Izvor: Blic, 19.Sep.2017, 12:42 (ažurirano 02.Apr.2020.)
"Život je bio fenomenalan. Onda sam krenuo u školu": Otvoreno pismo Uroša Đurića publici Galerije Haos
Naš poznati umetnik srednje generacije Uroš Đurić napisao je 6. septembra u jedan sat posle ponoći otvoreno pismo publici Galerije Haos povodom izložbe "Dosijei o svakodnevnom" koja će biti otvorena 19. septembra (20) u galeriji Haos.
"Najstariji sačuvani crtež koji je keva držala u Prosvetinoj enciklopediji uradio sam u Aci 9-ki na salveti. S jedne strane rakete i astronauti, s druge atletičari na stazi, ljubičastim flomasterom. Imao sam 5 godina, voleo sam strasno >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ćevape i belu majicu s maslinasto zeleno-zlatnim mamuzama koja se tesno pripijala uz savršen torzo Milice Mrmak. Crtao sam kauboje kako jure gole žene, moj život se satojao od listanja Zabavnika, Čika, Eve i Adama i Starta sa čijih stranica su me pohodili Betmen, Gringo, Delta 99 i nebrojeno mnogo nagih lepotica koje su se osmehivale u svoj svojoj punoći. Život je bio fenomenalan. onda sam krenuo u školu.
Crtao sam iz dosade po zadnjim stranama svezaka, po udžbenicima, po stolu. Crtao sam omote ploča izmišljenih grupa, dodavao sam polne organe likovima na fotografijama knjige za francuski jezik “la France ed direct”. Arina žena koja je došla kao zamena Bojovićki ju je pokupila od mene na času kako bi kod kuće proučila po kom programu radimo, živ me blam pojeo.
Kad sam radio prvu studiju u Šumatovačkoj, nisam mogao da gledam u obnaženu Francisku od stida, imala je godina koliko i moja baba, srećom da je bila zima pa je moja zajapurenost mogla da prođe kao posledica pregrejanosti prostorije.
Crtam iz potrebe. Crtam da platim račune. Crtam da iskažem nešto što me muči. Crtam iz čistog zadovoljstva. Crtajući izbacijem frustraciju iz sebe, crtam kako bih odbacio život oko sebe. Crtam, jer volim život, crtam jer tako ne moram da komuniciram ni sa okolinom, crtam jer tako lakše komuniciram sa okolinom. Malo je toga ostalo.", napisao je Uroš Đurić.
Izložba "Dosijei o svakodnevnom" predstavlja crteže i radove na papiru Uroša Đurića (1964) i Milana Antića (1984), dva likovna stvaraoca različitih generacija koja je najavljena kao neka vrsta dijaloga o današnjoj svakodnevici.
.jpg)
