Vesić za B92.net: Rok je mrtav, nema ništa novo da ponudi, a već 20 godina niko me ne demantuje

Izvor: B92, 29.Jun.2020, 11:10

Vesić za B92.net: "Rok je mrtav, nema ništa novo da ponudi, a već 20 godina niko me ne demantuje"

''Te večeri Indexi su me uvukli u rok muziku''

Njega smatraju jednim od najvažnijih rok-novinara Jugoslavije u periodu od 1980. do 1990. godine. Pisao je za gotovo sve relevantne novine i časopise tog doba promovišući rok-kulturu.

Smatra da je rok kao muzički pravac mrtav jer niko nema ništa novo da ponudi, i da niko nije uspeo da ga demantuje već 20 godina.Ipak, sada čuva od zaborava jugoslovensku rok kulturu u svojim knjigama. I kao hroničar >> Pročitaj celu vest na sajtu B92 << jednog vremena ostavlja nam u amanet materijal da bi i oni koji možda nisu bili ni rođeni tokom senzacije Novog talasa mogli da osete bar na nekoliko trenutaka ritam tadašnjih gradova bivše Jugoslavije.

Autor je filma EKV "Kao da je bilo nekad", takođe je ispisao važnu i potresnu knjigu o velikom daru Margite Stefanović, o njenim odnosima sa majkom, mukama sa tragičnim krajem. Njegova priča o Magi je, kaže Ivan Ivačković, "koliko teskobna toliko i poštena, koliko gorda toliko i iskrena".

Knjigom "Bunt dece socijalizma" o prvoj generaciji bendova novog talasa Dušan Vesić zaokružuje trilogiju o najvažnijim momentima jugoslovenske rok kulture.

Novom knjigom zaokružujete trilogiju o najvažnijim momentima jugoslovenske rok kulture. To znači da više nema materijala za još neku knjigu tog tipa?

''Ne, ne znači da tih momenata nema još. Dugujem knjigu o Džoniju.''

Koji je za Vas bio ključni momenat pa ste shvatili da ima nešto u našim bendovima više nego u inostranim, koja pesma, koji doživljaj Vas je naveo na takvo mišljenje?!

"Nisam nikada pripadao onima koji su verovali da dobra muzika dolazi samo sa engleskog govornog područja. Uvek sam želeo muziku na svom jeziku i koristio sam svaku priliku da se upoznam s njom. Moja prva klinačka fascinacija bili su festivali zabavne muzike. Kasnije ću saznati da su festivali bilii glavni uticaj i kod Vlade Divljana i kod Darka Rundeka. Sa tih festivala pamtio sam grupu Pro arte jer je krajem šezdesetih godina unela neku novu dinamiku na tada već učmalu festivalsku scenu. Na jednom letovanju u Tučepima, doneo sam za klinca od 12 godina neobičnu odluku: umesto na sladoled, potrošiću novac na koncert grupe Pro arte na letnjoj terasi hotela 'Jadran'. Tu sam se zarazio. Posle sam čuo da je na toj istoj terasi Vlada Divljan nekoliko godina ranije gledao Big Bend Drage Diklića i sam se zarazio. Sledeće godine, gledao sam Pro arte na zajedničkom konertu sa Indexima. Te večeri Indexi su me uvukli u rock muziku".

Kažete u knjizi "Novi rok u Jugoslaviji, za koji se znalo da mora doćí, imao je pred sobom ozbiljne programske zadatke". Koji su to bili zadaci novog doba za koji ste znali da stiže?

''U drugoj polovini sedamdesetih godina postajalo je jasno da Josip Broz Tito, uprkos svim vicevima tog vremena koji su ga videli besmrtnog, ne može još dugo da živi i da njegovom smrću dolazi novo doba - hteli mi to ili ne. Ako je hteo da 'ostane u igri' novi rok je morao da se postavi prema toj činjenici i da pronađe svoje mesto i svoju ulogu u tom procesu. Već je bilo neobično da su glavne dileme rok muzike u Jugoslaviji bile: 'O, kad će doći dan da sletim u Japan' i 'Za koji život treba da se rodim'. Kao da se život događao negde drugde!''

Čemu pripisujete da je Novi talas za nekoliko meseci ušao iz alternativnog u mejnstrim?

''Isključivo hitovima koje je proizvodio. To je jedini način da se iz alternative uđe u mejnstrim''.

Čiju raspodela autorskih prava unutar bendova pamtite kao "tešku" i "bolnu"?

''Ne znam mnogo o tim stvarima jer su one obično ostajale unutar benda, znam onoliko koliko su mi drugi pričali. U svakom bendu je dolazilo do teških raspodela autorskih prava, uvek su članovi benda verovali da im pripada više od onoga koliko su imali. Izgleda, ipak, da je najviše problema bilo kod Idola'.'

Na kojim osnovama se temeljio Novi talas?

''Novi talas je izrastao na albumu 'Pljuni istini u oči' grupe Buldožer, koji je rekao da se kroz umetnost mora ići isključivo svojim putevima, ali u svom vremenu. Novi talas je uhvatio vezu sa svojim vremenom. Do tada je muzika u Jugoslaviji bila pomalo izmeštena iz svog vremena'.'

Šta je to toliko mistično u vezi sa Novim talasom da generaciju koja se kasnije rodila fascinira?

''Nema ničeg mističnog u tome. Stvar je krajnje racionalna: u tom periodu nastala je muzika koja i danas zvuči sveže".

Zašto ste izjavili u jednoj emisiji da je rok mrtav, da se kao pravac iscrpeo ne kod nas samo, već u svetu? Zaista mislite da tu nema ništa novo da se ponudi?

''Voleo bih da ima nešto novo da se ponudi, ali već 20 godina niko ne uspeva da me demantuje.''

Jesu li svi pomenuti muzičari u knjizi "Bunt dece socijalizma" bili buntovnici sa razlogom?

''Svi su imali ozbiljne razloge za bunt: režim ih je terao da ostare s drugom Titom a oni su imali 15, 17 ili 20 godina.''

Ko je za Vas bio najverodostojniji član senzacije koja se nazivala Novi talas i zbog čega?

''Prljavo kazalište. Pre Prljavog kazališta Jasenko Houra nije svirao neku drugu muziku, ovi drugi jesu, pa su se 'prešaltovali'. Houra je uvek bio optuživan da je nosilac trendova, a bio je sve vreme jedini autentičan među svim pripadnicima novog talasa".

Da li mislite da je rok kao pravac namenski ugušen od strane tadašnje vlasti?

"Ne verujem u priče da je rok ikada namenski gušen od strane vlasti. U vreme socijalizma rok je bio dobrodošao jer je bio nadnacionalan. U vreme Miloševića bilo je više rok muzike na televiziji nego u vremenu pre Miloševića. Medijski sunovrat rok muzike dogodio se, ako ćemo pošteno da gledamo na stvari, posle Petog oktobra. Međutim, rok muzika je uvek osvajala prostor hitovima a ne intervencijama 'odozgo'. U poslednje dve decenije rok muzika ne proizvodi hitove".

Šta za Vas znači rok muzika ?

''Rok muzika je za mene mesto gde mogu da budem slobodan i da živiim svoje snove.''

Koliko je važno postojanje kritičara i zašto ih retko čujemo ?

''Za svaku umetnost je važno da postoje kritičari. Retko ih čujemo zato što nema dovoljno umetnosti vredne kritike''.

Razgovarala: Sanja Ćulibrk

Nastavak na B92...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta B92. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta B92. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.