Izvor: RTS, 12.Mar.2022, 07:17

Istorijska presuda u Japanu – prva odšteta za žrtve nasilne sterilizacije zbog "loših gena"

U Japanu je tokom skoro cele druge polovine 20. veka bio na snazi zakon inspirisan eugenikom i nacističkim pravom, koji je omogućavao abortus i sterilizaciju osoba za koje se veruje da pate od genetski prenosivih bolesti – i bez njihovog pristanka. Krajem februara Viši sud u Osaki je po prvi put dodelio obeštećenje osobama koje su pretrpele sterilizaciju u skladu s tom nehumanom regulativom.
>> Pročitaj celu vest na sajtu RTS << Viši sud u Osaki prihvatio je kolektivnu žalbu tri podnosioca tužbe s invaliditetom koji su od japanske države zahtevali da im isplati odštetu, jer su u ranoj mladosti bili sterilizovani po diktatu zakona, čiji je cilj bio da iz japanske populacije eliminiše gene koji prouzrokuju urođene bolesti i deformacije.

Time je preokrenuta odluka niže instance suda koja je našla da država nije dužna da tim osobama, koje su zbog urođene gluvoće, odnosno, u jednom slučaju zbog smanjenih mentalnih sposobnosti, bile žrtve nehumanog zakona, isplati nadoknadu za pretrpljenu zdravstvenu štetu i njome izazvani duševni bol, jer je već bio istekao zakonski rok za podnošenje tužbe od 20 godina.
Naime, te tri osobe u sedamdesetim i osamdesetim godinama života iz grada Ocua u prefekturi Šiga podnele su tužbu protiv države 2020, jer su po japanskom Zakonu o eugeničkoj zaštiti, koji je bio na snazi sve do 1996. godine, bile prisiljene da se zauvek odreknu sposobnosti da imaju decu.
Taj sada zloglasni zakon, o kojem se puno raspravlja poslednjih pet godina i koji su i sudije Osnovnog suda u Osaki proglasile neustavnim jer narušava odredbe o ravnopravnosti građana i pravu na traganje za srećom, predviđao je prisilni abortus za fetuse za koje se verovalo da mogu naslediti "loše" gene i sterilizaciju, odnosno, obaveznu kontracepciju za osobe s urođenim invaliditetom, s Daunovim sindromom i bolesnike koji pate od težih mentalnih oboljenja, naročito šizofrenije.
Viši sud u Osaki je podnosiocima tužbe protiv države dodelio odštetu od 27 i po miliona jena (oko 213.000 evra), što je polovina sume koju su oni zahtevali, s obrazloženjem da zbog društvene atmosfere i fizičkih problema koje imaju nisu imali pristup potrebnim informacijama i pravnom sistemu, zbog čega je u njihovom slučaju bilo nepravedno primeniti pravilo o zastarevanju.
Pošto su u šest prethodnih sudskih procesa u vezi sa prisilnom sterilizacijom odbijeni zahtevi za odštetu podnosilaca tužbi zbog zastarevanja, to je prvi put da je nekoj od više hiljada žrtava pomenutog diskriminatornog zakona dodeljena naknada, zbog čega se odluka Višeg suda u Osaki smatra istorijskom.
Eugenika – kvazinauka o nasleđivanjuKoncept eugenike, kao nauke za podsticaj prisustva pozitivnih i ograničavanje prisustva negativnih naslednih karakteristika, odnosno, stvaranje tzv. "kvalitetnih porodičnih loza" u svrhu "poboljšanja društva" i "napretka čovečanstva", predstavio je engleski polimat iz 19. veka Fransis Galton.
Prvi zakon koji je naložio sprovođenje te surove prakse uveden je u američkoj državi Indijani 1907, a vrhunac populacione manipulacije u eugeničkom duhu ostvaren je za vreme nacističkog režima u Nemačkoj.
Tada su u svrhu stvaranja "čiste" arijevske rase, na osnovu zakona iz 1933, za eliminaciju nepoželjnih bolesti i pojedinaca sa urođenjim fizičkim poremećajima i slabijim intelektualnim sposobnostima korišćeni veštački izazvani pobačaji, sterilizacija, pa i eutanazija.
Genealogija državnog nasilja nad invalidimaNastojanje da se po nacističkom uzoru, zakonskom regulativom prioretizuje rađanje zdrave, fizički i mentalno superiorne dece u Zemlji izlazećeg sunca je prvi put materijalizovano 1940. godine.
Nakon završetka rata ta praksa nije bila napuštena i 1948., s proklamovanom namerom da se "sa stanovišta eugenike spreči rađanje loših potomaka", formulisan je pomenuti Zakon za eugeničku zaštitu.
On je propisivao da se sterilizacija ili abortus sprovodi nad osobama sa urođenim fizičkim bolestima i deformitetima, u principu uz njihovu saglasnost, a nad mentalno zaostalim i mentalno obolelima bez njihovog pristanka, i davao je lekarima pravo da – kada ocene da je to u javnom interesu – sami podnesu odgovarajućem komitetu zahtev za zahvat bez saglasnosti samog subjekta.
Glavno opravdanje za taj diskriminatorni zakon bio je da te kategorije stanovništva nisu sposobne da se staraju o svom porodu.
U početku, njegovo postojanje i nasilje nad invalidima i mentalnim bolesnicima koje je omogućavao pravdani su i potrebom da se ograniči rast populacije, jer je Japan po prestanku neprijateljstava i povratku miliona svojih vojnika s ratišta u inostranstvu doživeo populacionu eksploziju u trenutku kada je zemlja bila potpuno razorena američkim bombardovanjem i zahvaćena glađu.
Krajem četrdesetih još uvek je vladalo i galstonovsko uverenje da će populaciona eksplozija dovesti do negativne selekcije. Po toj logici, obrazovani i inteligentni će se uzdržati od pravljenja velikog broja dece u težim ekonomskim uslovima jer su u stanju da shvate društvenu situaciju pa će imati malobrojan porod, dok će neobrazovani i neprosvećeni nastaviti da rađaju puno dece bez obzira na posledice koje to, naročito u siromaštvu, može imati po zdravlje i kvalitet života – ponavljanje tog obrasca kroz više generacija rezultiraće  drastičnim povećanjem broja "nekvalitetnih" jedinki u društvu.
Pri donošenju Zakona o eugeničkoj zaštiti, ni kada se gleda sa današnje distance, namera zakonodavaca nije bila sasvim zlonamerna. Naime, u sklopu tog zakona legalizovan je abortus kako bi se predupredio opasni društveni fenomen u kojem su siromašne žene, koje su često bile i žrtve seksualnog nasilja, odlazile kod nadrilekara i u nehigijenskim uslovima vršile prekid trudnoće.
Nažalost, abortus je u Japanu tada postao i alat prinude kada su u pitanju osobe sa urođenim manama. Smatra se da su na osnovu tog zakona, koji u svom najvećem delu ne priliči demokratskim zemljama, medicinski zahvati poput sterilizacije bez pristanka izvršeni u bar 16 i po hiljada slučajeva.
Po izveštavanju japanskog javnog televizijskog servisa NHK, tragično, sterilizacija težih duševnih bolesnika delimično je po inerciji nastavljena i nakon ukidanja Zakona o eugeničkoj zaštiti sve do početka ovog veka, jer se odomaćila kao praksa u postupanju s tim ljudima.

Nastavak na RTS...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta RTS. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta RTS. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.