Multi-servis kafić: Tu možete u kupovinu, predati poštu, popiti pivo...

Izvor: B92, 20.Okt.2020, 14:45

Multi-servis kafić: Tu možete u kupovinu, predati poštu, popiti pivo...

Sve je više sela bez prodavnice, pekare, kafane. Mladi odlaze u velike gradove.

Međutim, u Francuskoj postoji i novi trend: kafići u kojima može da se obavi kupovina, da se preda pošta i popije pivo. I još mnogo toga.

Mala kuća od crvene cigle, preko puta crkvenog tornja u Seninghemu, na krajnjem severoistoku Francuske, kupa se u popodnevom suncu. Gregori Ben sipa >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << pivo u čašu i smeška se ponosno iza šanka, sa zaštitnom maskom na licu. "Ja sam odavde iz sela, tu sam odrastao i čitav život sam tu. San mi je da radim u centru sela za ove ljude ovde".

On je već dva nedelje zakupac kafića zajedno s Oreli, svojom prijateljicom iz škole. Gregori ima 25 godina i nikad nije radio u ugostiteljstvu: "Donedavno sam iznajmljivao dečije dvorce na naduvavanje. Pre toga sam bio poštar. Ali sad je s tim gotovo – zbog kafića.“

Objekat koji drži Gregori pogrešno je nazvati običnim kafićem. Jer "Trial Café", nazvan po seoskoj stazi za bicikle, nudi daleko više: pored šanka je frižider sa sirom, salamom i jogurtom sa okolnih seoskih imanja. U ponudi je i voće i povrće iz obližnjih bašti, baget iz pekare iz susednog sela. Testenina, brašno, sos od paradajza, kafa – skoro sve iz prodavnice tu iza ugla. A na šanku mogu da se predaju ili podignu paketi.

Obaviti kupovinu i popiti pivo

"Pre nego što smo preuzeli kafić, malo smo se raspitali po selu. Išli smo od vrata do vrata i pitali ljude šta im treba. U skladu s tim koncipirali smo naš multi-servis kafić skoro isključivo s lokalnim proizvodima, kako bismo usrećili naše mušterije", objašnjava Gregori.

Silviane, koja stanuje tu odmah iza crkve, stalna je mušterija kafića: "Stvarno je super. Konačno možemo opet da popijemo piće s prijateljima, a to nam je i pomoć. Danas recimo nisam imala vremena da kuvam. Upravo sam naručila dva velika sendviča." Ta penzionerka, osim sendviča, tu kupuje i sir iz Nojšatela, mesta nešto južnije u Normandiji.

Serž pak živi par sela dalje. Vozao se na motoru pa je u prolazu video novu terasu i navratio s prijateljem. "To vraća život u selo. Kada nema kafića i prodavnice, nestaje i život. Sad sam s prijateljem tu popio pivo i malo smo porazgovarali. To je ono što čini život.“

Hiljadu kafića

To što selo Seningem od 750 stanovnika sada ima takvo jedno mesto, nije zasluga samo Gregorija i Oreli, već i načelnika mesta Kristijan Telijera. "Pre 30 godina imali smo pet kafića, ali zadnji je zatvoren 2013. Mesno veće je zato odlučilo da kupi zadnju gastronomsku licencu", priča nam Telijer u svojoj maloj kancelariji u većnici, tu odmah pored kafića.

Prvi pokušaj bio je bezuspešan. Ali onda je Telijer čuo za "Inicijativu 1.000 kafića" (Mille Cafes) jednog poznatog francuskog socijalnog preduzeća. Prijavio je svoje selo i dobio dozvolu. Prostor je renoviran uz pomoć inicijative, napravljeni su kuhinja i tolate, i – počeli su da traže zakupca.

"Na kraju su u Inicijativi razmatrali koji kandidat je razradio najbolji plan. Suština je u tome da se podstiče zajedništvo, da ljudi imaju mesto za susrete koje pre nisu imali", kaže Telijer.

Gregori, momak iz sela, taj zadatak ispunjava s oduševljenjem. Njegov mobilni telefon ne prestaje da zvoni. A dok uslužuje goste i posprema, pokušava ujedno i da okupi dovoljno meštana za fudbalsku utakmicu. "Naša usluga broj jedan je: oživljavanje sela", kaže Gregori.

Gregori ostaje u selu

U sredu, kada je obližnji dečiji vrtić zatvoren, Gregori će iz garaže da izvadi svoja dva zamka na naduvavanje, a seoska deca će moći neograničeno da ga koriste uz malu nadoknadu. Roditelji za to vreme mogu da na miru popiju kafu. Osim toga, kafić ima i licencu za prikazivanje sportskih događaja na televiziji. "Odmah po otvaranju naš klub Lens pobedio je PSG. Kafić je bio dupke pun i ljudi iz sela su bili srećni što mogu zajedno sa prijateljima da gledaju utakmicu", priča Gregori.

Nekoliko njegovih poznanika odselilo se u obližnji Sent Omer. Tamo ima mnogo barova i prodavnica. Ali Gregori ne može da zamisli ništa lepše od života u svom rodnom selu. "Jeste to izazov, ali ja hoću nešto da učinim i da isprobam. Zato se ne bojim neuspeha. Nikada ne treba misliti na poraz", kaže Gregori i odlazi na fudbalski teren na kojem ga već čekaju prijatelji.

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.