Emotivan govor Siniše Mihajlovića: Na putu sam da budem bolji čovek, ne želim da se priča više o meni koji bolujem od leukemije, nego o meni kao treneru Bolonje

Izvor: Večernje novosti, 29.Nov.2019, 14:02   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Emotivan govor Siniše Mihajlovića: Na putu sam da budem bolji čovek, ne želim da se priča više o meni koji bolujem od leukemije, nego o meni kao treneru Bolonje

Ne želim više da se vraćam u bolnicu, rekao je Siniša Trener Bolonje Siniša Mihajlović uživo se obraća navijačima i svetu sporta i fudbala. Prvi put od kada je saznao da boluje od leukemije i ušao u borbu sa ovom teškom bolešću srpski trener, u pratnji lekara Polisijana Orsole, govori o trenutnom zdravstvenom stanju. Mnogo je emocija prisutno u njegovom govoru dok se zahvaljuje lekarima i ljudima koji ga prate kroz borbu sa leukemijom. - Hvala lekarima "Sant Orsole" >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << na svemu što su učinili do sada. Verujemo da je Siniša imao savršenu negu i brigu. Gde god ova sezona otišla, ujedinili smo se i to je ono što je suština fudbala - navedeno je u uvodnoj reči na konferenciji u prostorijama kluba Bolonja. Reč je data Siniši Mihajloviću, a u međuvremenu su ušli i igrači Bolonje u salu.- Hvala vam svima. A vi momci, trebalo bi da budete na terenu i da trenirate, ali sve činite da izbegnete trening - našalio se Miha već na početku, a oglasio se potom i lider Blerim Džemaili.- Nedostajao si nam mnogo, veoma smo srećni što si opet ceo dan sa nama. Znamo da nisi srećan zbog naših poslednjih partija, ali pokušaćemo to da popravimo.Mihajilovć je ričao o onome što najviše zanima sve - o njegovom trenutnom zdravstvenom stanju:- Četiri teška meseca su iza mene. Bio sam na Institutu "Sant Orsola" gde sam imao hemioterapije i svojim jakim karaketerom sam izgurao sve to. U tim trenucima je potrebna velika mentalna snaga, koju sam dobijao i od stručnjaka na Institutu. Svi su bili maksimalno posvećeni meni, da nije bilo svih tih ljudi ne bih bio sada ispred vas. Hvala mojoj supruzi Arijani koja ja zajedno sa mnom prilazila kroz taj strašan period. Hvala doktorima, niko od njih ne zna bolje kako je suočiti se sa ovakvom borbom protiv teške bolesti. Hvala im iz dubine srca. Bez njih nikad ne bih prevazišao ovaj put, zato se oporavljam. Hvala svima, naročito jer ste poštovali moju situaciju. Još jedan test solidarnosti u poslednja četiri momenta. Poslednji put pričao sam 13. juna kada sam saopštio da sam bolestan. Sada hoću da objasnim kakva je trenutna situacija.Mihajlovića su obuzele emocije i izvinio se prisutnima zbog suza: - Izvinite, emocije su me obuzele. Izvnite što plačem. Pronašao sam neke anđele čuvare, koji su mi psihološki pomogli. Oni su najznačajniji, bez njih ne bih uspeo. Biću večno zahvalan. Žao mi je samo što ne mogu sve da ih imenujem.Doktor Mikele Kalvo, direktor hematološkog odeljenja, izneo je detalje sa stručnog aspekta.- Prvi put mi je da govorim za medije, a to radim na Sinišin zahtev. Treba biti veoma oprezan na ovom putu prema bolesti i u terapiji. Složena je dijagnoza, i njom smo se bavili najbolje što umemo, danas sam ovde u ime svih lekara. Bolest smo otkrili posle drugih testova koje je radio Siniša, određena vrsta belih krvnih zrnaca prolazi kroz proces usporavanja sazrevanja i razmnožavanja bez kontrole, što je dovodilo do toga da kosti gube sposobnosti. Sve ide kako treba, ali moraćemo da vodimo računa u budućem periodu, redovno da obavljamo kontrole, kako nešto ne bi krenulo po zlu", rekao je doktor Kalvo.Siniša Mihajlović je nedavno imao i transplantaciju koštane srži. Trenutno se prati kako će on kao pacijent reagovati, a doktori su pred kamerama podelili svoje viđenje trenutne situacije:- Prvi rezultati u prvom ciklusu su veoma pozitivni, ćelije koje su nosile tumor su nestale, sada se nastavlja normalna funkcija, i to je postignuto već od prvog ciklusa. U drugom smo nastavili sa istim lekovima i metodama, ali je drugi ciklus kraže trajao. Tražio se kompatibilan davalac koštane srži, a danas je tačno mesec dana od transplantacije. Siniša je danas baš želeo da razgovorom sa vama zatvori krug. Sa našeg stanovišta, krug nije zatvoren, moramo da nastavimo da pratimo oporavak.Prisutnima se obratila i Frančeska Bonifaci, doktorka koja je bila zadužena za rad sa Sinišom i upućena je kako posle presađivanja koštane srži.- Do danas nema komplikacija posle transplantacije, opšte stanje je zadovoljavajuće, ali je oprez uvek potreban. Prvih 100 dana je uvek delikatno, povratak normalnom životu mora biti postepen, povremeno ćemo procenjivati mogućnost da bude prisutan na mečevima. Imuni sistem je još osetljiv, to može da ograniči njegovo prisustvo na mečevima, ali ne može da ograniči ratnički duh.Kada su doktori završili svoje stručno izlaganje pred novinarima pozdravili su se sa Mihajlovićem, a onda je Siniša ostao sam da razgovara sa predstavnicima medija. Govorio je o porodici, navijačima, klubu, igračima. Emocije su nezaustavljive. Suze su zaustavljale rečenice u trenucima kada je Mihajlović pominjao svoju decu i suprugu. Poslao im je poruku ljubavi i da su oni njegov život. Nije mogao da pronađe reči koliko im je zahvalan što su mu takva podrška kakva jesu. - Hvala mojoj porodici. Mojoj jedinstvenoj supruzi Arijani, mojoj deci. Moja broba protiv leukemije je bila posvećena mojoj porodici, mojoj deci... Oni su još mladi, potreban sam im. Moja žena je bila uz mene svakog dana i još jednom mi pokazala, iako to nije trebala, da sam veoma srećan da imam takvu ženu pored mene jer je možda jedina žena koja ima veća mu** od mene. I mojoj deci, koja su moj život. Kada je bila šansa da doniraju koštanu srž, oni su odmah prihvatili. To nije tako očigledno. Mogu da razumem da dečak ili devojčica žele da urade nešto da spasu očev život. To nije toliko očekivano, kao što se čini na pravi pogled. Oni su to uradili. Želim da zahvalim bratu koji je takođe bio donor. I mojoj majci, koja živi u Srbiji - ključne su i važne reči Siniše Mihajlovića koje ponavlja sebi dok misli na svoju familiju. Nije Mihajlović u ovom emotivno teškom govoru zaboravio navijače, prijatelje, kolege, čak ni ljude iz sveta fudbala sa kojima nikada nije radio, neke nije ni upoznao , a dali su mu podršku u najtežim trenucima života: - Sve što sam video na stadionima i u svetu fudbala, učinilo je da se osećam zaštićeno. Osetio sam se kao deo velike porodice, hvala navijačima i timovima u kojima sam igrao i trenirao ih, ali i onima koje nisam vodio ili kod njih nisam nastupao. I pre svega, hvala navijačima Bolonje, osećao sam se kao brat, kao sin. Hvala celoj zajednici.Otvorio se Siniša do kraja. Ogolio sva svoja stanja, jačine i slabosti. - Ne smete odustati, morate biti jaki. Zaplakati ako treba. To je jedna bolest koja, kada uđete u sve to morate izgurati do kraja. Nema nazad. Nikada nisam izgubio volju da se borim, to je u mom DNK. Postoji mnogo komplikacija, ali moraš da se boriš. Za sve ovo moraš da imaš „jaku glavu“. Opasnost i strah postoje, ali ne odustajem. Izlazio sam i na teren, to mi je davalo snagu, iako sam imao osećaj slabosti. To su teški momenti. Svako jutro moram da pijem veliku količinu lekova, ali to je cena zdravlja. Imao sam problema i sa hranom. Izgubio sam osećaj za ukus. Dobijao sam hranu 'kroz vene'. Pre ulaska u bolnicu, jedna od mana je bilo to što sam uvek bio nestrpljiv. Sada kada sam izašao shvatio sam da je strpljenje jedna velika vrlina. Kada kreneš da pričaš o emocijama, naročito osvešćen u životu tokom borbe za isti, lepši ... ne možeš da se zaustaviš. Celom svetu bi preneo koliko je lepo biti jak, uporan, istrajan, dobar, bolji, emotivan ... Tako je i Mihajlović govorio: - Veoma je teško sa psihiloške tačke gledišta, znam. Moraš da probaš da našeđ snagu iznutra u ljudima koji te vole. Proveo sam dva dana na terenu i sjajno sam se zabavio, ali onda sam bio umoran. Prvi put sam izgubio 13 kilograma, a sada devet. Bilo je momenta kada sam bio iscpljen. Uzimam 19 tableta dnevno, od osam ujutru do ponoći. Uzimam ih jer mi je cilj da izađem iz bolnice. Moraš da postaviš sebi pravila: formiranje belih krvnih zrnaca, onda počinješ da jedeš i nije lako kada izgubiš ukus. Onda uzimaš pilule na mesečnom nivou, jer intravenozno ne mogu da izađu. Nadam se da sam iskusio sve i da sam na putu da budem bolji čovek. Pogledati bolesti u lice je neophodno i ja sam napredovao. Uživao sam svakog minuta svakog dana, sve što sam znao sada gledam na drugi način. Volim sve, volim okolinu. Čini se da nije ništa, ali udahnuti svež vazduh je predivna stvar.Posle izliva svih emocija Mihajlović je rekao da ne želi više da priča o Mihajloviću koji boluje od leukemije, već o Mihajloviću koji je trener Bolonje:- Ne želim da se više priča o Mihajloviću koji boluje od leukemije, već o Mihajloviću koji je trener Bolonje. Stalno sam na neki način bio u kontaktu sa sklubom, kako preko Skajpa, tako i preko drugih kontakata, bio sam „prisutan“. Želim da vidim jednu uspešnu Bolonju, da se vratim fudbalu... Ne želim da se vraćam u bolnicu, hoću da se budim kod kuće, da razmišljam o pozitivnim stvarima, da ponovo osećam život. Čim je počelo da se priča o fudbalu, o Bolonji, čak i o Ibrahimoviću ... Siniši Mihajloviću se vratio osmeh na lice. Svest da još služi svom poslu, klubu i fudbalu kao ljubavi čini ga raspoloženim, gura ga napred.

Nastavak na Večernje novosti...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Večernje novosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Večernje novosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.