Ekskluzivno za Glas Amerike - Jens Stoltenberg

Izvor: VOA, 15.Nov.2019, 23:11   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ekskluzivno za Glas Amerike - Jens Stoltenberg

Glas Amerike: Na obe strane Atlantika u toku su politička previranja, na neki način bez presedana. U SAD imamo proceduru opoziva, tek četvrti put u američkoj istoriji, dok u Evropi imamo Bregzit, koji traje već dugo. Da li to na bilo koji način utiče na šira bezbednosna pitanja?  Stoltenberg: Mislim da je ono što smo tokom decenija na obe strane Atlantika videli, bez obzira na pitanja poput ovih, da je NATO dokazao da bez obzira na to što imamo drugačija mišljenja o Bregzitu i drugim pitanjima, kao što je proces opoziva u Kongresu, da ćemo nastaviti da budemo snažan savez koji ima sposobnost da se prilagodi. To se potvrdilo toliko puta ranije. Ova važna pitanja neće potkopati NATO.  Glas Amerike: Ona ne utiču na NATO? Stoltenberg: Kao što sam mnogo puta rekao, važno je kako se nosimo sa razlikama i malim i velikim krizama. Od Suecke krize 1956. do povlačenja Francuske iz vojne saradnje sa NATO-om 1967, kada je Francuska, jedan od naših najvažnijih saveznika, napustila vojnu saradnju sa NATO-om. Takođe, imali smo problem kada je Turska ušla na Kipar 1974. ili kada smo imali rat u Iraku, neki saveznici su bili za, neki protiv rata. Sve to su ozbiljna pitanja u kojima smo videli razlike među saveznicima, ali smo svaki put iznova uspevali da se ujedinmo oko ključnog zadatka da zaštitmo i odbranimo jedni druge, na osnovu ideje ‘svi za jednog, jedan za sve’. A razlog zbog kojeg to radimo jeste zato što je u interesu naše nacionalne bezbednosti, i da smo bezbedniji i snažniji kada smo zajedno. To je razlog zbog kojeg smo uspeli da prevaziđemo te razlike. Ne kažem da te razlike nemaju svoj značaj. Vidimo ih i danas, u vezi sa trgovinom, klimatskim promenama i situacijom na severu Sirije. Međutim, još jednom, ako pogledamo unazad, mislim da je ono što možemo da naučimo iz istorije, da je moguće prevazići te razlike ukoliko imamo političku volju. Štaviše, osećam da postoji ta politička volja da se održi snažna veza između Severne Amerika i Evrope. Glas Amerike: Postoji i ta globalna promena koja se odigrava. NATO je počeo kao pandan Sovjetskom Savezu, koji je onda nestao. Imali smo relativno miran period posle pada Berlinskog zida. Sada imamo sile koje se pojavljuju. Imamo Rusiju, koja možda nije sila u ekonomskom smislu, ali vojno svakako jeste. Onda imamo Kinu, koja je najavila da želi da prevaziđe Ameriku do 2025. Iz perspektive NATO-a, koliki je značaj svega ovoga? Stoltenberg: NATO je najuspešniji savez u istoriji iz dva razloga. Delom zbog jedinstva, jer smo uspevali da se ujedinimo oko našeg osnovnog zadatka uprkos razlikama kada je reč o mnogim drugim pitanjima. Drugi razlog zbog kojeg smo najuspšeniji u istoriji jeste činjenica da smo uspevali da se prilagodimo promenama. Dok se svet menjao mi smo 40 godina radili samo jednu stvar - odvraćali Sovjetski Savez u Evropi. Onda je pao Berlinski zid, Hladni rat se završio i ljudi su počeli da postavljaju pitanje da li nam je potreban NATO? I svi su rekli, ili NATO mora da proširi sferu uticaja, odnosno da krene u operacije van teritorije zemalja članica, što se nikad ranije nije radilo, ili da prestane da postoji. I šta je NATO učinio? Mi smo izašli iz okvira svoje teritorije. Otišli smo na Balkan, pomogli da se okonča krvoproliće tamo. Takođe smo učinili nešto što nikad nije urađeno. Postali smo deo borbe protiv međunarodnog terorizma. Posle 11. septembra ušli smo u Avganistan, a od tada učestvujemo u različitim misijama. NATO sada ponovo mora da se prilagodi, delom jer vidimo agresivniju Rusiju, koja je nelegalno anektirala Krim, ali i zato što vidimo nove pretnje, nove izazove – sajber, hibridne, ali i rast Kine. Moramo da razumemo sve vrste implikacija koje premeštanje globalnog balansa moći ima na našu bezbednost. Postoje prilike, ali svakako i očigledni izazovi. Kina ima drugi najveći budžet za odbranu na svetu. Modernizuje svoje oružane snage. Nedavno su prikazali nove hipersonične napredne interkontinetane projektile. Naravno, moramo da potpuno razumemo sve posledice. Tako da ono što radimo jeste da još jednom dokazujemo da smo prilagodljivi, da možemo da se promenimo na način na koji se svet menja. Glas Amerike: Jedna stvar koja takođe odlikuje Kinu jeste da ima kombinaciju vojne i ekonomske moći. A ima i snažno prisustvo u Evropi. Na nedavnom pretresu u Kongresu, neki stručnjaci su govorili da Kina gradi infrastrukturu u nekim zemljama, koje ne uspevaju da ispune svoje finansijske obaveze prema Pekingu, čime omogućuju Kini da preuzme razne  infrastrukturne projekte u tolikoj meri da bi mogla da zapreti NATO-u. Recimo, ako bi imala pristup evropskim lukama, mogla bi da blokira kretanje NATO brodova u raznim situacijama. Da li ste zabrinuti zbog toga? Stoltenberg: Naše vojne operacije i snage zavise od civilne infrastrukture, od puteva, mostova, luka, aerodroma, podvodnih kablova koji spajaju dve strane Atlantika, telekomunikacionih veza i tako dalje. To je razlog zbog kojeg smo takođe razvli nešto što nazivamo smernice za otpornost. Nedavno smo unapredili jednu od stvari koju nazivamo osnovnim obavezama za civilnu infrastrukturu. Zahtevali smo da telekomunikacije obuhvate 5G tehnologiju, to je jedna od oblasti gde zaista vidimo velike promene i gde se društva mogu potpuno transformisati prelaskom sa 4G na 5G. I to je način da se osiguramo da imamo bezbednu ključnu infrastrukturu, koja funkcioniše i u vreme mira, krize ili konflikta. Glas Amerike: Da li je to nešto na šta NATO može da utiče dok prima nove članice, kao što su Severna Makedonija ili Srbija…  Stoltenberg: Zemlje koje se priključuju NATO-u moraju da ispune standarde. Naravno da moraju da imaju bezbedan način komunikacija. Na primer, postoje stvari koje moraju da se ispune kada je reč o civilnoj infastrukturi i telekomunikacijama, kao što je 5G. To se odnosi i na nove članove, kao što je Severna Makedonija. Ne odnosi se na zemlje koje nisu članice. Mi možemo da ih zamolimo i da ih savetujemo itd. Na Srbiji je da odluči kakve telekomunikacije želi da ima i kako će da organizuje svoju civilnu infrastrukturu. Mi pozdravljamo činjenicu da je Srbija blizak partner. Mi sarađujemo sa Srbijom. Nedavno smo imali jednu od naših vežbi civilne pripravnosti u Srbiji. A i ja sam posetio Beograd, sastao se sa predsednikom Srbije. On i ja smo otvorili tu vežbu, koja pokazuje da radimo zajedno. Srbija je neutralna zemlja. Srbija nema cilj i ne stremi da uđe u NATO. Srbija sama donosi odluke. Glas Amerike: Zbog čega je važno da NATO ima otvorena vrata i prima male zemlje, koje vojno i bezbednosno nisu toliko snažne i ne mogu da značajno doprinesu. Stoltenberg: Zato što kada su naši susedi stabilniji, mi smo bezbedniji. A naravno, kada se susedi priključe NATO-u, onda postajemo još stabilniji i još bezbedniji. Jedan od velikih uspeha NATO-a jeste da smo počeli sa 12 zemalja. Od kraja Hladnog rata imali smo značajno povećanje sa novih 16 članica. Uskoro će nas biti 30. To su bivše zemlje Istočne i Centralne Evrope, koje su se priključile NATO-u, a mnoge od njih i Evropskoj uniji. To znači da su stotine miliona ljudi pozvane u NATO zajednicu, a to je pomoglo stvaranju demokratije, koja podstiče prosperitet i mir. Vidimo Evropu, koja je više ujedinjena, u kojoj vlada mir kao verovatno nikad do sada. Normalna situacija u Evropi bili su ratovi, konflikti između evropskih zemalja vekovima, a onda i Hladni rat koji je potpuno podelio Evropu. Postoje problemi. Imamo Ukrajinu, imamo Gruziju. Imamo sve druge izazove, gde vidimo nestabilnost i Rusiju koja ruši suverenitet. Ali sve u svemu, ono što smo videli od pada Berlinskog zida, pre 30 godina, ogromno je dostignuće za svakog ko veruje u mir, demokratiju, slobodu, jer imamo mnogo više ujedinjenu i Evropu u kojoj vlada mir više nego ikad. A tu gde smo sada stigli smo upravo zbog te potrebe i želje da se uvećavamo. Glas Amerike: Šta je najveći izazov s kojim se po vama NATO suočio za ovih 70 godina postojanja? Stoltenberg: Najveći uspeh je svakako to što je NATO učinio mogućim da se okonča Hladni rat, a da u Evropi nije ispaljen nijedan metak. A samim tim, stvorili smo uslove za pad Berlinskog zida, ujedinjenje Nemačke i ponovno ujedinjenje Evrope. Glas Amerike: Znači Berlinski zid je vrhunac? Stoltenberg: To je simbol najvažnijeg dostignuća da smo posle 40 godina, od 1949. do 1989, za 40 godina postojanja uspevali da sprečimo rat, konfrontaciju Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta s NATO-om i u stvari doprinesemo suprotnom ishodu, miru i pomirenju između zemalja istočne i zapadne Evrope. Naravno, tu su i brojni drugi izazovi. Sad živimo u potpuno drugačijem vremenu u kojem imamo terorizam. Imamo premeštanje balansa moći na globalnom nivou, imamo sajber i druge pretnje, ali istorijski, kada pomislim na okončanje Hladnog ratai način na koji se završio, to je najveće dostignuće NATO-a. Glas Amerike: Šta je najveći izazov sada?  Stoltenberg: Nepredvidivost. Tokom Hladnog rata bilo je vrlo jasno šta je izazov. Sada ima toliko mnogo različitih pretnji i izazova. Teško je predvideti, nešto što je nepredvidljivo. Međutim, moramo da budemo pripremljeni i za to. To je razlog zašto nam je neophodan agilan NATO, spreman da reaguje kada se nova kriza dogodi.

Nastavak na VOA...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta VOA. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta VOA. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.