GENERACIJA ROĐENA POD NATO BOMBAMA Kako mladi u Srbiji na pragu punoletstva vide svoju budućnost

Izvor: Blic, 19.Mar.2017, 15:43   (ažurirano 02.Apr.2020.)

GENERACIJA ROĐENA POD NATO BOMBAMA Kako mladi u Srbiji na pragu punoletstva vide svoju budućnost

Oni su rođeni te 1999. godine, kada je NATO bombardovao Srbiju. Ove 2017. napuniće 18 godina, zakoračiti u svet odraslih. Kako oni vide Srbiju i svoju budućnost, pitali smo ih.

Dragana Vasić, Subotica - Verujem u bolje sutra

Samo nedelju dana od početka bombardovanja u Subotici je 1. aprila 1999. godine rođena Dragana Vasić, sada učenica trećeg razreda Hemijsko-tehnološke škole.

U >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << porodici Vasić se zbog NATO bombardovanja najviše strepelo upravo zbog nje jer je njena majka, kao i drugi Subotičani, silazila u podrume posle svakog zvuka sirene.

- Pričali su mi o NATO bombardovanju, da je bilo puno žrtava i razrušenih objekata. Majka je tada rodila mene, a tu je bila i sestra koja je 1999. godine imala dve godine. Zbog svega toga majka mi je pričala da je, osim straha, stalno razmišljala šta ako nas izgubi, ako svi nastradamo - kaže Dragana.

Ona ističe da jedino želi da se te strašne slike više nikada ne ponove.

- Na televiziji sam videla kako u jednom danu nestaju zgrade, a kada moji pomenu tako nešto, zamolim ih da mi ne pričaju više. Izbegavam da slušam o tome - kaže Dragana, srednjoškolka koja pohađa smer za prehrambenog tehničara.

Kao i veliki broj mladih, i ona bi volela da ode u inostranstvo, u Italiju ili Nemačku i tamo isproba svoje kulinarske veštine.

- Imam planove za budućnost i najsrećnija bih bila kada bih mogla da ih ostvarim u svojoj zemlji. Ovde je moja porodica, moji prijatelji, dok u inostranstvu nemam nikoga i sigurno bi mi bilo teško. Ne mogu da kažem da sam razočarana stanjem u kome je Srbija, ali verujem da nas je bombardovanje unazadilo i da je potrebno još dosta vremena da sustignemo standard zemalja u okruženju. Poput većine drugara, razmišljam pozitivno i ipak verujem da će i u našoj zemlji, bez obzira na sve što se dogodilo u prošlosti, bez obzira na strašno bombardovanje, život jednog dana biti bolji - zaključuje Dragana.

Danilo Čović, Subotica - Pokušaću da odem u inostranstvo

Majka Danila Čovića iz Subotice, rođenog 4. avgusta 1999. godine, skoro celu trudnoću proživela je u strahu.

Srednjoškolac koji je od treće do 14. godine živeo u Zrenjaninu, a zatim se opet vratio u Suboticu, pre sedam godina čuo je prvi put priče o strahotama NATO bombardovanja.

- Majka je posle svake sirene trčala niz stepenište zgrade u podrum. I tako od 24. marta do 10. juna, a bilo joj je mnogo teško i iscrpljujuće. Noge su je jako bolele, ali je za svaki slučaj odlazila u sklonište. Pričala mi je da su joj komšije pomagale... Tek posle sam shvatio koliko je to sve bilo zastrašujuće - kaže Danilo.

Danilo nije optimista kada je u pitanju bolji život u Srbiji.

- Jako smo siromašna zemlja i ne verujem da ćemo se uskoro razviti u zemlju u kojoj će moći lepo da se živi. S obzirom na takvo stanje, voleo bih da odem u inostranstvo. Pohađam smer za prehrambenog tehničara. Vredi pokušati, ovde ne vidim skori napredak - zaključuje Danilo.

Sofija Anđelković, Novi Pazar - Odlazim ako se nešto ne promeni

Sofija Anđelković nedavno je proslavila sa prijateljima i rođacima, uz muziku i igru, punoletstvo i zakoračila u svet odraslih. Veselo je bilo u domu Anđelkovića u Novom Pazaru i pre 18 godina, ali su sreću ubrzo zamenili zebnja i strah.

- Iz bolnice sam izašla 24. marta i još se nisam ni raspakovala ni bebu smestila u krevetac, a već je bilo proglašeno ratno stanje i ubrzo su počele da zavijaju sirene - počinje priču za "Blic nedelje" Sofijina majka Svetlana Anđelković.

Teške ratne dana Svetlana nije zaboravila, o njima je često pričala i sa Sofijom, koja je bezbrižno spavala dok su na Novi Pazar i druge gradove Srbije padale rakete i bombe.

- Tada smo živeli nedaleko od kasarne u Novom Pazaru, u kući u kojoj nije bilo podruma gde bismo mogli da potražimo zaklon. Kad god bi kasarna bila bombardovana, po krovu su padali geleri, a majka i otac Božidar su bdili nad nama i telima štitili mene i starijeg brata Vojislava - priča ova odlična učenica Medicinske škole.

Za poslednjih 18 godina puno toga se promenilo u Srbiji, generacija kojoj pripada Sofija ne zna šta su rat, inflacija, nestašica ili čekanje u redovima za kupovinu osnovnih životnih namirnica, ali ova mlada devojka nezadovoljna je stanjem i položajem mladih u našoj zemlji. Po završetku srednje škole, Sofija planira ovog leta da upiše i studira farmaciju ili medicinu.

- Volela bih da posle studija ostanem u Srbiji, ali trenutna je situacija takva da za mlade nema perspektive, pogotovo u Novom Pazaru. Nadam se da će se nešto promeniti dok završim fakultet, u suprotnom ću sigurno otići u inostranstvo - zaključuje Sofija.

Sara Živković, Pirot - Srbiju vidim kao bezbednu zemlju

Sara Živković, učenica trećeg razreda pirotske gimnazije, rođena je 11. aprila 1999. godine. Njena majka je medicinska sestra, a otac policijski inspektor. Do trećeg razreda je živela u Beloj Palanci, gde je njen otac radio, a posle su se preselili u Pirot.

- Moji roditelji nisu dozvolili da rat obeleži moje rano detinjstvo. Moja baka kaže upravo da sam ja njima obeležila rat i učinila da oni bar na trenutak zaborave na sve probleme kojih je bilo previše. Osoba koja je pokazala najveću snagu bila je moja majka. Izdržala je bezbrojne neprospavane noći u podrumu naše porodične kuće, okružena porodicom, koji su joj pružali veliku podršku. Nedelju dana ležala je u hodniku bolnice čekajući da me donese na svet, slušala zvuk aviona koji su joj nad glavom - priča Sara.

Kaže da je tih dana njen otac, inače policijski inspektor, dane provodio na poslu, ali je nalazio vremena i svakoga dana prelazio po 30 kilometara kako bi je video i olakšao porodici teške trenutke.

- Njemu nije bilo nimalo lakše. Pričao mi je šta je sve doživljavao, kako se dovijao da pronađe gorivo za auto. Kada sam konačno stigla na svet, sa buketom lala iz bakine bašte dočekao je moju majku.

Najteže mu je ipak bilo to što je zbog posla praktično propustio prva dva meseca mog života. Možda i najteži trenutak za porodicu bio je kada je, nakon rušenja Čifličkog mosta, preko kojeg su nekoliko dana ranije prešli sa mnom u rukama, morao da ide da Gajgerovim brojačem meri radioaktivnost, znajući da ga kod kuće čeka žena sa detetom - kaže Sara.

Pred njom je još jedna godina školovanja u pirotskoj gimnaziji, gde pohađa nastavu.

- Srbiju u budućnosti vidim kao zemlju bez sukoba, nadajući se da će svi roditelji moći svoju decu da odgajaju bezbrižno, u sreći i blagostanju. Da ću moći da završim fakultet i zaposlim se u Srbiji - kaže Sara.

Ilija Jovanović, Niš - Da rata više ne bude

Nišlija Ilija Jovanović došao je na svet 12. maja pre skoro 18 godina, na dan kad su njegov rodni grad Niš NATO bombarderi zasuli kasetnim bombama. Njegova majka Gorica nije mogla u potpunosti da uživa u beskrajnoj sreći što je rodila živog i zdravog dečaka jer se brinula kako su petogodišnja ćerka Iva, suprug Vojkan, koji je kao vojno lice bio na ratištu, rodbina u selu Malča...

- Mama me je rodila carskim rezom rano ujutru. Pričala mi je da je dok je ležala na intenzivnoj nezi i oporavljala se od porođaja čula zlokobni zvuk NATO aviona kako paraju plavetnilo majskog neba. Uplašila se jer je samo pre par dana od kasetnih bombi u Nišu poginulo 16 građana. I onda su kasetne bombe pale na Duvanište, na parking Kliničkog centra... Brinula se da li ćemo izvući žive glave iz porodilišta i otići kući - priča Ilija, koji pohađa treći razred Gimnazije „Stevan Sremac" u Nišu.

Ni kasetne bombe nisu sprečile Ilijinog oca da kasno tog dana dođe da ga vidi.

Mladi Nišlija domovinu vidi kao zemlju u kojoj više neće biti rata.

- Mi mladi nismo za rat. Moramo da zaboravimo sve što je bilo u prošlosti i da budemo u odličnim odnosima sa svim susednim zemljama. Ne želimo da živimo na teretu ratova iz devedesetih godina. Voleo bih da školske ekskurzije iz Srbije mogu da posete Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu. Kao i da moji vršnjaci iz te dve zemlje mogu da dođu u Srbiju - kaže Ilija.

On želi da studira ekonomiju i nada se da će Srbija biti zemlja u kojoj će moći da se zaposli i da gradi svoj život.

- Voleo bih da Srbija ne bude više zemlja iz koje će najtalentovaniji mladi ljudi odlaziti da rade u inostranstvo. Vidim Srbiju kao zemlju koja će omogućiti mladim generacijama da se školuju i rade u svojoj domovini. Ne samo da ih država školuje i da završe fakultete, a onda ili da godinama čekaju na posao ili da idu u inostranstvo - priča Ilija.

Marcela Habiba Bonća, Subotica - Razmišljaj pozitivno i biće ti dobro

Srednjoškolka iz Subotice, nasmejana i vedrog duha, Marcela Habiba Bonća, sluša priče o NATO bombardovanju naše zemlje i svaki put se jednostavno izgubi.

Rođena je 30. marta 1999. godine. Do šeste godine o njoj su najviše brinuli baka i deka, a od tada živi u hraniteljskoj porodici i njen drugi otac joj je pričao o toj godini kada je ona došla na svet.

- Tata mi je pričao da su širom zemlje padale bombe i čula sam priče o sirenama i čestim odlascima u skloništa... Znam da je život za vreme bombardovanja bio više nego užasan - kaže Marcela.

Njen rođeni brat već je otišao u inostranstvo, a pre dva meseca i otac, a i Marcela, sada učenica Hemijsko-tehnološke škole, volela bi posle školovanja da živi i radi u inostranstvu.

- U Srbiji će se možda nešto popraviti za deset i više godina. Nisam pesimista, ali napredak u našoj zemlji je spor i život nije lak. U inostranstvu su zarade sigurnije i bolje i zato bih volela da radim u strininoj inostranoj firmi - kaže Marcela.

Kaže da je uvek najvažnije, gde god da se živi, da veruješ u sebe.

- Sada nam nije dobro, ali bez obzira na uslove života, ne smemo gubiti veru u sebe i odustajati od želja i planova. Treba razmišljati pozitivno i pozitivne stvari će se i dešavati - zaključuje mlada Subotičanka.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.