Izvor: SEEbiz.eu, 18.Mar.2018, 13:45 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nedovoljno efikasna birokracija glavna prepreka konkurentnosti
ANALIZA - Ne samo Hrvatskoj, svim članicama Europske unije iz srednje i istočne Europe (EU10), ali i “starim” članicama, potrebne su strukturne reforme, koje im i sugerira Europska komisija. Pritom i Europska komisija vidi Hrvatsku kao jednu od zemalja kojoj bi provedene strukturne reforme dugoročno najviše utjecale na dinamiziranje gospodarskoga rasta, koji nam je zbog trenutne pozicije unutar EU nužan.
Naime, prema analizi o utjecaju strukturnih reformi na rast i zaposlenost >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << koju je objavila Europska komisija, u Hrvatskoj bi nakon 20 godina, iza Rumunjske i Poljske, bio najveći utjecaj reformi na ubrzavanje gospodarskoga rasta među državama EU10, a nakon 50 godina najveći iza Rumunjske. Tako bi hrvatski BDP (u slučaju provođenja reformi) nakon pet godina rastao 2,8 %, nakon 10 godina 6,9 %, nakon 20 godina 14,3 %, a nakon 50 godina 21,4 % više nego u scenariju izostanka provedbe reformi.
Aktualno izvješće Europske komisije o Hrvatskoj s pravom upozorava na sporu i nedostatnu dinamiku potrebnih promjena i zaostajanje u primjeni reformskih zahvata.
Trenutno stanje nije zadovoljavajuće, provedba ekonomskih i strukturnih politika je spora i nedosljedna, osobito s obzirom na dinamiku kojom to rade druge zemlje. Problem je ne samo u tome što smo, dijelom i pod smanjenim pritiskom zbog ostvarivanja solidnog gospodarskog rasta i uspješne provedbe fiskalne konsolidacije, usporili i ograničili provedbu ili čak odustali od nekih planiranih reformskih zahvata nego je upozoravajuće i to da već duže vrijeme ne pokazujemo čvrstu opredijeljenost za provedbu nužnih i važnih reformi. Prema analizi Europske komisije, od njezinih preporuka Hrvatskoj u razdoblju od 2014. - 2017. tek je 5 % njih potpuno provedeno, 12 % sa znatnim napretkom, a 83 % slučajeva obilježeno je nedostatnom provedbom s određenim i ograničenim napretkom ili bez ikakvog napretka.
To što reforme provodimo presporo i s nedostatnim intenzitetom, osobito u odnosu prema nama sličnim članicama EU iz srednje i istočne Europe (od kojih ni jedna nema prekomjerne makroekonomske neravnoteže!), reflektira se u postupnom zaostajanju u dinamici gospodarskog rasta te u niskim stopama potencijalnog rasta (1,4 % u 2018. i 1,9 % u 2019. godini). Naime, nakon najduže i najdublje recesije u posljednjem desetljeću (2009. - 2015.) te relativno (pre)sporog oporavka u posljednje tri godine, Hrvatska danas gospodarski zaostaje za prosjekom deset zemalja iz srednje i istočne Europe (EU10) koje su prošle proces tranzicije iz planske ekonomije u tržišnu, a koje danas s Hrvatskom dijele članstvo u EU.
Pritom, pojedinačno, od tih deset zemalja devet ih ima viši životni standard. Jedina zemlja EU10 u kojoj prosječni stanovnik proizvodi manje godišnjega BDP-a ostala je Bugarska. No bugarsko gospodarstvo posljednjih osam godina ocjenjuje se konkurentnijim od hrvatskoga te raste jednom od najdinamičnijih stopa među zemljama EU10. Prema posljednjim projekcijama Europske komisije, Bugarska će u ovoj i sljedećoj godini biti zemlja EU10 s trećim najvišim rastom BDP-a, a u istim godinama Hrvatska će imati najniži (2018.) odnosno drugi najniži (2019.) rast. Ako se konkurentnost hrvatskoga gospodarstva relativno ne poveća, Bugarska može u srednjoročnom razdoblju ostaviti Hrvatsku na samom začelju EU28 i EU10.
Odraz nedovoljnog shvaćanja važnosti provođenja reformi je da Svjetska banka i Svjetski gospodarski forum ocjenjuju Hrvatsku najnekonkurentnijom (Globalni indeks konkurentnosti četvrtu uzastopnu godinu) i zemljom s najlošijim indeksom lakoće poslovanja među članicama EU iz srednje i istočne Europe. Prije deset godina Hrvatska je, prema Globalnom indeksu konkurentnosti, zaostajala za prosjekom EU10 za 10 mjesta te su Bugarska, Rumunjska i Mađarska bile lošije rangirane od Hrvatske, a sada zaostaje za 26 mjesta i najlošije je rangirana od svih zemalja EU10.
Naznake gdje poslovni sektor očekuje promjene koje bi učinile njihovo poslovanje konkurentnijim pokazuju mjesta koja moraju biti u fokusu reformi. U posljednjih deset godina hrvatski poslovni sektor navodi nedovoljno učinkovitu državnu administraciju kao problem broj jedan koji koči razvoj njihove (a onda i hrvatske) konkurentnosti. U vrhu problema stoji i nestabilnost mjera politike te kompleksnost poreznih propisa i korupcija. Nestabilnost mjera politika spominju često i potencijalni inozemni investitori kao prepreku ulaganjima jer stvara dojam nepredvidljivosti, a time i rizike za ulaganja.
Stoga trenutna pozicija Hrvatske iziskuje potrebu za višim stopama rasta, a one su ostvarive u kontekstu većeg napretka u konkurentnosti gospodarstva. Strukturne su reforme alat kojim se može povećati produktivnost i konkurentnost te u konačnici potencijalna stopa gospodarskoga rasta, koja je sada znatno niža nego prije krize, i u Hrvatskoj, ali i u svim zemljama EU10. Potreba za strukturnim reformama u Hrvatskoj je veća jer postoji realna opasnost da će se bez njih jaz između Hrvatske i zemalja EU10 produbiti.
Nema dvojbe da su strukturne reforme dugotrajan proces i kako je za njihovo provođenje potrebna sinergija svih dionika u društvu. Vlada je odgovorna da tu sinergiju ostvari te da ujednači interese pojedinih interesnih skupina i da svi dionici na vrijeme budu uključeni u donošenje nacionalnog programa reformi, jer će se samo u tom slučaju reforme moći i realizirati. O reformama se mora razgovarati detaljno, neprestano i na svim razinama, jer svi moraju znati što moraju žrtvovati sada da bi im budućnost bila bolja.
http://www.glas-slavonije.hr/358687/11/Zvonimir-Savic-Svi-bi-trebali-znati-sto-moraju-sami--zrtvovati
.jpg)
