Vladimir Kostić za RTS: U kulturi je rešenje za srpsko pitanje

Izvor: RTS, 19.Nov.2019, 01:25   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Vladimir Kostić za RTS: U kulturi je rešenje za "srpsko pitanje"

U utorak 19. novembra obeležava se Dan Srpske akademije nauka i umetnosti. Predsednik SANU Vladimir Kostić kaže za RTS da nije reč samo o važnom datumu za Srpsku akademiju nauka i umetnosti, već datumu jednog doživljaja državnosti i društva koji su veliki ljudi u prošlosti imali i na "čija ramena mi pokušavamo da se penjemo".
Predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti Vladimir Kostić rekao >> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << je, gostujući u Kulturnom dnevniku RTS-a, da pored kulture sećanja, koju SANU pokušava da odgovorno, kritički, bez mistifikacije i mitomanija neguje, je praktično delovanje i u prostoru realnosti i aktuelnosti. Kostić je istakao da institucija na čijem je čelu ima kontinuitet od 178 godina i da duboko veruje da u kulturi leži rešenje za ono što bi nazvao "srpskim pitanjem". 

Ove godine rođendan obeležavate Svečanom akademijom uz umetnički program. Šta ćete poručiti javnosti u uvodnom govoru?
Pre svega, ja bih hteo samo da kažem malu istoriografiju ovog datuma. Naime, vrlo je interesantno da su ljudi koji su pravili srpsku državu, još ne uvukavši svoje sablje u kanije ili neohlađenog oružja, oni su znali da će Srbiji, pored heroja koji nisu manjkali, možda znatno više biti potrebni učeni, pametni ljudi, koji će Srbiju voditi u budućnost. Još 1823. godine, Dimitrije Tirol, učitelj Miloševih sinova, predlaže da se formira jedno takvo društvo, ali nikada učeni ljudi u Srbiji nisu bili, a da nisu bili pomalo subverzivni i sumnjivi. Rečeno je da nije vreme.
Godine 1841, dva velikana - jedan je Jovan Sterija Popović, za kojeg smo čuli, a drugi je manje poznat, Atanasije Nikolić, koga su popularno zvali "čovek od sto zanata" - predlažu formiranje takvog društva. Knez Mihailo 19. novembra potpisuje ukaz kojim se formira Društvo srpske slovesnosti. Kažu da ni velike sile nisu bile za to da mi u tom trenutku dobijemo Akademiju.
Hoću da kažem, ništa nam nije jednostavno dolazilo. Onda počinje razvoj koji traje 178 godina. Tu vrstu kontinuiteta ima retko koja institucija u Srbiji. Možda još Matica srpska. Na taj način, mislim da taj datum više nije samo datum Srpske akademije nauka i umetnosti, već jednog doživljaja državnosti i društva koji su ti veliki ljudi pre nas imali, na čija ramena mi pokušavamo da se penjemo.
Svečana akademija će biti sastavljena od umetničkog programa i nečega što je sada već tradicija. To su zaveštanja koja priprema akademik Ljubomir Simović. Ove godine, pošto je ovo godina posvećena Slobodanu Jovanoviću, biće bazirana na nekim njegovim zapisima, koji tako istrgnuti, zapanjujuće deluju aktuelno. Jedna od rečenica Slobodana Jovanovića jeste "kultura je ono što će nam pomoći da preživimo sve ove političke i istorijske okolnosti". U kulturi u koju malo verujemo, duboko verujem, leži rešenje za ono, što bih uslovno nazvao, srpskim pitanjem.
Zabeležili smo u jednom danu svečanu akademiju posvećenu jubileju Riste Stijovića i koncert sa delima Ludmile Frajt. U pripremi je izložba o osam vekova autokefalnosti srpske pravoslavne crkve. Koja je uloga SANU u očuvanju baštine i kulturnog i nacionalnog identiteta?
Ja nikad nisam SANU podrazumevao izolovano. Postoji mreža institucija u kojoj ona ima svoju ulogu. Ona je definisana kao naša vrhunska ili najviša naučna i umetnička institucija, ali sama ne bi mogla sve. Ta neka vrsta kritičkog osvrta na prošlost, neka vrsta kritičke kulture pamćenja, u osnovi je Akademije. Ovog trenutka, koristim priliku da pozovem sve Beograđane i one koje je trenutak zadesio u Beogradu da obiđu izložbu koja je posvećena Slobodanu Jovanoviću.
Ta izložba je interesantna zbog toga što se radi o jednoj ozbiljnoj propedevtici o našoj prošlosti. Bez obzira šta su naše ideološke postavke. Način na koji smo se odnosili prema sopstvenim velikanima, stvaraocima, čak iako su politički grešili ili politički bili na strani onih koji nisu pobednici, ja neću da uzimam nikakvu slobodu da sudim. Ali, vrlo je interesantno videti život tog čoveka koji je iza sebe ostavio 20 tomova. Koji je ispisao stranice i stranice na kojima smo se mi svi učili biografijama vođa Francuske revolucije, njegova razmišljanja o državi, o pravnom poretku i čitavom nizu stvari koje i danas zbunjuju.
Recimo, u ovoj eri populizma, on je još tada govorio o potrebi dvodome skupštine. Ja, kao neko sa svojim levičarskim resantimanom, to teško gutam, ali hoću da kažem da su ljudi i tada, izvanredno obrazovani, razmišljali o svim bukvalnostima života i da je negde izgleda neophodno da, umesto što se politički određujemo prema ličnosti A ili ličnosti B, pokušamo da pročitamo ono što su oni zapisali.
Neposredno posle njegove izložbe biće jedna izložba o manastiru Studenici, koju ćemo organizovati u saradnji sa manastirom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Tu je zanimljivo što ćemo pokušati da u tu izložbu unesemo tehničke novine koje dvema konzervativnim ustanovama, kakve su SPC i SANU, nisu svojstvene, ali se nadam da ćemo tako uspeti da ubedimo mlađe posetioce da vide šta je to odakle potiču i oni.
Koje su još važne aktivnosti SANU u narednom periodu?
Pored te kulture sećanja, koju pokušavamo da, odgovorno, kritički, bez mistifikacije i mitomanija, negujemo je praktično delovanje i u prostoru realnosti i aktuelnosti. SANU praktično svakog meseca ima po nekoliko ozbiljnih naučnih sastanaka i konferencija.
Ove godine, stotine naših članova, praktično skoro svi su bili uključeni u te aktivnosti, ali bio je i ogroman broj stranaca koji su ovde dolazili da sa nama podele svoje znanje. Sa druge strane, u raznim strukturama Akademije mi diskutujemo i pokušavamo da se uključimo u one glavobolje i migrene koje se tiču nauke, obrazovanja i kulture, danas i ovde.
I konačno, jedna posebna dimenzija našeg napora je da pokušamo, svesni toga da se kao društvo suviše često iznenađujemo sa onim što nam se događa, da određenim civilizacijskim izazovima krenemo u susret.
Pitanje je sutra energetskih problema koje smo imali. Na neposredno završenoj konferenciji o budućem obrazovanju - Fjučur Edjukejšn - tako se zvala, imali smo čitav niz elemenata o pokušajima akademije da ona bude neko ko će predviđati. Mada je ovo vreme, kaže se, u kome mudri ljudi, eventualno, mogu da predvide trenutak u kojem žive, a pokušaćemo da malo odmaknemo od tog trenutka.
Gospodine Kostiću, koje je mesto nauke u našoj kulturi?
Jako mi je teško o tome da govorim, pošto sam ja u svoje vreme, pre nekoliko godina, kada je počela relativizacija projektnih ciklusa, pomalo došao i u sukob sa zajednicom, jer sam ja tvrdio da će se ovo odugovlačiti ad definitum.
Nadam se da će sada, sa formiranjem ovog fonda, stvari ipak pokrenuti sa mrtve tačke, jer je bez neke vrste kompetitivnosti, nauka u Srbiji osuđena na životarenje. Ima jedan paradoks koji ljudi treba da znaju. Godinama smo među prve dve, tri zemlje u svetu koje imaju izvanredan naučni doprinos uprkos malim finansijskim ulaganjima. Ove godine smo treći, posle Britanije i Finske, Srbija je na trećem mestu.
Ja to ne volim da kažem pred ljudima iz izvršne vlasti, jer će oni steći utisak da nije neophodno ulagati, jer imate dobre uspehe. Međutim, pored toga što će država zaista morati, ukoliko zaista želi društvo znanja, da odvrne svoj budžet u tom pravcu nešto više nego ranije, drugi problem koji mi imamo je vrsta, po meni, neoprostive izolacije koju mi moramo da razbijemo, da dovodimo ljude i šaljemo ljude, da jednostavno komuniciramo sa svetom.
Bez obzira što ponekad kod svih nas postoji osećaj povređenosti i oštećenja koje nam je naneto kroz razne decenije iza nas. Onog momenta kad se izolujemo, mislim da je to naš konačni krah.
Moramo funkcionisati kao deo sveta, deo naučnih mreža. Tu se prave napori. Nije jednostavno. Postoji nešto što bih nazvao naučnim kapitalizmom ili naučnim neokolonijalizmom, ali Srbija je nekako osuđena na to da izađe na naučno tržište, da izađe na dvoboje u okviru će naši ljudi dokazivati da im je mesto u svetskoj nauci.
Nismo toliko uspešni koliko želimo sami da prikažemo, mislim da se ponekad stvara lažni utisak, ali bih rekao da je naša nauka bolja nego što zaslužujemo. 

Nastavak na RTS...






Pročitaj ovu vest iz drugih izvora:
Povezane vesti

Kostić: Pukotine u odnosima članova SANU, predstoje teška vremena

Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 19.Nov.2019

Drama vremena u kojem živimo neumitno se odražava i na Srpsku akademiju nauka i umetnosti (SANU), izjavio je danas predsednik te institucije Vladimir Kostić i dodao da je niz izbornih ciklusa uzrokovao naprsline, a ponekad i ozbiljne pukotine u odnosima članova SANU..."U procesima političkog izjašnjavanja...

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...

Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RTS. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RTS. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.