Izvor: SEEbiz.eu, 30.Sep.2019, 09:30 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mirovinska reforma od samog početka je bila osuđena na propast
ZAGREB - Hrvatska Vlada je opet u utrci s vremenom, do Božića treba provesti javnu raspravu, raspravu unutar Vladinih resora, raspravu u Saboru i usvojiti paket zakonskih izmjena koji bi trebao nadomjestiti mirovinsku reformu od koje su odustali, ni godinu dana od kada je stupila na snagu, pritisnuti zahtjevom više od 700 tisuća građana da se o promjenama u mirovinskom sustavu održi referendum.
Unaprijed se, bez velike analize Vladinih prijedloga, može reći da će i novi >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << put koji su izabrali Banski dvori biti pogrešan. Jednako onako kako su pogriješili lani kad su krenuli u mirovinsku reformu. I zakon o radu, kojeg sada namjeravaju mijenjati, i mirovinski zakon reguliraju isuviše važne odnose u društvu, što utječe na svakog pojedinaca, a da bi se mijenjali preko noći, iako se svi u društvu usuglasili da nisu dobri i da ih ne treba mijenjati, piše Novi list.
Još u lipnju prošle godine kad je tadašnji ministar Marko Pavić predstavio okvire svoje reforme bilo je jasno da je ona osuđena na propast, ako joj je cilj usvajanje u listopadu, što se doista i dogodilo. Možda je danas, kad se svako društvo mora brzo prilagođavati, iluzorno očekivati da se reforma priprema gotovo cijelo desetljeće kao početkom devedesetih u Švedskoj, ali Šveđani su tada postavili dobre temelje, pa sada, zbog povećanja očekivane životne dobi, švedske vlasti mogu brzo raditi prilagodbu novim okolnostima.
Vlada Andreja Plenkovića, treba biti pošten, nije imala takav luksuz, nitko prije nje nije uspostavio jasna pravila i mirovinski sustav u čijem je temelju vrednovanje isključivo rada. Prema dnevnopolitičkim potrebama u mirovinski su sustav ubacivani dodaci, nepravde prema jednoj skupini ispravljale su se na štetu druge, socijalna skrb prebacila se na mirovinski sustav, u njega je s godinama ugurano čak 17 povlaštenih skupina, kojima je država imala pravo dati poseban status, ali ako on nije temeljen na radu morala bi ga plaćati iz proračuna.
Ako su već htjeli biti zapamćeni kao Vlada koja je reformirala mirovinski sustav, Plenković i njegovi ministri morali su javnosti jasno predočiti njegove slabosti još na početku mandata i krenuti objašnjavati zašto se stvari moraju mijenjati.
Mogli su na to potrošiti tri godine, a ne samo reći da novca nema, pa će oni koji bi inače morali raditi do 65 godine, raditi do 67. Vlada je odlučila snažnije kazniti i građane koji odlaze u prijevremenu mirovinu, a u prošloj i ovoj godini riječ je o ljudima koji su radili u prosjeku 37 godina, a istovremeno je za povlaštene umirovljenike koji imaju mirovine veće od pet tisuća kuna povećala primanja za deset posto, koliko im je uskraćeno 2012. godine.
U takvim okolnostima njezina je mirovinska reforma bila osuđena na propast, sve da je svaki građanin Hrvatske uvjeren da se mora raditi dulje jer se dulje živi i hrvatsko je stanovništvo sve starije.
Uz mirovinsku reformu, Vlada je od početka mandata najavljivala i reformu državne uprave i zdravstvenog sustava, a svake nas je godine počastila i s promjenama u poreznom sustavu, koje u vlasti vole nazivati reformom u četiri kruga. Ali na svakom od tih zadataka Vlada je pokazivala da nema jasan plan ni cilj, a ako ga i ima da je putem spremna odustati od svega i na najmanji pritisak, koji nužno ne mora biti praćen i jakim argumentima.
Reforma državne uprave svela se na to da uredi državne uprave prelaze u nadležnost županija, ali Hrvatska danas nema, jasna pravila ni nagrađivanja ni kažnjavanja u državnoj upravi, a još manje lokalne jedinice koje su financijski održive bez pomoći države.
Na početku se odustalo i od poreza na nekretnine, koji je trebao lokalnim vlastima omogućiti dodatni prihod za primjerice financiranje zdravstva, ali bolnice i u najbogatijim županijama i danas trebaju pomoć države za deblokadu računa.
No, s druge strane premijer nije spreman odustati od snižavanja opće stope PDV-a, iako je vjerojatno i on sam svjestan da će time umanjiti prihode državnog proračuna, a da građani neće dobiti ništa.
Na kraju je Vlada, ako i položimo vjeru u njezine dobre namjere, napravila uglavnom kaos u svemu što je pokušala mijenjati i što dulje odmiče mandat sve je teže, čak i onima koji su joj skloni, prepoznati što želi napraviti.
Primjerice, krenula je s time da porezni sustav treba pojednostaviti i da u njemu treba biti što manje izuzetaka, odnosno olakšica, a zadnja dva kruga promjena svode se samo na gomilanje izuzetaka i olakšica, bilo da je riječ o uvođenju brojnih neoporezivih primanja i naknada ili olakšicama na osnovu životne dobi.
Još samo nije jasno ima li na takve rezultate više utjecaja to što Vlada zapravo ni u jednom području nije imala ni želju ni sposobnost samo urediti sustav, što bi za Hrvatsku bilo ravno radikalnoj reformi, ili to što je vladajuća većina heterogena skupina koja osim želje da bude na vlasti nema puno drugih zajedničkih interesa i vrijednosti?
Sigurno nije pomoglo ni to što premijer i u samom HDZ-u ima oporbu, pa je i u stožernoj stranci vladajuće koalicije teško oko nečega postići potpuno slaganje. Iz razgovora i s HDZ-ovcima ali i s njihovim partnerima nameće se zaključak da je sve nabrojano utjecalo na još jedan propušteni mandat i to možda u najpovoljnijem okruženju kojeg je Hrvatska imala od završetka rata.
Očekivano, naši sugovornici iz manjih stranka vladajuće koalicije tvrde da oni nisu bili smetnja nijednoj promjeni.
- Podržali smo mirovinsku reformu, iako smo i mislili da se o njoj mora dulje raspravljati, a to što Vlada nije bolje pripremila teren nije krivnja nas manjih partnera. Ako smo i insistirali na nekim izmjenama, recimo u poreznom sustavu, mislim da je to išlo na korist naših građana i mislim da je to posao svakog tko obnaša javnu dužnost dok traje rasprava.
To što se u nekim važnim promjenama nisu napravile očekivane promjene ne može se sada svaliti na koalicijske partnere, kao da su u HDZ-u imali jasan plan, a mi smo ga kočili, kaže jedan naš sugovornik.
Dodaje da su mediji prečesto, jer im se to činilo atraktivnije, prosuđivali kako su određene promjene blokirali koalicijski partneri, iako su one pale jer do kraja nisu usuglašene u samom HDZ-u. Ističe primjer poreza na nekretnine, za kojeg su, kako tvrdi, najveća protivljenja dolazila upravo iz vladajuće stranke.
HDZ-ovci naravno imaju drukčiju priču, s tim da su članovi Vlade uvjereni da se ipak dosta toga napravilo, dok su oni iz Sabora nešto kritičniji.
- Pa naravno da koalicijska Vlada teže donosi odluke i teže provodi promjene. Eto vam primjer mirovinske reforme, naši kolege iz koalicije su digli ruke u Saboru za taj prijedlog, pa su onda podržali održavanje referenduma za rušenje reforme.
Osim toga ne može nigdje u svijetu uspjeti neki Vladin projekt ako mu se građani protive. Ne možete ići u promjene koje ljudi u vašoj zemlji ne žele, kaže nam jedan član Vlade. S druge strane Markova trga, njegov stranački kolega iz Sabora tvrdi da je Vlada "progurala" sve za što su lobirali koalicijski partneri i za što su oni spremni dati podršku.
Njegov je dojam da jednako tako koalicijski partneri nisu podržavali svari do kojih je HDZ-u stalo, a kao primjer za to da različita mišljenja u HDZ-u nisu kočila Vladu navodi Istanbulsku konvenciju.
.jpg)
