Na istoku ne veruju u demokratiju

Izvor: Deutsche Welle, 25.Jan.2019, 14:01   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Na istoku ne veruju u demokratiju

Prema najnovijem istraživanju, Nemci sa istoka zemlje iskazuju mnogo više skepse prema demokratskom društvenom uređenju od Nemaca sa zapada. Razloge za to trebalo bi tražiti u različitim iskustvima.

Prošlo je skoro 30 godina otkako su ljudi u Lajpcigu i u mnogim drugim gradovima u istočnoj Nemačkoj, izašli na ulice da demonstriraju: za slobodu putovanja, za slobodne izbore, ta demokratiju kao oblik društvenog uređenja. Međutim, u ovo poslednje mnogi građani u tom delu >> Pročitaj celu vest na sajtu Deutsche Welle << Nemačke ni danas nisu sasvim uvereni. To sugeriše istraživanje instituta Alenbach, urađeno za list „Frankfurter algemajne cajtung“.

Samo 42 odsto ispitanika sa istoka zemlje navelo je da je demokratija, onakva kakva se praktikuje u Nemačkoj, najbolji mogući oblik vlasti. U Zapadnoj Nemačkoj to mišljenje imalo je 77 odsto ispitanih građana.

Niko ih ništa nije pitao

Kako to? Da li su građani koji žive na istoku i koji u dobroj meri pamte vreme DDR-a, načelno više skeptični prema demokratiji? Nisu, kaže Martina Vajrauh, direktorka Centrale za političko obrazovanje iz Brandenburga. „Mislim da je stvar u tome da istočni Nemci nisu u stanju da iz toga izvuku pouke i što još uvek idealizuju diktaturu.“

Trebalo bi razmotriti kakva su iskustva ljudi imali tokom i nakon mirne revolucije u Nemačkoj: „Mnogo toga se dogodilo s tim ljudima, bez da ih je iko išta pitao. Čitav taj proces najčešće se ne uzima u razmatranje, a te promene dovele su do toga da su delovi stanovništva veoma skeptični prema svima koji su na vlasti.“

Iskustvo demokratije imaju ljudi u stabilnim uslovima – a toga, smatraju mnogi građani, u postrevolucionarnim godinama na području bivšeg DDR nije bilo.

Skepsa prema tržišnoj ekonomiji

Ekonomski sistem se na istoku i zapadu takođe ocenjuju veoma različito. U zapadnoj Nemačkoj, 48 odsto ispitanika veruje da ne postoji bolji sistem od tržišne ekonomije, u istočnoj to misli samo 30 procenata.

I 28 godina nakon ponovnog ujedinjenja Nemačke, istočni deo zemlje i dalje ekonomski zaostaje za zapadnim. Istočnjaci se i dan-danas osećaju kao građani drugog reda, ocenjuje Marsel Firstenau. (03.10.2018)

Velike razlike u platama i uslovima rada između bivše Zapadne i Istočne Nemačke opstaju decenijama nakon ujedinjenja. Glavni problem je mali broj poslova na istoku koji su regulisani kolektivnim ugovorima. (22.08.2018)

„To ima veze s činjenicom da je u poslednjih 30 godina vladala ekonomska neizvesnost, strahovalo se za sopstvenu egzistenciju. Deca su odlazila sa sela, niko nije znao šta će se dogoditi, recimo onda kada se zatvori i poslednja prodavnica u mestu“, kaže Vajrauhova. „Pedeset odsto svih radnih mesta u industriji je izgubljeno. Gotovo da niko nakon 1990. godine nije radio ono što mu je bila struka pre pada Gvozdene zavese.“

Interesantno je još nešto: iako je samo za 26 odsto zapadnih Nemaca danas relevantno da li je neko sa istoka ili sa zapada, prema istraživanju instituta Alensbah u istočnim pokrajinama je to pitanje važno za više od polovine stanovnika, za njih 52 odsto.

Poreklo i dalje igra glavnu ulogu za mnoge istočne Nemce. To se uočava i u aktuelnoj izbornoj kampanji za izbore u Brandenburgu, Saksoniji i Tiringiji koji će se održati na jesen ove godine.

„Mnoge stranke instrumentalizuju istočnu Nemačku za predizbornu kampanju. To je prilično zaostao način političke borbe“, kaže Martina Vajrauh. Bilo bi bolje da su lokalni političari ohrabrili istočne Nemce da budu kosmopolite i da steknu samopouzdanje.

Nejednaki uslovi života

Direktorka instituta Alenbah Renate Keher ističe da je istraživanje pokazalo i to da se mnogi Nemci sa istoka očigledno osećaju „kao stranci u sopstvenoj kući“. U intervjuu za nedeljnik „Cajt“, kancelarka Angela Merkel stavila se na stranu istočnih Nemaca. Ona je rekla da može da razume njihove frustracije: „Nade da će izjednačavanje uslova života ići brzo, u nekim oblastima su se izjalovile.“

Kancelarka je bila prilično samokritična. A zadatak koji je pred političarima je jasan: „Uvek se polazilo od toga da će se uslovi života na istoku i zapadu Nemačke izjednačiti. Ali mnoge nervira to što uočavaju znatne razlike u platama između recimo Baden-Virtemberga i Saksonije-Anhalt.“ Zato bi zadatak političara morao da bude da obezbede jednake uslove života na istoku i zapadu Nemačke.

Isušeni bazen u Vinsdorfu deluje kao simbol grada duhova. Fotografija snimljena u januaru 2017. svedoči o stanju bivšeg sportskog bazena za vojnike Crvene armije. Vinsdorf je od centra Berlina udaljen samo 40 km. Za vreme Hladnog rata, to je bila najveća vojna baza SSSR u Nemačkoj.

Poslednji ruski vojnik je napustio Vinsdorf 9. septembra 1994. U gradu nisu bile samo kasarne. Tu su i stambene višespratnice, sportske hale, škole, bioskopi.

Vrata nekadašnjeg pozorišta u Vinsdorfu su zamandaljena. Iako se područje nalazilo usred DDR-a, niko nije znao da šta se dešava u "zabranjenom gradu". On je bio tabu-zona.

U vinsdorfskom pozorištu još uvek vise zavese. Pozorište je zapravo korišćeno kao bioskop. Sovjetska armija je gradeći mnoštvo objekata od varošice sa manje od 3000 stanovnika napravila čitav grad.

Mural ispred oficirske kasarne u Vinsdorfu, Pokazuje uspehe sovjetske svemirske i nuklearne tehnologije, a tu su i reči Puškina: "Prijatelju, posvetimo našoj zemlji radost duše".

Lenjin još uvek pazi na Vinsdorf, i to bez ikakvog društva - 12. septembra 1990. je potpisan takozvani Ugovor 2+4 nazvan po dvojim nemačkim državama i četvorim savezničkim silama - on je označio kraj sovjetskog vojnog prisustva na nemačkom tlu.

Boje i tapete polako se ljušte sa zidova napuštenih hodnika i stepeništa. Povlačenje sovjetske armije je bilo jedinstvena akcija u mirnodopskim vremenima. Za samo četiri godine, Nemačku je napustilo 330.000 vojnika, 208.800 članova njihovih porodica, 4116 tenkova i 8000 oklopnih vozila.

"Proizvedeno u SSSR - u pokojoj oficirskoj kancelariji se još može naći stara sovjetska tehnička oprema. Doduše, samo izuzetno - većinu predmeta su tokom poslednjih 20 godina odneli kradljivci metala i sakupljači suvenira.

Stara karta sveta u kancelariji jednog oficira. Sa krajem Hladnog rata i povlačenjem sovjetskih trupa iz Nemačke i istočne Evrope, smanjio se i uticaj Rusije u Evropi.

Autor: Greta Haman

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Nastavak na Deutsche Welle...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Deutsche Welle. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Deutsche Welle. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.