Izvor: SEEbiz.eu, 12.Okt.2019, 17:44 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Povećanje plaća u školstvu koštalo bi najmanje 260 milijuna kuna
ZAGREB - Kako je premijer Andrej Plenković rekao da mu "nije jasno čemu štrajk učitelja", predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec bio je vidno zadovoljan što mu je mogao odgovoriti kako brojke pokazuju da učitelji "jasno znaju zašto štrajkaju".
A brojke pokazuju da se štrajku odazvalo oko dvije trećine zaposlenih u školama nakon što su propali pregovori u kojima je Vlada nudila povećanje dodatka na plaću od 2 posto 1. listopada >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << ove godine i 2 posto 1. lipnja iduće godine, dok su sindikati tražili 6-postotno povećanje. Za neki srednji put, ultimatum ili zahtjev Vladi odlučio se koalicijski partner HNS, tražeći rast od 4 posto i neće odstupiti "ni za milimetar".
Zasad se čini da za milimetar neće odstupiti ni premijer Plenković, piše Jutarnji list.
"Raditi štrajk kad već sada dobivate ponudu na stol od 4 posto u odnosu na 6 posto, koliko tražite, djeluje malo pretjerano. To nije volja za kompromis, nego za svojevrsnu opstrukciju", poručio je sindikatima, dajući na znanje kako postoji razlika između onog što je "logično i normalno i onoga što se čini pretjeranim". Ipak, ovaj "frontalni udar", kako ga naziva predstavnik sindikata Mihalinec, na kraju će vjerojatno završiti nekim kompromisnim rješenjem, kao što se to dogodilo mnogo puta do sada, uključujući i posljednje zahtjeve zaposlenih u zdravstvu.
No, ostaje pitanje što će svi ti kompromisi značiti za proračun i održivost javnih financija, imajući u vidu očekivano usporavanje ekonomije, ali i Vladin plan da iduće godine Hrvatska uđe u tečajni mehanizam ERM2, što predstavlja prvi korak prema uvođenju eura. To, naravno, podrazumijeva i ispunjavanje određenih kriterija o proračunskom saldu i zaduženosti zemlje.
Kada bi Vlada prihvatila prijedlog o povećanju plaća u školstvu za 4 posto, u HNS-u su izračunali da bi to proračun stajalo oko 260 milijuna kuna. Istodobno, neki su izračuni pokazali da bi sindikalni prijedlog koštao oko 400 milijuna kuna, koliko iznosi i trošak i nedavno potpisanog ugovora između sindikata zdravstva i ministra Milana Kujundžića, a kojim se zaposlenima u zdravstvu od 1. rujna povećavaju dodaci na plaće za 7 posto. Kako je rekao Kujundžić, za isplatu uvećanih dodataka do kraja godine bit će potrebno 100 milijuna kuna, a potom ukupno 400 milijuna kuna godišnje.
Iz toga proizlazi da bi povećanje plaća u zdravstvu i školstvu stajalo oko 800 milijuna kuna, što se i ne čini mnogo u odnosu na ukupne rashode za zaposlene. U ekonomskim i fiskalnim smjernicama koje je predstavila u srpnju stoji da Vlada u idućoj godini planira za plaće izdvojiti 30,4 milijarde kuna i to, u odnosu na ovu godinu, znači rast od 1,3 milijarde kuna ili oko 4 posto. No, to se povećanje odnosi na redovni minuli rad, novo zapošljavanje i efekte ovogodišnjeg povećanja plaća, ali ne uključuje zahtjeve sindikata zdravstva i školstva ni povećanje osnovice za plaće svih 240.000 javnih službenika i namještenika.
Za ekonomiste je prihvatljivo da plaće ne rastu brže od produktivnosti. Bude li BDP iduće godine rastao po stopi od oko 3 posto, a inflacija oko 1 posto, može se očekivati i rast prihoda od oko 4 posto. U tom slučaju, kao što je i planirala, Vlada si može priuštiti rast mase plaća od oko 4 posto. Koliko bi on u konačnici mogao iznositi, zasad je teško procijeniti. Dodatni argument koji ne ide u prilog velikom rastu plaća jest činjenica da Hrvatska već izdvaja veliki iznos za zaposlene u javnom sektoru. Prema posljednjim procjenama MMF-a, on je na razini od 11,3 posto BDP-a, najvišoj među usporedivim zemljama, a razlog je prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru.
Kada traže povećanje plaća, kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, sindikati to rade pametno, izlože zanimanja s kojima se nije teško solidarizirati.
"Tko ne bi podržao zahtjeve liječnika i učitelja da dobiju veće plaće? Međutim, problem nastaje kada se kroz te pregovore provuku i drugi. A kako je velik broj korisnika proračuna, to onda znači i velik rast mase plaća", kaže Nestić, koji se zalaže za selektivno povećanje plaća, u skladu s ozbiljno razrađenim Vladinim planom za upravljanje ljudskim resursima u javnoj i državnoj upravi.
Premda je to politički nezahvalan posao, on smatra da će se na kraju morati napraviti. A valja se nadati da će jednog dana zaživjeti i politika plaća u javnom sektoru koja će još više motivirati kvalitetne kadrove, a dio zaposlenih prepustiti privatnom sektoru. Povećani apetiti proračunskih korisnika u ovom trenutku, kaže Zrinka Živković Matijević, analitičarka Raiffeisen banke, gotovo su očekivani, imajući u vidu da ekonomija raste od 2015. godine, a istodobno smo ušli u predizborno razdoblje. Iako je u ovom trenutku teško procijeniti koliko će svi ti zahtjevi utjecati na proračun, ako ministar financija čak malo i popusti, ona ne vjeruje "da će se time ugroziti održivost javnih financija". Pritom ističe da je u procesu fiskalne konsolidacije posljednjih godina jedan od ključnih uspjeha Zdravka Marića upravo obuzdavanje proračunskih rashoda.
"On je jedan od rijetkih ministara financija koji je u tome uspio, ako ne jedini", napominje.
Stoga vjeruje da će, unatoč tome što ulazimo u predizborno-političku sferu, Marić sigurno nastojati zadržati proračun u nekim dopustivim okvirima, a to znači da bude uravnotežen ili u blagom deficitu. U tom slučaju nastavio bi se smanjivati i udjel javnog duga u BDP-u, u skladu s Maastrichtskim kriterijima, što znači da Hrvatska ne bi ugrozila ni svoje ambicije da u drugoj polovici iduće godine doista uđe u ERM 2.
Čak i više nego ministru, projekt uvođenja eura važan je premijeru Plenkoviću, pa ekonomisti vjeruju da će, unatoč velikim pritiscima i sklonosti popuštanju, Vlada svakako nastojati isporučiti proračun koji je održiv i jamči željeni tempo smanjivanja javnog duga.
Jedan državni dužnosnik koji je želio ostati anoniman također ističe kako ne vjeruje da bi premijer Plenković bio spreman odreći se tako važnog strateškog cilja kao što je uvođenje eura i on vjeruje da će balansirati s različitim opcijama. Među te opcije ubraja i odustajanje od smanjenja opće stope PDV-a sa 25 na 24 posto. A takvu odluku i ne bi mu bilo teško braniti jer nitko ne očekuje da će ona donijeti korist ikome drugom do trgovcima, kroz povećanje marži.
U svakom slučaju, ne očekuje se značajnije odstupanje od fiskalnih planova koje je Vlada prezentirala smjernicama predstavljenim u srpnju ove godine. Iz njih je jasno da ministar financija želi nastavi s konzervativnom fiskalnom politikom: i u iduće tri godine planira imati proračunski suficit i nastaviti smanjivati javni dug. U 2020. godini očekuje se povećanje BDP-a od 2,5 posto, a glavni pokretači rasta ostaju osobna potrošnja i domaća potražnja. Nakon što je ove godine planiran blagi proračunski manjak od 0,4 posto BDP-a, Vlada je za iduće dvije opet najavila suficit, od 0,2 posto u 2020. do 0,8 posto BDP-a u 2022. Istodobno, javni bi se dug trebao smanjiti sa 71,3 posto na 61,9 posto BDP-a, što znači po tri postotna boda svake godine. Taj tempo pada javnog duga, rekao je ministar Marić, četiri je puta brži od onoga koji se traži u Paktu o stabilnosti i rastu, "što je bitno i za proces uvođenja eura".
Unatoč tome što bi četvrti krug porezne reforme trebao donijeti rasterećenje od oko 3,8 milijardi kuna, očekuje se nastavak rasta prihoda proračuna po sličnoj stopi kao što raste i BDP, oko 2,5 posto. Sličnim tempom trebali bi se povećavati i rashodi, premda nešto sporije oni koji se financiraju iz općih izvora, a ne iz europskih fondova. Ukupni rashodi projicirani su u iznosu od 144,3 milijarde kuna, pri čemu oni koji se financiraju iz općih prihoda iznose 113,6 milijardi kuna, a to znači da se povećavaju za 2 milijarde kuna u odnosu na ovu godinu. Istodobno, rashodi koji se financiraju iz ostalih izvora, prije svega europskih fondova, planirani su u iznosu od 30,7 milijardi kuna ili 1,9 milijardi kuna. To znači da bi se ukupno trebali povećati za oko 4 milijarde kuna. No, u to povećanje ulaze različite stavke, od mirovina (2,6 milijardi kuna) i plaća zaposlenima do mjera demografske obnove, troškova predsjedanja EU, uplate u europski proračun... Neki izdaci će se i smanjiti, primjerice oni za kamate, i to u iznosu od 1,6 milijardi kuna, na 8,21 milijardu. Kako će na kraju proračun izgledati i koliko će odstupati od projekcija, ove će godine, posve je sigurno, mnogo više nego prije odlučivati premijer, koji je dosad bio posebno ponosan upravo na fiskalne rezultate.
Imajući u vidu predizbornu godinu, neke međunarodne institucije već računaju s time da će proračunski izdaci porasti. U svojem najnovijem izvješću Svjetska banka navodi da će iduće godine Hrvatska, prvi put nakon tri godine, Hrvatska imati proračunski deficit od 0,2 posto. Negativan utjecaj na proračun i smanjenje javnog duga, ocjenjuje, mogao bi imati upravo velik pritisak na povećanje plaća u javnom sektoru. Istodobno, očekuje da će ova godina zapravo biti bolja od plana, unatoč povećanju rashoda od oko 10 posto, kao i osjetnom smanjenju prihoda zbog trećeg kruga smanjenja poreza. Proračun je u prvih šest mjeseci ove godine ostao stabilan, ponajprije zahvaljujući snažnom rastu poreznih prihoda. Stoga, umjesto proračunskog deficita od 0,4 posto BDP-a ili 1,6 milijardi kuna, Svjetska banka očekuje da će ove godine biti ostvaren suficit od 0,2 posto BDP-a. Bit će to treća godina zaredom u kojoj proračun ostvaruje višak i koja je ujedno bolja od očekivanja.
To se ponajprije može zahvaliti rastu ekonomije, osobito potrošnji kućanstava. No, u Ministarstvu financija vjeruju da je tome pridonio i "puni efekt poreznih izmjena" jer je manje porezno opterećenje dodatno potaknulo potrošnju i investiranje. Kako bilo, u prvih šest mjeseci od poreza je ukupno prikupljena 37,1 milijarda kuna, što je 4,8 posto više nego lani. Tako je tempo punjenja i trošenja proračunskog novca i u prvoj polovici ove godine, unatoč protestiranim jamstvima za Uljanik, na tragu ispunjenja fiskalnih pravila koje je Hrvatska s ovom godinom potpuno uskladila s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu EU (tempo približavanja javnog duga razini od 60 posto BDP-a, strukturni saldo, odnosno srednjoročni proračunski cilj, i vezanje rasta rashoda uz potencijalnu stopu rasta BDP-a). U drugom dijelu godine kao potencijalni rizici spominjali su se državno jamstvo za kreditno zaduženje 3. maja i povećanje dospjelih obveza bolnica. Na kraju je s veledrogerijama postignut dogovor da im se do kraja godine isplati 500 milijuna kuna.
Međutim, sve je dobro dok ekonomija raste po stopi od 2,5 do tri posto. Bez obzira na to hoće li proračunski saldo u idućoj godini biti nešto lošiji, analitičarka RBA vjeruje da će 2020. godina proteći dobro. Ključno je pitanje što će biti kada ekonomija počne usporavati i hoće li Hrvatska biti jače pogođena mogućim snažnijim usporavanjem na europodručju. Na pitanje što znači to "jače usporavanje", Živković Matijević kaže da je teško prognozirati, kao, uostalom, i dolazak recesije.
"Mi očekujemo da će BDP u 2021. godini rasti po stopi od 1,8 posto, što iz današnje perspektive ne izgleda tako nisko. Međutim, rast do 3 posto i 1 posto predstavlja veliku razliku za državni proračun. Ako govorimo o jačem usporavanju, to sigurno donosi i značajan utjecaj na prihode proračuna, objašnjava. U proteklim godinama domaće je gospodarstvo raslo iznad svojeg potencijala i pojedini ekonomisti smatraju da je ministar financija trebao i više štedjeti kako bi spremnije dočekao teže dane. Ili, kako bi svojem nasljedniku ostavio još bolje stanje javnih financija. Premda je u svojem mandatu imao sreće jer je državne financije vodio u vrijeme velikog rasta prihoda, ministar Marić uspio je izgraditi povjerenje i mnogi ekonomisti, čini se, rado bi mu povjerili taj posao i u lošim vremenima.
Pomalo nostalgično, analitičar Hrvoje Stojić kaže da će Hrvatska teško više dobiti "takvog ministra financija", što samo povećava neizvjesnost o tome što nosi 2021. godina. Ipak, ona ne isključuje mogućnost da Hrvatska zadržati rast od 2 posto i u slučaju većeg usporavanja rasta na vanjskim tržištima.
.jpg)
