Kineski Ujguri: Video snimak pruža redak uvid u život u zatvoreničkom logoru u Kini

Izvor: B92, 14.Avg.2020, 07:38

Kineski Ujguri: Video snimak pruža redak uvid u život u zatvoreničkom logoru u Kini

Merdan Gapar je nestao pre sedam meseci. Zatim je njegova porodica počela da prima poruke.

Merdan Gapar je navikao na poziranje pred kamerama.

Kao model za masovni kineski onalajn maloprodajni lanac Taobao, ovaj 31-godišnjak bio je dobro plaćen da pokaže svoj dobar izgled u luksuznim promotivnim snimcima za odevne brendove.

Ali jedan Gaparov video je drugačiji. Umesto glamuroznog studija ili moderne gradske ulice, pozadina u njemu je gola soba sa prljavim >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << zidovima i čeličnom žicom preko prozora. I tu gde pozira, Gapar sedi u tišini sa teskobnim izrazom na licu.

Gaparov video, zajedno sa nizom propratnih tekstualnih poruka takođe prosleđenih BBC-ju, pružaju jezivo i izuzetno retko svedočanstvo iz prve ruke o kineskom maksimalno obezbeđenom i tajnovitom zatvorskom sistemu - poslat direktno iznutra.

Ovaj materijal samo je još jedan dokaz koji dokumentuje posledice kineske borbe protiv onoga što ona zove "tri zle sile", separatizma, terorizma i ekstremizma u najzapadnijem regionu zemlje Sinđijangu.

U poslednjih nekoliko godina, kredibilne procene pokazuju da se više od milion Ujugura i drugih manjina prisilno drži u mreži maksimalno čuvanih logora u Sinđijangu za koje Kina insistira da su dobrovoljne škole za obuku protiv ekstremizma.

Hiljade dece je razdvojeno od roditelja, a, kako pokazuje jedno skorašnje istraživanje, žene su na silu podvrgnute metodama kontrole rađanja.

Pored nedvosmislenih optužbi za mučenje i zlostavljanje, Gaparovo svedočanstvo izgleda da pruža i dokaze da se, uprkos insistiranju Kine da je većina kampova za prevaspitavanje zatvoreno, Ujguri i dalje masovno drže zatvoreni i bez podignute optužnice.

Ono sadrži i nove detalje o ogromnom psihološkom pritisku koji se vrši na ujgursku zajednicu, uključujući dokument koji je on fotografisao, a u kom se deca od samo 13 godina pozivaju da se "pokaju i predaju".

I dok Sinđijang trenutno doživljava skok u broju zaraženih od korona virusa, prljavi i skučeni uslovi koje on opisuje ističu ozbiljan rizik od zaraze koji predstavlja ova vrsta masovnog zatvaranja tokom globalne pandemije.

BBC je poslao detaljne zahteve za komentar kineskom ministarstvu spoljnih poslova i vlastima Sinđijanga, ali niko nije odgovorio.

Gaparova porodica, kojoj se on nije javio otkako su poruke prestale da pristižu pre pet meseci, svesna je da je objavljivanje ovog videa u trajanju od četiri minuta i trideset osam sekundi njega u ćeliji možda pojačalo pritisak i pooštrilo kaznu sa kojima se on suočava.

Ali oni kažu da je to njihova poslednja nada, da istovremeno skrenu pažnju na njegov slučaj i na patnju Ujugura u celini.

Njegov stric Abdulhakim Gapar, koji trenutno živi u Holandiji, veruje da bi video mogao da pokrene javno mnjenje na isti način na koji je snimak policijskog ophođenja prema Džordžu Flojdu postao moćan simbol rasne diskriminacije u SAD.

"Obojica su na vlastitoj koži osetili brutalnost zbog svoje rase", kaže on.

"Ali dok su u Americi ljudi digli glas, u našem slučaju vlada samo tišina."

"Znači ovde ću umreti": Kako su čuvar i zatvorenica pobegli iz zatvora u Severnoj Koreji

Merdan Gapar je 2009. godine - kao i mnogi Ujuguri u to vreme - napustio Sinđijang da bi potražio bolju priliku za sebe u bogatijim kineskim gradovima na istoku.

Budući da je studirao ples na Umetničkom univerzitetu u Sinđijangu, prvo je našao posao kao plesač, a potom, nekoliko godina kasnije, kao model u južnom kineskom gradu Fošanu. Prijatelji kažu da je Gapar mogao da zarađuje i do 1.000 funti dnevno.

Njegova priča zvuči kao reklama za dinamičnu ekonomiju ove zemlje u procvatu i "Kineski san" predsednika Si Đinpinga. Ali Ujguri, sa svojim turkijskim jezikom, islamskom verom i etničkim vezama sa narodima i kulturama centralne Azije, odavno se u kineskim očima doživljavaju kao predmet podozrenja i suočavaju sa diskriminacijom u širem društvu.

Gaparova rodbina kaže da mu je bilo rečeno da bi za njegovu karijeru modela bilo najbolje da ublaži svoj ujgurski identitet i da svoje crte lica naziva "polu-evropskim".

I iako je zarađivao dovoljno novca da kupi sebi pozamašan stan, kažu da nije mogao da ga registruje na vlastito ime, i da je umesto toga bio primoran da iskoristi ime prijatelja tradicionalnog Kineza.

Ali te nepravde sada deluju blage u poređenju sa onim što ga je čekalo.

Posle dva brutalna napada na pešake i gradske putnike u Pekingu 2013. godine i gradu Kunmingu 2014. godine - za koje je Kina okrivila ujgurske separatiste - država je počela da gleda na ujgursku kulturu ne samo kao na sumnjivu već i kao buntovnu.

Godine 2018, kad je država osmislila svoj odgovor - razgranati sistem logora i zatvora ubrzano izgrađenih širom Sinđijanga - Gapar je i dalje živeo u Fošanu, gde ga je čekao nagli zaokret u životu na lošije.

U avgustu te godine, on je uhapšen i osuđen na 16 meseci zatvora zbog prodaje kanabisa, što je optužba za koju njegovi prijatelji insistiraju da je nameštena.

Bilo da je stvarno kriv ili ne, imao je malo šansi da bude oslobođen, prema statistici koja pokazuje da više od 99 odsto optuženika koji završe na kineskim krivičnim sudovima biva osuđeno.

Ali, po njegovom puštanju u novembru 2019. godine, olakšanje koje je mogao da oseti zato što je odslužio kaznu bilo je kratkog daha. Malo više od mesec dana kasnije, na vrata mu je pokucala policija, rekavši mu da mora da se vrati u Sinđijang da završi rutinsku procedure registracije.

BBC je video dokaze koji pokazuju da on nije bio sumnjičen ni za kakav dodatni prekršaj, već da su vlasti naprosto tvrdile da će "možda morati da odsluži nekoliko dana obrazovanja u svojoj lokalnoj zajednici" - što je eufemizam za logore.

Petnaestog januara ove godine, njegovi prijatelji i porodica dobili su dozvolu da mu donesu topliju odeću i njegov telefona na aerodrom, pre nego što je ubačen u avion iz Fošana u pratnji dvojice policajaca nazad za njegov rodni grad Kuču u Sinđijangu.

Postoje dokazi da se Ujguri prisilno vraćaju kući, ili sa nekog drugo mesta u Kini ili iz inostranstva, a Gaparova porodica ubeđena je da je on nestao u logorima za prevaspitavanje.

Ali više od mesec dana kasnije stigle su im neverovatne vesti.

On je nekako uspeo da se dočepa svog telefona i iskoristio ga je da komunicira sa spoljnim svetom.

Saudijke koje su se borile za pravo na vožnju su u zatvoru

Tekstualne poruke Merdana Gapoara, za koje se tvrdi da su poslate iz iste prostorije kao i video koji je sam snimio, pričaju još strašniju priču o njegovom iskustvu nakon što je stigao u Sinđijang.

Napisavši ih u aplikaciji za kinesku društvenu mrežu ViČet, on objašnjava da je prvo držan u policijskom zatvoru u Kuči.

"Video sam 50 do 60 ljudi zatočenih u maloj prostoriji ne većoj od 50 kvadratnih matera, muškarci zdesna, žene sleva", piše on.

"Svako je nosio tzv. 'odelo iz četiri dela', crnu vreću preko glave, lisice, okove za noge i čelični lanac koji vezuje lisice sa okovima."

Kinesko korišćenje ovih kombinovanih veza za ruke i noge u prošlosti su kritikovale grupe za zaštitu ljudskih prava.

Gapar je bio prisiljen da nosi tu skalameriju i, pridruživši se kolegama zatvorenicima u ograđenoj oblasti koja čini oko dve trećine ćelije, otkrio je da nema mesta da se legne i spava.

"Podigao sam vreću sa glave i rekao policajcu da su mi lisice toliko tesne da me bole zglobovi", napisao je on u jednoj poruci.

"On je počeo da se dere na mene da će me, 'ako još jednom skinem vreću, premlatiti na smrt'. Nakon toga se nisam usudio da progovorim", dodaje on.

"Poslednja stvar koju želim je da umrem ovde."

On piše o stalnim kricima koji dopiru sa nekog drugog mesta u zatvoru. "Soba za saslušanje", napisao je.

I opisuje zapuštene i nehigijenske uslove - zatvorenici imaju vaške, dok svi među sobom dele svega šačicu plastičnih činija i kašika.

"Pre jela, policajci bi zatražili od ljudi sa zaraznim bolestima da dignu ruku i oni bi onda jeli poslednji", piše on.

"Ali ako želite da jedete ranije, možete i da ćutite. To je moralno pitanje, shvatate?"

Potom, 22. januara, dok se Kina nalazila na vrhuncu krize sa korona virusom, vesti o masovnom nacionalnom pokušaju da se kontroliše epidemije stigla je i do zatvorenika.

Gaparovo svedočanstvo sugeriše da je primena karantinskih pravila bila mnogo stroža u Sinđijangu nego bilo gde drugde. U jednom trenutku, četvoro mladih ljudi, starosti između 16 i 20 godina, dovedeno je u njegovu ćeliju.

"Tokom perioda epidemije oni su zatečeni napolju kako igraju igru sličnu bejzbolu", piše on.

"Dovedeni su u policijsku stanicu i bili mlaćeni sve dok nisu vrištali kao bebe, dok im koža na guzovima nije popucala i nisu mogli da sede."

Policajci su počeli da teraju sve zatvorenike da nose maske, iako su morali i dalje da nose vreću preko glave u zagušljivoj, pretrpanoj ćeliji.

"Vreća i maska - bilo je još manje vazduha", piše on.

Kad su policajci kasnije došli sa toplomerima, nekoliko zatvorenika uključujući Gapara, imali su temperaturu višu od normalne telesne od 37C.

I dalje noseći "četvorodelno odelo", premešten je u drugu sobu na spratu gde su čuvari noću držali otvorene prozore, zbog čega je vazduh bio toliko hladan da on nije mogao da spava.

Tamo su zvuci mučenja bili još jasniji.

"Jednom sam čuo čoveka kako je vrištao od jutra do mraka", piše on.

Bebe iza rešetaka: Kako izgleda život dece rođene u zatvoru

Nekoliko dana kasnije, zatvorenici su bili utovareni u minibuseve i poslati u nepoznatom pravcu. Gapar, koji je bio prehlađen i curio mu je nos, bio je odvojen od ostalih i odveden u prostor koji se vidi na videu koji je poslao - mesto koje je opisao kao "centar za kontrolu epidemije". Čim se našao tamo, bio je vezan lisicama za krevet.

"Čitavo telo mi je prekriveno vašima. Svaki dan ih hvatam i trebim sa tela - strašno me svrbi", piše on.

"Naravno, okruženje ovde je bolje nego u policijskoj stanici sa svim onim ljudima. Ovde živim sam, ali čuvaju me dvojica čuvara."

Malo opušteniji režim, kaže on, pružio mu je priliku da se javi. Čini se da je njegov telefon ostao neprimećen među njegovim stvarima, kojima je dobio pristup u novom mesto zatočeništva.

Nakon 18 dana provedenih u policijskom zatvoru, odjednom se i krišom našao u kontaktu sa spoljnim svetom.

Nekoliko dana je opisivao svoja iskustva. A onda, najednom, njegove poruke su prestale da pristižu.

Od tada od Gapara nije bilo ni glasa. Vlasti nisu pružile nikakvo zvanično obaveštenje o tome gde se nalazi niti razlog za nastavak njegovog zadržavanja.

Nemoguće je nezavisno utvrditi autentičnost tih tekstualnih poruka. Ali eksperti kažu da video snimak deluje pravo, posebno zbog propagandnih poruka koje mogu da se čuju u pozadini.

"Sinđijang nikad nije bio 'Istočni Turkistan'", kaže se u objavi na ujgurskom i kineskom sa zvučnika ispred njegovog prozora.

"Separatističke snage kod kuće i u inostranstvu ispolitizovale su ovaj geografski termin i pozvali one koji govore turkijski jezik i veruju u Islam da se ujedine", kaže se u toj objavi.

Džejms Milvord, profesor istorije sa Univerziteta u Džordžtaunu i ekspert za kinesku politiku u Sinđijangu, preveo je i analizirao Gaparove tekstualne poruke za BBC.

On kaže da su one dosledne sa drugim dobro dokumentovanim slučajevima, od njegovog prebacivanja nazad u Sinđijang do prvobitnog držanja u skučenim, nehigijenskim uslovima.

"Ovaj opis policijske ćelije je veoma, veoma živopisan", kaže profesor Milvord.

"On piše na veoma dobrom kineskom i pruža, iskreno, mnogo jezivih detalja o načinu na koji se ophodi prema tim ljudima. Tako da je to jedan zaista redak izvor."

Doktor Adrijan Zenz, viši saradnik u Kini koji radi u Memorijalnoj fondaciji žrtava komunizma i još je jedan vodeći učenjak iz Sinđijanga, sugeriše da je prava vrednost videa u tome što govori o tvrdnji kineske vlade da je logorski sistem ugašen.

"To je izuzetno značajno", kaže doktor Zenz. "Ovo svedočanstvo pokazuje da čitav sistem zatvaranja ljudi, njihovo sortiranje i potom ubacivanje u vansudske logore… da se on i te kako dešava."

Drugi nivo kredibilnosti pruža fotografija dokumenta za koji izvori kažu da ga je Gapar poslao nakon što ga je pronašao na podu toaleta u centru za kontrolu epidemije.

Dokument se poziva na govor sekretara Komunističke partije prefekture Aksu, a datum i lokacija sugerišu da je on i dalje bio u cirkulaciji u zvaničnim krugovima u Kuči u vreme Gaparovog zatvaranja.

Dokument koji poziva decu od samo 13 godina da se "pokaju zbog svojih greha i dobrovoljno predaju" čini se da predstavlja novi dokaz do koje mere Kina nadgleda i kontroliše misli i ponašanje Ujgura i drugih manjina.

"Mislim da je ovo prvi put da sam video zvaničnu objavu o tome da se maloletnici smatraju odgovornim za svoju versku aktivnost", kaže doktor Daren Bajler, antropolog sa Univerziteta u Koloradu, u Bolderu, koji je istraživao Ujgure i naširoko pisao o njima.

Uprkos riziku da će objavljivanje videa i tekstualnih poruka Merdana Gapara da ga izloži dužoj i strožoj kazni, oni bliski njemu kažu da više nemaju izbora.

"Ni ćutanje mu neće pomoći", kaže njegov stric Abdulhakim Gapar iz svog doma u Amsterdamu.

Abdulhakim kaže da je redovno bio u kontaktu sa nećakom pre nego što je ovaj odveden u pritvor i smatra - kao što je dobro dokumentovano u drugim slučajevima - da je ova prekomorska veza bila jedan od razloga zašto je Gapar zatvoren.

"Da, sto posto sam siguran u to", rekao je on. "Zatvoren je samo zato što sam ja u inostranstvu i učestvujem u protestima protiv kineskih kršenja ljudskih prava."

Abdulhakimov aktivizam, koji je započeo 2009. godine u Sinđijangu kad je on pomagao da se dele leci pred velike proteste u gradu Urumki, bio je razlog zašto je on uopšte pobegao u Holandiju.

Protest u Urumkiju posle se pretvorio u niz nasilnih nereda, koji su, tvrde kineske vlasti, odneli skoro 200 života i doživljavaju se kao još jedna velika prekretnica ka uvođenju veće kontrole nad regionom.

Nakon što mu je rečeno da kineske vlasti planiraju da ga uhapse, Abdulkahim se dokopao pasoša i otišao. Više se nije vraćao.

On insistira da su sve njegove političke aktivnosti, i u Kini i u inostranstvu, bile mirne a njegov nećak, kaže on, nikad nije pokazao nikakvo zanimanje za politiku.

Na spisku pitanja koje je BBC poslao kineskim vlastima traži se da one potvrde da li se Merdan Gapar ili njegov stric sumnjiče za bilo kakav zločin u Kini.

Pita se i zašto je Gapar vezan za krevet i traži se odgovor vlasti na njegove optužbe za zlostavljanje i mučenje.

Ni na jedno pitanje nije stigao odgovor.

Gde god da se trenutno nalazi Merdan Gapar, jedna stvar je sigurna.

Bilo da je njegova ranija presuda bila opravdana ili ne, njegovo trenutno zatočeništvo primer je da čak i obrazovani i relativno uspešni Ujguri mogu da postanu meta logoraškog sistema.

"Ovaj mladi čovek, kao foto-model, već ima uspešnu karijeru", kaže profesor Milvord. "On sjajno govori kineski, piše veoma dobro i koriste se učenim izrazima, tako da to očigledno nije neko kome je potrebno obrazovanje u profesionalne svrhe."

Doktor Adrijan Zenz tvrdi da je upravo to svrha ovog sistema.

"Zapravo nije bitna pozadina osobe", kaže on.

"Bitno je da sistem stavlja na probu njenu lojalnost. U nekom trenutku će skoro svi doživeti neki oblik zatvaranja u logore ili prevaspitavanje, svako će biti izložen tom sistemu."

Kineska vlada negira da proganja ujgursko stanovništvo. Nakon žestokih kritika koje su po ovom pitanju potekle iz SAD-a, portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova Hua Čunjing naveo je smrt Džordža Flojda, rekavši da su Ujguri u Sinđijangu slobodni u poređenju sa Afroamerikancima u SAD.

Ali za porodicu Merdana Gapara, koju proganja slika njega vezanog za krevet na nepoznatoj lokaciji, postoji veza između ova dva slučaja.

"Kad sam video snimak Džordža Flojda, on me je podsetio na snimak mog nećaka", kaže Merdanov stric Abdulhakim.

"Čitav ujgurski narod je u ovom trenutku kao Džordž Flod", kaže on. "Mi ne možemo da dišemo."

Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Izvor: BBC News na srpskom

Nastavak na B92...






Povezane vesti

Kineski Ujguri: Video snimak pruža redak uvid u život u zatvoreničkom logoru u Kini

Izvor: Radio 021, 14.Avg.2020

Merdan Gapar je nestao pre sedam meseci. Zatim je njegova porodica počela da prima poruke...BBCFotografija Merdana Gapara ga prikazuje vezanog u ćeliji..Merdan Gapar je navikao na poziranje pred kamerama...Kao model za masovni kineski onalajn maloprodajni lanac Taobao, ovaj 31-godišnjak bio je dobro...

Nastavak na Radio 021...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.