ISTINA ili Trojanove uši

Izvor: juGmedia, 14.Avg.2018, 07:01   (ažurirano 02.Apr.2020.)

ISTINA ili Trojanove uši

Pre neki dan moj prijatelj, mladi doktor istorijskih nauka, u društvu još iskusnjih koji ga podržaše, zameri mi što se na Fejsbuku prisećam, zapravo potenciram srpske podele u građanskom ratu od 1941 do 1944. pa idem i dalje prozivajući komuniste za zločine.

Zameraju što podsećam na hapšenja nevinih, na otimačinu imovine sticane decenijama, na masovna stratišta, zameraju mi što podsećam što su Srbiju okrenuli za 180 stepeni, uvukli je u jednopartijski sistem, ubili >> Pročitaj celu vest na sajtu juGmedia << njenu tradiciju, zabranili veru, posvađali braću, pobili inteligenciju i proterali na stotine hiljada navodnih saradnika okupatora.

Ništa sada posle toliko vremena se ne postiže pisanjem i podsećanjem. Prošlo. Samo se dodatno produbljuju podele“, kaže moj prijatelj istoričar, a autoritet i legenda pored mene klima glavom,  tumačim – odobrava!

Retko imama privilegiju da sedim u društvu velikana, sada dvojice, i prjatelja, takođe istoričara koji ovoga puta nisu komentarisali. Ja onako, kako bi Leskovčani rekli, brnzava, odlučim da ne kvarim trenutak što je sada već otišao u večnost, i oćutim.

Ali kako mislim da nisu u pravu, ja ću ovde da ponovim ono što mislim, a znam da će makar doktor pročitati, jer ako ne izleti to iz mene razboleću se, a, iskreno, ne bih da se sekirate.

Dakle, dragi doktore istorijskih nauka, to što smo ćutali 5 decenija, pa ćutimo i u šestoj i u sedmoj, nanelo nam je veliko zlo. Istina je lek za dušu, na istini se grade čvrsti temelji jednog društva, na istini se podižu zdrava pokoljenja, a ako istinu gurnute pod tepih, ona će uvek naći izlaz i zapevati makr onu: „U cara Torojana…“. A kada počne da se peva na pogrešnim tribinama sa sklepanim stihovima na lažnim činjenicima, onda se istorija ponavlja.

A mi smo večito svoj svet gradili na lažima, na legendama na nepostojećim obilićima, nepostojećim pobedama Marka Kraljevića, ili na makedonskom Marka Krale, podigli ga na pijedastal najvećeg srpskog junaka, a on bio turski vazal. Od Tita, koji nije ni umeo srpski da govori, napravili božanstvo, neznajući ni ko je ni šta je ni odakle dolazi. Htedosmo da se harakiramo kad sklopi oči pre nego rasparča Srbiju.

Samo smo mi pevali o nepostojećem bratstvu i jedinstvu dok su nas tamo u Njihovoj Lijepoj nazivali ciganima još dok sam kao dete prvi put na ekskurziji prešla granice Srbije.

Iskopavamo grobnice u koje su ustaše strpali Srbe, ali prećutkujemo masovne grobnice u kojima su Srbi trpali Srbe, prolazimo pevajući pored podruma, tu u Leskovcu, natopljenih krvlju, gde zidovi pamte krikove, gde je čovek mučen do smrti, gde se kleštima kidalo meso.

Ćutimo iako znamo da je zbog ideologije sin ubijao oca…

Ćutimo, pravimo se Englezi i nikada, ama baš nikada nije zgodno da se o tome govori

Dakle, dargi prof dr. istorijskih hauka, ti čoveče sa osmehom koji kao da sve prašta, ja mislim da se o svemu gore napisanom i onome na tonama propuštenog, treba pisati svakoga dana. Podsećati i podesećati. Ne seći glave, ne svetiti se, ne uzvraćati čak ni u mislima, nego da nam deca znaju kakvi su nam očevi i dede bili; da znaju da je to put kojim ne treba ići; da nauče da vole brata svog ma koje i kakve političke ideologije bio.

Srbija se tako voli, Srbija se tako čuva, nacija se tako čuva – istinom, a ne prenebregavanjem istine da se ne bi zamerili onim preživelim koljačima istine, falsifikatorima istorije. Onima, koji su, istini za volju, do te mere zatrovali društvo da za njima klijaju na stotine hiljada izadanaka, pa ćete danas sresti mladog čoveka, skoro golobradog, koji će reći da je Hitler bio u pravu, Tito bog, Draža izdajnik, Milošević pravi Srbin i tako redom, od jedne do druge situacije.

Moji i postovi mojih istomišljenika, a njih je sve ređe, ne zato što su promenili stavove nego što društvene mreže nisu mesto gde treba da se uči istorija, neće ništa izmeniti, i tu je u pravu moj prijatelj doktor.

Ali vi poštovani mladi čoveče imate šansu da kao istoričar i predavač menjate stvari, činjenicima, dokumentima pohranjenim u arhivima, glasnošću, razumom, radi svoje, radi naše dece, koja beže pred lažima i pred folirantima.

Srbija je iškolovala mnogo doktora nauka istorije i ne verujem da su baš svi poverovali u oskudne udžbenike gde se preleti preko građanskog rata kao što Nemci prelete preko zločine nacista. U Srbiji žive umni istoričari istraživači.

Vi ste mladi prijatelju na potezu, a mene pustitite da povremeno kažem ono što mislim, uz sve pljuvačke rizike, jer, u ovim godinama me baš briga o ostavljaju utisaka. Jedino do čega mi je stalo to su vaša i naša deca koja su odlučila da ne napuštaju rodnu grudu.

Potomak partizana i partizanki
Pogledaj vesti o: Facebook

Nastavak na juGmedia...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta juGmedia. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta juGmedia. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.