Izvor: SrbijaDanas.com, 24.Apr.2018, 16:22   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Jugoslovenska vojska se spremala da uništi NATO flotu: Ludački hrabra "Zapovest za odbranu broj 2"

Najmoćnija jedinica naše ratne mornarice je bila spremna za napad

Prošlo je nekih 19 godina otkako je izbegnuta najveća bitka na Jadranskom moru u novijoj istoriji.

Tada najmoćnija jedinica jugoslovenske ratne mornarice — 18. Flotila raketnih brodova — planirala je da isplovi i da napadne NATO snage koje su 24. marta 1999. godine započele napad na SR Jugoslaviju, tada Federaciju Srbije i Crne Gore.

Novinari Vijesti dobili su dokument pod nazivom >> Pročitaj celu vest na sajtu SrbijaDanas.com << "Zapovest za odbranu br. 2" od zapovednika 18. Flotile, viceadmirala Jovana Grbavca.

Grbavac je u to vreme bio na čelu jedinice u kojoj je komandovao najmoćnijim jugoslovenskim plovilima.

Reč je o dvema raketnim fregatama tipa "Kotor", raketnu fregatu tipa "Koni", četiri raketne topovnjače tipa 401 i dva stara raketna čamca klase "Osa".

Iako je to bila najmoćnija jedinica ratne mornarice tadašnje Jugoslavije, pred njima je bilo šezdesetak brodova NATO-a, tri podmornice i oko 280 aviona, te još šezdesetak borbenih helikoptera na tim brodovima.

Plan, sadržan u pomenutoj naredbi bio je gotovo ludački hrabar. Dva raketna čamca trebalo je da isplove iz Boke i nedaleko od obale uključiti autopilote, te se zaputiti prema NATO-ovoj floti. Posada bi se nakon uključivanja autopilota prebacila na prateće glisere i tako izbegla sigurnu smrt.

- Raketni čamci bi u tankovima imali goriva za oko sat vremena vožnje, a u punoj brzini nalikovali bi protivniku kao da provode manevar raketnog napada. Tako bi se pažnja protivnika usmerila na te stare i za nas manje bitne brodove, a za to vreme bi naše prave snage s kojima smo želeli izvršiti raketni udar po NATO plovilima završile razvoj i postavile se u poziciju za napad - ispričao je Grbavac.

Do napada na kraju nije došlo jer Grbavčevi nadređeni na kraju nisu odobrili takav plan.

Čak i da je diverzija potpuno uspela, jugoslovenski brodovi teško bi došli u odgovarajuću poziciju za napad.

- Morali bismo da plovimo punom brzinom najmanje sat vremena do napada. Velika verovatnoća otkrivanja i uništenja naše podmornice pre izlaska na pozicije plotuna u mala tehnička pouzdanost podmornice, osnova su odluke da ne pošaljemo P-831 na zadatak - kazao je Grbavac.
Pogledaj vesti o: NATO

Nastavak na SrbijaDanas.com...