Izvor: SrbijaDanas.com, 22.Okt.2020, 07:11

ŠUTIRALI SU GA SKLUPČANOG NA PLOČNIKU ZELENOG VENCA! Beogradski navijači zverski su ubili našeg legendarnog glumca dok je narod gledao!

Poznatog glumca pretukli neonacisti, navijači Rada, misleći da je Rom

Bliži nam se tužan jubilej, ujedno i svedočanstvo o našoj sramoti koja traje skoro punih 20 godina - svedočanstvo o smrti popularnog glumca Dragana Maksimovića, koga su 18. novembra 2000. godine pretukli navijači Rada, neonacisti, nanevši mu povrede zbog kojih je Maksa preminuo u bolnici dva i po meseca kasnije.

Tuga ne može da mine sve ove godine, ni duša da se smiri, jer bezumne ubice >> Pročitaj celu vest na sajtu SrbijaDanas.com << nisu nikada identifikovane i niko za napad na našeg glumca nije odgovarao. Policija je došla do operativnih podataka da su ga "radovci" pretukli posle utakmice njihovog kluba sa Obilićem i gubitka meča, nezadovoljni zbog poraza. Međutim, i sam Maksimović je do poslednjeg trenutka odbijao da identifikuje napadače, tražeći "da se ovi mladi ljudi ne hapse", pa mladići koji su krivi za njegovu smrt do danas nisu pronađeni.

I opet je vreme za novu suzu, da posvedoči o bruci bezočnih huligana - oni su pretukli Maksu jer su, zbog njegove tamnije puti, pomislili da je Rom, što je pomračenim umovima bio dovoljan razlog za zverski napad.

A i samom izlivu nasilja zbog kojeg je glumac ostao sklupčan na pločniku na Zelenom vencu, prethodili su strašni događaji, koji lede krv u žilama. Maksimovića su, naime, "radovci" počeli da tuku u nekadašnjem restoranu "Beli grad", a on im se nije suprotstavio. Nije želeo da se upušta u ludilo, između ostalog jer je zbog katarakte nedugo pre zločina bio na operaciji oka, pa nije želeo da rizikuje povredu rane. Ako se tome doda da je bio astmatičar i dijabetičar, jasno je da su zlotvori pred sobom imali "lak plen"… i da ih nije bilo sramota da to iskoriste.

Na mestu na Zelenom vencu na kom se dogodio ovaj incident postavljena je spomen-ploča posvećena ovom glumcu, a na godišnjicu njegove smrti kolege i prijatelji iz Narodnog pozorišta upravo tu polažu cveće.

I mislite da je tu kraj događajima koji su se nizali u neopisivu tragediju? O, ne, nije… Ni vlasnik restorana nije stavio tačku na prebijanje, nije pomogao gostu, ne, on ih je sve isterao na ulicu! Tamo su neonacisti nastavili da mrcvare i šutiraju Maksimovića, a izgleda da i niko od prolaznika nije imao smelosti da skoči nesrećnom čoveku u pomoć… Glave su se okretale na drugu stranu, a ruke i noge "radovaca" pogađale su našeg glumca po celom telu…

Kada huligani više nisu imali snage da ga besomučno tuku, Maksu je rođak odvezao u Urgentni centar. Prelom butne kosti i prelom karlice. U prvo vreme smo se nadali da će se Maksimović izvući, ali nekih dva i po meseca od zadobijanja povreda on je pao u komu, i ne budeći se iz nje, preminuo 4. februara 2001. godine, tri dana pred svoj 52. rođendan.

Maksimović je tokom karijere ostvario više od 60 uloga u pozorištu, na filmu i televiziji. Svima je dobro poznat iz filmova "Petrijin venac", "Šmeker", "Vreme čuda", "Poslednji krug u Monci", "Rane", "Pad Italije", "Nož", "Mi nismo anđeli", "Crni bombarder", "Stršljen", "Lepa sela lepo gore", kao i serija "Otpisani", "Priče iz majstorske radionice", "Gore-dole"...

Ne znaju mnogi ljudi da je Dragan Maksimović, inače rođen u Podujevu 7. februara 1949. godine, sa 18 godina iz prve upisao studije glume. Četiri godine kasnije Narodno pozorište ga je primilo u svoj stalni ansambl, a debitovao je u klasiku Bertolda Brehta "Majka hrabrost i njena deca".

Između ostalih, primetio ga je britanski pozorišni i filmski režiser, legendarni Piter Bruk. Njega Britanci danas, u 95. godini, smatraju najvećim živim pozorišnim režiserom. Bilo kako bilo, Bruk je Maksimoviću dao ulogu u svom filmu "Susreti sa izuzetnim ljudima" (1979).

Upravo negde u vreme tog projekta dogodilo se da su neke Maksine izjave pogrešno interpretirane u štampi, pa je onda on odlučio da više ne daje intervjue, niti da gostuje u TV emisijama. Glumac je ostao dosledan i nije menjao odluku, tako da o njemu danas praktično govore samo njegove maestralne uloge, što je za jednog umetnika nesumnjivo bolje nego da ga pamte po skandalima ili učešću u rijaliti programima...

U svakom slučaju, Maksimović je nastavio da briljira i posle "Susreta sa izuzetnim ljudima", a pored sjajnih rola koje je ostvario, neka srednja i mlađa generacija svakako ga pamti po ulozi "prosvetljenog hipika" u kultnoj komediji Srđana Dragojevića "Mi nismo anđeli". Zato je i pravo vreme da se odgleda kratak insert iz filma i da se podsetiti na ono glumačko: "Nema malih uloga, samo malih glumaca". A Maksa je bio veliki glumac i takvom je pravio i svaku ulogu...

Postavljanjem komentara potvrđujete da ste saglasni sa našim uslovima korišćenja i politikom privatnosti.

Nastavak na SrbijaDanas.com...