Iz Tatabanje otac je otišao u okupirani deo Slovačke, i to istočni deo u mestu koje Slovaci zovu Filakovo, tu je bila fabrika. Pravili su pored ostalog i drvene igračke za decu. Kad je otac dolazio na odsustvo uvek je jedva donosio prtljag. Dali su mu da nosi, recimo, sudove, kašike, viljuške i igračke, razume se meni i mom mlađem bratu Nikoli", priseća se Boško.

Među očevim knjigama, koje su čitali brojni ondašnji intelektualci Kovilja, u svom domu u Budisavi, Boško im je pridodao i oko 10-ak svojih knjiga. Ističe da ga uspomene i pisanje podstiču da zauvek ostane dečak koji se sa bratom igrao i željno čekao da otac iz inostranstva donese igračke.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...