Ana Sofrenović: Umetnici žive sve skromnije

Izvor: Blic, 24.Sep.2015, 21:24   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ana Sofrenović: Umetnici žive sve skromnije

Ovde nismo ni svesni koliko smo kao umetnici bili godinama štićeni institucijama - kaže naša poznata glumica i vokalna solistkinja.

Posle skoro dve godine Ana Sofrenović se vraća na scenu s autorskim koncertom „The Landscape of Voice“ na festivalu “Nova”, 10. oktobra (20) u Kulturnom centru Pančevo.

- Publika će imati prilike da čuje razne prostore glasa koje istražujem već godinama, s kojima se poigravam kako kroz autorske i improvizovane pesme tako >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << i kroz neke poznate džez melodije s početka 20. veka.

Smatrate li je avangarda u savremenom društvu u Srbiji prihvatljiva za publiku. Postoji li interesovanje?

- Naravno da postoji interesovanje ali je avangardna scena nekad bila daleko jača imala veliku krizu tokom 90-tih godina i treba vremena da se ponovo uspostavi kao ravnopravan deo umetničke scene. Nigde avangarda nije namenjena velikoj publici ali jeste namenjena daleko većoj publici nego što je kod nas slučaj. Stvar je samo u pravoj informaciji i dovoljnoj aktivnosti umetnika uz nezaobilaznu podršku kako medija tako i kulturnih institucija da se ona sve više razvije i dobije svoje zasluženo mesto. I to se u ovom trenutku dešava više nego ikada ranije bar koliko sam ja uspela da primetim zahvaljujući u ovom trenutku pored Bitefa i njegovih pratećih programa poput Bitef Polifonije i umetnickim grupama poput Teorije koja Hoda, Improuve-a, HopLA, Dah teatra, pa ERGstatus-a, kao i Ring Ring festivala, pa Interzone i Infant festivala, da ne pominjem seriju vanserijskih koncerata u Studiju 6 Radio Beograda kao i još mnogo individualnih veoma entuzijastičnih umetnika koji se godinama bave i trude da razviju našu avangardnu scenu, a istovremeno i sopstveni umetničko-teorijski rad kako kod nas tako i u inostranstvu. U entuzijaste koji brinu o našoj avangardnoj sceni spada i Monika Husar koja je glavni organizatori i producent "Nova" festivala i koja je ulozila neverovatan trud da na prvi festival ove vrste u Pančevu dovede ljude poput Judžina Cadborrna i Bratka Bibica, kao i umetnike poput Save Marinkovića i benda iz Mađarske 12z. Ovo nije samo muzički festival već festival avangardne umetnosti koji ima ambiciju da se proširi na teatar i film od sledeće godine. Tako da upravo ovakve inicijative potvrđuju nesto u šta sam dugo verovala, a to je da će doći trenutak kad će se stvari veoma promeniti. I inicijative će se pokretati sa raznih strana da se formira nova i mlada publika, kao i da se motivišu sami umentici nove generacije i time pomogne ozbiljniji kontinuitet u postojanju avangardne scene koja je oslabila u onom trenutku, kada je postala neka vrsta incidenta.

Da li vam je glas i ova vrsta performansa trenutno primarna u odnosu na glumu?

- Ja sam kroz karijeru prošla razne prostore i glume i muzike u poslednje vreme i režije. Ono ka čemu težim je jedna vrsta kompletnog autora i to je dosta težak put koji sam izabrala jer razvoj nije lak pogotovu što sam na pola jedne vrlo jasne karijere, i javno priznate, krenula drugim vodama ne napuštajući onu od koje sam krenula ali pokušavajući da razvijem neki svoj način i istražujući autentične načine izražavanja, a u isto vreme ne napuštajući rad na likovima kad se za to ukaže prilika na filmu ili u pozorištu. Za mene je to naravno veliki izazov ali on traži ogromnu energiju, i veliku podršku kako bliže okoline tako i ljudi u samom poslu.

Koja muzika vam prija u poslednje vreme. Šta slušate?

- Muziku dosta slušam ali mi prija i tišina to je sigurno. Slušam uvek veoma raznorodnu muziku, a najviše volim da slušam muziku preko radija na internetu i da uključim funkciju “random”, znači da nikad ne znam ni koja će pesma biti sledeća niti kog žanra muzike. Ali naravno, slušam i namenski muziku kad radim na projektu ili ponekad se samo vežem za nekog muzičara ili vokalistu i u stanju sam istu muziku da slušam danima. Sve zavisi od trenutka.

Kultura strada kad je najpotrebnija

Kako vidite aktuelno stanje u kulturi?

- U toku su velike promene kako kod nas tako i u svetu, a to su po pravilu gruba vremena i naravno da u grubim vremenima kultura uvek strada što je takva ironija oduvek bila jer je tada upravo i najpotrebnija. Ali vidim i ljude koji se bore da ne potonu, smišljaju projekte pokušavaju da se snađu da se okupe, sve je više ideja. Mlada generacija je prepuna energije i nije spremna mnogo da čeka i da se snebiva već koristi maksimalno ono sto joj je dostupno i od toga pravi najbolje što moze. A to je jako važno. A drago mi je da i ostale generacije se trude maksimalno da rade i ostanu u korak sa trenutkom. Mnogi su se probudili i to je predivno jer, nek mi ne zamere, ali je bilo mnogo pospanog, a predivnog talenta previse dugo. Institucije kulture dobijaju jednu drugačiju ulogu od one koju su do sada imale jer je prosto došlo drugačije vreme i dok se stvari ne postave na neke nove osnove i svi se ne prilagode i ne nađu se novi efikasni načini funkcionisanja, biće puno nezadovoljstva i straha ali i inspiracije, bunta i vrednog rada. Promene uvek sa sobom nose koliko neizvesnosti toliko i novih mogućnosti. Čovek samo treba da se snađe. Samo!…Znam…nije jednostavno ni malo, ali dokle god je moguće-dobro je.

Koliko su umetnici danas prinuđeni da prave određene kompromise i rade komercijalne stvari?

- Prinuđeni su da bi preživeli. Ali to važi svuda ne samo kod nas. Ovde nismo ni svesni koliko smo kao umetnici dosta bili godinama stićeni institucijama pa su u nekim vremenima plate bile takve da je moglo da se bira šta se radi, a šta ne. To je više scenario istoka nego zapada gde je umetnost deo otvorenog tržišta. Radi se na kratke ugovore, a mora da se preživi. Veoma, veoma mali procenat umetnika u svetu nije primoran da pravi te vrste kompromisa, a to izbegavaju ili tako što izuzetno dobro zarađuju od svoje umetnosti (a njih je jako malo) ili se opredeljuju za skroman život ili se bave nekim potpuno drugim zanimanjem da bi podržali svoj rad u umetnosti.

Koliko je borba sa depresijom, nastalom kao reakcija na krupne promene u životu uticala na vaš umetnički izraz? Da li ste razmišljali o povlačenu sa scene ili naprotiv da radom prevaziđete te probleme?

- Pa na žalost kad vas takvi problemi stignu onda pokušate da se borite radom i beskrajno to krijete, pogotovu kad ste vidljivi jer ste u javnom prostoru poput mene, a istovremeno potpuno svesni da je stigma i dalje kod nas izuzetno jaka spram ljudi koji imaju ovu vrstu problema, a pri tom da ironija bude veća upravo je taj emotivni i mentalni sklop moj instrument u mom poslu. Moglo je tako neko vreme, a onda je došao trenutak kada to više nije moglo, odlučila sam da preduzmem daleko ozbiljnije korake i oporavim se. Pitanje povratka na scenu uvek stoji jer to nisu jednostavni procesi pogotovu ne u vrsti rada kom sam se ja poslednjih desetak godina posvetila. A i moj umetnički rad je samo jedan segment mog života. Ali scena je nešto što poznajem od najranijeg detinjstva i verujem da će mi povratak njoj dobro doći. Ovo su zahtevna vremena, ja sam birala puno veoma teških putanja, uložila veliku energiju i u svoj profesionalni i u svoj privatni život najbolje što sam umela i to čoveka potroši. Jer nekad se stvari poklope, nekad ne, nekad vas shvate, nekad ne, nekad vam pomognu, nekad ne, nekad dozvolite da vam pomognu…nekad ne.

Mogu li životne turbulencije podstaknu kreativnost kod umetnika?

- Mogu naravno ali je važno sačuvati se i čuvati ljude oko sebe. To na žalost nije uvek moguće ma koliko mi to hteli. Neke faze u životu i neke tranzicije nas koštaju više nego što smo očekivali. A i čovek sebe otkriva čitav život. Nekad otkrijete neke fantastične stvari o sebi, a neke daleko manje fantastične. Ali je sve to deo puta u životu i cilj je samo truditi se koliko god možete da se držite onog rada koji vas ispunjava i ljudi koji vas vole. Sačuvati ih od samog posla što nije nimalo lako, a ponekad, i od vas samih.

Kakav je vaš odnos sa Draganom Mićanovićem danas u privatnom, a kakav u profesionalnom kontekstu?

- I Dragan i ja i kao kolege i kao roditelji dve divne devojčice dajemo najbolje od sebe onoliko koliko možemo u svakom trenutku.

Šta je aktuelno kada je gluma u pitanju?

- Trenutno sam fokusirana na koncert, ali pripremam nekoliko projekata o kojima ćemo više pričati kad dođe vreme.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.