Izvor: Kurir, 27.Jun.2015, 18:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
NE MOŽETE NI DA PRETPOSTAVITE: Ovih 7 najpoznatijih Srba bili su strani agenti
Pojedini naši političari nisu se stideli da, uprkos visokim funkcijama, rade i za druge države
1. Srpski ministar - austrijski špijun
Jovan Savić je pod imenom Ivan Jugović zauzimao važne položaje u ustaničko vreme, ali ga to nije sprečilo da sve informacije šalje Beču
Jedan od najuglednijih ljudi svoga doba, profesor Visoke škole i jedan od šest ministara u Karađorđevoj vladi, rodio se oko 1733. godine u uglednoj svešteničkoj porodici >> Pročitaj celu vest na sajtu Kurir << Savić u Somboru, i na krštenju dobio ime Jovan. Vuk Karadžić beleži da je ovaj mladić, pošto iz nekog razloga nije primljen u fruškogorske manastire da se zakaluđeri, otišao na studije pravnih nauka u Ugarskoj.
Karađorđev čovek
Po sticanju diplome, radi kao profesor u Sremskim Karlovcima, pa kao sekretar vladike u Vršcu, 1805. prelazi u Srbiju, u kojoj je godinu dana ranije buknuo Prvi srpski ustanak. Kao obrazovanom čoveku i poznavaocu više stranih jezika, Karađorđe mu nudi mesto pisara pri Praviteljstvujuščem sovjetu, to jest ustaničkoj vladi.
A kad je 1807. preminuo sekretar ovog tela, Savić je postavljen na njegovo mesto. Tada je uzeo ime Ivan Jugović, da porodica u Austriji ne bi trpela zbog ovog njegovog angažmana.
Pošto je u svom radu pokazivao otvorenu naklonost za politiku Beča, došao je u sukob s ruskim izaslanikom kod Karađorđa i bio otpušten.
Ostavši bez posla, Ivan Jugović je rešio da u Beogradu osnuje školu u kojoj će biti izučavanje nauke na višem nivou, i 1808. otvorio “Jugovićevu veliku školu”, čije su prve dve godine odgovarale današnjoj srednjoj, a treća - višoj školi. Za njenog prvog upravitelja imenovan je Dositej Obradović, a Jugović je tokom prvog polugodišta bio njen jedini profesor.
Velika škola je imala oko 40 učenika sa obezbeđenim pisarskim mestom u državnoj službi. Budući državni činovnici kod Jugovića su učili sledeće predmete: opštu istoriju, opšti zemljopis, računicu, francuski, statistiku savremene Serbije, pravo narodno, posebno državno pravo, naravoučitelna propovedanija, egzercir s puškom...
Krajem te godine vraćen je u državnu službu i član je delegacija koje Karađorđe šalje po Evropi. Tako je u martu 1810. godine bio kod cara u Beču.
Istoričar i profesor prava Aleksa Ivić 1929. godine u austrijskim arhivama našao je dokaze da je Ivana Jugovića tada zavrbovala austrijska obaveštajna služba. Odmah je osposobljen za korišćenje šifre, a po povratku u Beograd izveštaje je slao generalu Simbšenu u Petrovaradin. Ivić je u arhivama našao priznanice na pristojne sume koje su ovom špijunu isplaćivane.
Na najvišoj poziciji
Posle Dositejeve smrti 1811. godine, Jugović postao je ministar prosvete - jedan od šest ministara u vladi - i bile su mu dostupne sve informacije o odnosu Beograda i Petrograda.
U maju 1813. godine osetio je da se obruč oko njega steže, pa je čamcem koji je po njega poslao komandant Zemuna prešao u Austriju. Sledećeg jutra ostali članovi Praviteljstvujuščeg sovjeta zapretili su proterivanjem izaslaniku komandanta Zemuna, ali se bura, iz političkih razloga, brzo stišala...
Jugović se nastanio u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, i umro već u jesen te godine. Delom zato što nije bilo materijalnih dokaza, a delom iz političkih razloga, neki su istoričari poricali ili dovodili u sumnju Jugovićev špijunski rad.
Vladimir Ćorović u kapitalnoj “Istoriji srpskog naroda”, recimo, piše samo da je Jugović bio “darovit i učen”, ali da nije bio “moralno čist čovek”. U Pedagoškom muzeju u Beogradu pre sedam godina, o 200-godišnjici Velike škole, predstavljena je monografija “Jovan Savić - Ivan Jugović”, u kojoj je on predstavljen kao čovek bez mrlje.
OPERETA ILI KOMEDIJA
Na suđenju 1909. godine dokazano je da je Nastić austrougarski špijun i provokator. U njegovom razobličavanju učestvovao je i profesor Tomaš Masarik, kasniji predsednik Čehoslovačke. Tada poslanik u bečkom parlamentu, pisao je: “Teško je odlučiti je li to bila jedna opereta, komedija, inkvizicija ili tragikomedija”
JAVNI POLJUPCI SA ŽENOM
Vera Pešić leto 1939. provodi u Marseju s Rišarom Depreom, rukovodiocem francuske obaveštajne službe u Beogradu, a srpsku prestonicu skandalizuje i vezom sa suprugom nemačkog ambasadora - lumpuju po noćnim klubovima i bez stida razmenjuju nežnosti i poljupce!
SMRT ILI BEG
Ostale su nejasne okolnosti pod kojima je Dragiša Vasić izgubio život, a ostalo je nejasno i da li su ga ubile ustaše u Novoj Gradiški ili pripadnici Ozne kod Banjaluke... Ili je - to je treća verzija - uspeo da da pobegne u Moskvu, gde je živeo sve do prirodne smrti 1956. godine
VOJNIČKI TALENAT
Slavko Rodić odlikovao se vojničkim talentom i ličnom hrabrošću. Imao je 24 godine kad je postavljen na dužnost komandanta divizije. Naročito se istakao u borbama na Neretvi. Krajem 1943, sa samo 27 godina, dobio je čin general-majora NOVJ
PRIPREMA AGRESIJE NATO
Džon Dejvid Nejbor je 1998. intenzivno radio na prikupljanju podataka i pripremi terena za NATO bombardovanje. U Makedoniju se vratio neposredno pre bombardovanja, tokom kojeg je imao zadatak da koordinira rad američkih obaveštajnih službi prema SRJ, pisala je beogradska štampa.
Sledeće subote: 7 stranaca koji su pisali o nama