Izvor: SandzakPress.net, 04.Apr.2020, 00:26

Akademik Zukorlić: Ovo što se dešava je možda najveća lekcija u povijesti čovječanstva

Akademik Zukorlić: Ovo što se dešava je možda najveća lekcija u povijesti čovječanstva

„Fenomen prazne džamije“, tema je o kojoj je akademik Muamer Zukorlić govorio u petoj besjedi o vanrednom stanju. On je tom prilikom istakao da je ovo nezapamćen šok za sve muslimane svijeta, svakog pojedinca ali i za cjelokupnu muslimansku zajednicu. „Razumio sam do kraja vođstvo Islamske zajednice koje je imalo izuzetno težak zadatak da donese odluku da zatvori džamije i da obavijesti vjernike da dalje svoje namaze mogu obavljati isključivo u svojim kućama. Od objave same odluke, >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << kao i nekoliko dana poslije toga pa do danas imamo jako puno rasprava po tom pitanju, da li je trebalo zatvoriti džamije, da li se požurilo sa tom odlukom, da li je trebalo ignorisat opasnost koja se nadvila nad čovječanstvom a u kojoj ambijent skupova, ljudi, socijalna bliskost, kontakt, čime se džamije odlukuju, posebno godi i prija. Bio sam u prilici da prisustvujem jednoj takvoj raspravi sa nekoliko šerijatskih pravnika koje je zamolio i predsjednik Mešihata IZ-e ovdje kod nas da dostave njihovo mišljenje, i tada ali i nakon toga u svojim nastupima podržao sam odluku Mešihata, ne samo podržao već i u toj raspravi sam kazao da smatram da je IZ na čelu sa Mešihatom, ne samo u poziciji da ima pravo donijeti odluku, nego sam kazao da je u obavezi donijeti takvu odluku. Islam je vjera koja ne može nikada, ni u kakvoj situaciji da bude zatečena, prevaziđena, da ostane bez odgovora, pa ni u ovoj situaciji. Šerijatsko pravni argumenti su veoma jasni, opasnost po zdravlje ljudi je u ovom slučaju dovoljan oslon da se privremeno suspenduje vjerska obaveza okupljanja u cilju džematskog obavljanja namaza u džamijama. Čvrso vjerujem da je IZ postupila ispravno, vjerski, šerijatski ali isto tako i sociološki, čuvajući zdravlje ljudi i drago mi je da se Islamska zajednica nije kolebala, da nije odgađala takvu odluku, što vidite da nije slučaj sa drugim vjerskim zajednicama, odnosno crkvama. Međutim, ma koliko bili u uvjerenju da je odluka IZ ispravna, logična, raumljiva, da je u interesu vjernika i njihovog zdravlja nije se moguće oteti, prije svega emocionalnom osjećaju koji proizilazi iz ovog doživljaja i potpuno razumijem komentare vjernika, uzdahe, suze, čuli smo ezan, plačni ezan, čujemo ezane modifikovane, bez onog dijela, požurite na namaz, požurite na spas, jer taj dio pozivni mora izostati zato što ne možete pozvati vjernike u džamije.“ Istakao da je odluka da se uče ezani makar u toj modificiranoj varijanti zapravo jedini ustupak onoj izuzetno jakoj emociji vjernika koji i posle toliko dana ne mogu da se pomire sa činjenicom da ne mogu u džamiju. „Zamislite čovjeka koji je išao pet puta u džamiju i tako 10, 20, 30, 50 godina, zamislite taj emocionalni odnos, tu ovisnost a čujem ne samo ti ljudi već su tužni i oni koji nisu išli u džamiju jer su nekako osječali da upravo bereket i po njima pada i sliazi sa neba zbog sve te dinamike koja se u džamijama dešavala. Ova emocija je potpuno logična i razumljiva, ali ma koliko bila osnovana, mi nemamo pravo, niti ima smisla prepustiti se toj emociji žala i tuge, uzdaha i patnje zbog ove činjenice, zbog fenomena pojave sa kojom smo se suočili, fenomena praznih džamija. Vjernik, svaki trezven čovjek i neka druga stvar koja se neuobičajeno desi, neće dopustiti da pored nje prođe tek onako, stvari koje se dešavaju rijetko poput ove koja se dešava prvi put u ovoj globalnosti mora imati poruku, čak poruke i zato ovo sigurno jeste lekcija, velika lekcija, u ovoj formi možda i najveća lekcija u povijesti čovječanstva, a lekcije dolaze da bi se naučilo, da bi se izvukle poruke, da bi se shvatile poruke. Mi koji imamo u svojim rukama Kur’an časni, autentičnu Božiju riječ, imamo garanciju da ukoliko budemo htjeli uputu, ukoliko zaista želimo istinu, naći ćemo je, dobit ćemo je, dosegnut ćemo je ukoliko je budemo iskreno a potom i ispravno, pravim putem tražili, a baš zato nam je Svevišnji Gospodar podario ono što nas odlikuje nad ostalim bićima, razum, pamet, um, u svim ovim nijansama i slojevima kako bi on bio posuda sa koje ćemo zahvatit mudrost iz svakog vremena i prostora, iz svakog događaja a posebno iz događaja koji su poput ovog, kao veoma duboki bunar a u bunaru se samo na početku vidi a dolje dublje se ne vidi, a obično vrijednosti stanuju duboko, najkrupniji biser je u najnižim dubinama mora i okeana, kao što su i najvredniji i najkrupniji dijamanti duboko ispod površine zemlje, pomiješani sa nekim drugim manje vrijednim rudama i samo oni koji znanje posjeduju, znaju do njih da dođu i da ih odvoje i prepoznaju od onih manje vrijednih ruda.“ Namaz je stub vjere, ko ga uspostavi, uspostavio je vjeru, ko ga izgradi, izgradio je vjeru a ko ga sruši, srušio je vjeru. Ovaj ibadet spada u one koji imaju svoju višeslojnu strukturu, istakao akademik Zukorlić. „U pitanju je obred koji se u najboljoj situaciji vrši u džamijama, zajednički namazi, poželjno i pohvalno dnevni a ovaj džumanski, sedmični strogo obavezno i jedino moguće da se obavi u džamiji. Imamo slojevitost duhovne relacije, relacije govorne, pokretne, i na koncu sociološke relacije zajednice, obavljanje namaza u safovima gdje je uslov da budu pravi, da budu zbijeni, što predstavlja svojevrsnu slojevitu vježbu odnosa sa Bogom dž.š., odnosa sa drugim ljudima, jedan te stišće sa lijeve strane, drugi sa desne, ne biraš pored koga ćeš, bogataš, siromah, neovisno o socijalnom statusu i snazi, pravo, jedan pravac, složni na jedan izgovor imama, svi zajedno rade određene pokrete i uče određene propisane dijelove, čime se uvježbava svakodnevno 5 puta sklad ljudske zajednice, a prije toga higijena, svaki put čistota, svaki put pranje ruku, lica, nogu i ostalih dijelova kako je to precizno utvrđeno. Sada sve to, pogotovo što se radi o ibadetu koji je takvog intenziteta dnevno 5 puta, sada smo u ovoj kušnji dobili isključenost ovog aspekta zajednice, džemata, izopćeni smo iz džamija. Ne postoji ništa slučajno iako formalno uzroke i razloge znamo ali moraju postojati i neke druge poruke i ovo dok smo izvan džamija, dok džamije možemo vidjeti sa zatvorenim vratima i gledati samo spolja, čeznuti, uvjeren sam da ova ćežnja neće ostati samo na razini tuge i emocije, već da će pokrenuti naša promišljanja a najbolja promišljanja su ona koja su usmjerena u pravcu preispitivanja samoga sebe, čovjek je sklon uvijek traženju uzročnosti izvan sebe, što više budemo propitivali sebe, bit ćemo zaštićeni od odgovornosti prema drugima, posebno od one najjače i najveće odgovornosti na Sudnjem danu.“ Naglasio da ako se nešto dešava globalno, onda mora postojati masovna odgovornost, neka nagomilana odgovornost, te da postoji mnogo pitanja koja žude za samopropitivanjem. „Namaz nije svrha samo sebi, da ti muslimanu koji si išao u džamiju, ulaskom, obavljanjem i izlaskom nisi završio misiju, ulaskom u džamiju si započeo misiju, tvoja misija se ne dešava u džamiji koa što se studentu misija ne dešava na fakultetu već započinje, a misija mu traje u životu jer on na univerzitetu zahvata znanje a izvan, na poslu i u daljem životu pokazuje svoje znanje i to znanje treba dati plodove, isto tako muslimanu tvoja misija, tebi muslimanu što si klanjao 5 vakata namaza i klanjaš 5 vakata namaza, tebi se obraćam. Tvojim ulaskom u džamiju, obavljanjem 5 puta namaza, nisi zaokružio svoju misiju, ne, ti si samo sebe doveo u šansu da zahvatiš sa bunara čistote, a da li si zahvatio ili je možda kofa promašila, to znaš ti djelimično, zna Stvoritelj 100%, a mi možemo vidjeti, ne po tome koliko si puta bio u džamiji, ne ni kako si obavljao namaz u džamiji jer mi možemo vidjeti samo formu, već po tome šta su plodovi tvog namaza. Da li je bilo normalno da sa klasanjem džamija od 92. godine kada ja svjedočim islamski preporod ovdje do danas, mi smo utrostručili broj džamija u Novom Pazaru, računali smo da će svaka džamija da bude bastion, svetionik, da bude jedan stožer koji će zračiti okolo pozitivno i da kako bude jačala duhovna snaga kroz džamije i namaz, da će slabiti prljava snaga koju vidimo u kladionicama, diskotekama, kockarnicama, i kako bude jačao broj džematlija, vjerovali smo da će slabiti broj narko dilera, kriminalaca i raznih drugih nosioca onog prljavog što je nespojivo sa namazom, to je ono što moramo da preispitamo.“ Istakao da je ključna edukacija iz džamija razdvajanje munkera i mearufa, zla i dobra. „Nije moguće da čovjek koji izgovara šehadet, klanja, posti, daje zekat, ide na hadžd a da mu sav ovaj sistem njegovog profiliranja duše, ličnosti, uma i karaktera, ne izoštri osjećaj i da kada izađe iz džamije ne prepoznaje stranu kojoj ne pripada, nego sedi s narko dilerom i pije kahvu, divi se kriminalcu, kaže uspio, sedi sa korumpiranim političarom, podržava ga, glasa za njega, divi se prevarantima, sam učestvuje u prevarama, ne prepoznaje, ne radi mu antena između klasifikacije dobra i zla, to nije normalno, nije moguće, to je problem, taj njegov namaz ne funkcionira, njegova lokomotiva ne vuče, postoji nešto truhlo, pokvareno ili u njegovoj vjeri samoj, duši ili u njegovoj namjeri, ili u njegovom načinu obavljanja namaza i njegovoj suštini obavljanja tog namaza, mora postojati neki propust, negdje curi sva ta duhovna energija jer nije moguće proći kroz to a to rezultirati, nije moguće. Braćo i sestre, možda su džamije htjele da se odmore od vas, možda su one uzdahnule, možda nisu mogle više da podnesu raskorak između kvantiteta i kvaliteta, onaj ogovara onog, onaj ovog, zapamtite, ključna edukacija iz džamije je razdvajanje munkera i mearufa, zla od dobra, ako ti obavljaš namaz radi marketinga, kao neki ovi narko dileri koji idu na umru i klanjaju džumu, da se sakriju dok im se valjaju tovari marihuane, heroina i kokaina, možda vam ovo zvući rogobatno, pa je li treba da prešutim, vi dobro znate ako ja zaćutim, ne znam ko li će progovoriti, ovo se mora kazati, ne zbog nekog tamo, zbog nas samih, da našu oštricu ponovo naoštrimo jer kada je zatupljena nema nikakve svrhe.“ Smisao vjere jeste brušenje etike koja će odrediti naš karakter, ne možeš sebe smatrati vjernikom, obavljati ibadetske obaveze ukoliko ti ne radi senzor za dobro i zlo, namaz i iman ne mogu biti mirni i dopusiti dopadanje kriminalaca, narko dilera, lopova, prevaranta i izdajnika, tu je svrha našeg problema, zaključio akademik Zukorlić.   The post Akademik Zukorlić: Ovo što se dešava je možda najveća lekcija u povijesti čovječanstva appeared first on Sandžak PRESS.

Nastavak na SandzakPress.net...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta SandzakPress.net. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta SandzakPress.net. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.