
Izvor: Southeast European Times, 05.Mar.2012, 23:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Države na Balkanu pokušavaju da spasu propala industrijska postrojenja
Zatvaranje fabrika povećava nezaposlenost, ali državna intervencija, ma koliko bila dobronamerna, možda nije najbolje rešenje, kažu analitičari.
05/03/2012
Dražen Remiković za Southeast European Times iz Podgorice -- 05.03.2012.
U Crnoj Gori, krigla piva košta jedan evro, baš kao i mesto u hladu na plaži, ili, ako je verovati vladi, propali aluminijumski kombinat.
Država je taj simbolični iznos ponudila ruskim vlasnicima Kombinata aluminijuma >> Pročitaj celu vest na sajtu Southeast European Times << Podgorica (KAP), uz garancije da će isplatiti 22 miliona evra Dojče banci i pet puta toliko - 110 miliona evra, u budućnosti.
Vlasnici su odbili tu ponudu, ali se poslanici nadaju da će država bez ozbira preuzeti KAP. Sve je to deo rastućeg trenda na Balkanu, gde vlasti preuzimaju propala industrijska postrojenja kako bi sprečili da hiljade ljudi ostane bez posla u zemljama koje već muči visoka nezaposlenost.
Ipak, cena takvih poduhvata je visoka, jer države apsorbuju velike gubitke, dok pokušavaju da pronađu nove kupce u žestokoj konkurenciji na globalnom tržištu. Analitičari smatraju da takvo „krpljenje“ na kraju neće biti uspešno.
„Ne mislim da će države na Balkanu uspešnije upravljati tim fabrikama,“ kaže analitičarka Bridžet Fris, koja izveštava o sektorima čelika i aluminijuma za Morningstar Inc, za SETimes.
„Spasavanje tih fabrika je možda politička odluka, jer ekonomski verovatno nije ako se ima u vidu u kakvom su stanju ta postrojenja. Mislim da se interesi privatnih kompanija - da stvaraju profit akcionarima - ponekad razlikuju od interesa države, koja ima za cilj da podstiče ekonomski rast i zaposlenost,“ kaže Fris.
Crna Gora je prodala 52 odsto akcija KAP-a Rusima 2005. godine za 52 miliona evra i već je otpisala 60 miliona evra duga u proteklih pet godina time što je subvencionisala troškove električne energije toj firmi. Ipak, pad cena metala na svetskom tržištu razorio je finansije KAP, pa je tako jedini aluminijumski kombinat u toj zemlji posao neprofitabilan.
Vlasnici KAP-a odbacili su ponudu crnogorske države od jednog evra, a poslanici u parlamentu nevoljno su odobrili isplatu KAP-ovog duga od 22 miliona evra kako bi 1.200 radnika sačuvalo posao. Međutim, ti isti poslanici slažu se da bi aranžman sa Rusima trebalo prekinuti i da bi država trebalo da preuzme kombinat.
Sudbina železare u Sisku je neizvesna. [Rojters]
Radnik KAP-a Srđan Vučković (34) kaže za SETimes da je zgađen načinom na koji se upravlja kombinatom.
„Država i vlasnici se igraju milionima evra, a radnici svakodnevno dobijaju otkaze. Plate niko ni ne pominje. Radnici im neće dozvoliti da iza naših leđa sprovode svoje mračne aranžmane,“ kaže Vučković.
Još gore je danas radnicima u železari Sisak. Skoro hiljadu radnika ostalo je bez posla pošto su vlasnici, američka kompanija CMC, u decembru zatvorili fabriku. Kako javljaju hrvatski mediji, CMC je uložio 151 milion evra u kompaniju, ali su nagli pad tražnje na tržištu čelika od gotovo 50 odsto i ekonomska kriza primorali CMC da obustavi poslovanje i povuče se.
Država kaže da radi na pronalaženju rešenja i da će se uskoro znati da li će potražiti novog strateškog partnera, ili će jednostavno preuzeti železaru.
Mladen Novosel, predsednik Unije hrvatskih radnika, opisuje situaciju u Sisku.
„Gotovo hiljadu ljudi ostalo je bez posla; to je trenutno najveća radnička kriza u Hrvatskoj. Dijalog sa državom je u toku i nadam se da ćemo pronaći neko rešenje. Moramo da sklonimo te ljude sa ulice,“ kaže Novosel.
Srpska vlada otkupila je prošlog meseca Železaru Smederevo od Ju Es Stila (USS) za dolar, pošto se američka kompanija povukla sa srpskog tržišta zbog neprofitabilnosti. USS je bio najveći izvoznik u Srbiji sa pet hiljada radnika i prodat po ceni za kilogram jabuka.
Iako su srpske vlasti saopštile da traže novog partnera za železaru, saradnik Ekonomskog instituta u Beogradu ne veruje da će se to skoro desiti.
„Trend na svetskom tržištu čelika je takav da se proizvodnja smanjuje. Smederevskoj železari nedostaju visoka tehnologija i visoko prerađeni proizvodi. Bojim se da bi je mogao kupiti neko koji će je zloupotrebiti, a to se već dešavalo u srpskoj privatizaciji,“ kaže Bušatlija za SETimes.
Fris iiz Morningstara kaže da se svodi na profitabilnost.
Predsednik Srbije Boris Tadić (levo) nadao se da će Ju Es Stil napraviti profit u Smederevskoj železari, ali ju je vlada na kraju ove godine otkupila za samo jedan dolar. [Rojters]
„Ju Es Stil prodao je železaru u Smederevu jer su već neko vreme bili na gubitku i verovatno ne bi skoro postali profitabilni. Tražnja u Istočnoj Evropi bila je preniska, a troškovi previsoki da bi se opravdao nastavak poslovanja. To je počelo da pritiska resurse te kompanije. Kapaciteti USS u Americi su daleko bolje pozicionirani, pa je toj kompaniji bilo potrebno da sačuva novac kako bi mogla da upravljala tim postrojenjima,“ kaže ona.
Najveća železara na Kosovu, Feronikl, koja je privatizovana 2006. godine za 33 miliona evra od strane tadašnje UNMIK-ove uprave, mogla bi takođe da zapadne u probleme.
Feronikl je od privatizacije uložio više od 60 miliona evra, od čega više od 12 miliona u očuvanje životne sredine. Taj kombinat zapošljava više od hiljadu radnika, ne računajući spoljne izvođače, pa je na njegovom platnom spisku oko dve hiljade ljudi. Najveći je izvoznik na Kosovu i prodaje svoje proizvode od čelika u Italiji, Nemačkoj, Španiji, Indiji, Kini i Južnoj Koreji.
U ovom trenutku niko ne pominje da bi Feronikl mogao da bude prodati državi, ali rukovodstvo ističe da kriza u evrozoni povećava cenu neophodnih sirovina, kao što su niskokvalitetno lož ulje, mazut i rezervni delovi, ali i transportnih troškova.
„Ti dodatni troškovi direktno utiču na naše troškove. Kriza u evrozoni, barem za sada, ne sprečava izvoz, ali se kompanija zaista trudi da pokrije povećane troškove,“ kaže za SETimes generalni direktor Feronikla Jonis Gaitanos.
Igor Jovanović u Beogradu i Linda Karadaku u Prištini pomogli su sastavljanje ovog teksta.
Nastavak na Southeast European Times...