Izvor: SEEbiz.eu, 16.Okt.2018, 20:22 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Lovrinčević: Ovako možemo još dvije-tri godine
ZAGREB - Analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević baš i nije optimističan u prognozama hrvatske budućnosti.
"Koliko dugo još možemo ovako, bez reformi i bez ekonomskog potresa? Pa još barem dvije-tri godine, dok turizam sve drži i dok dolaze doznake iz inozemstva. One su već preko 15 milijardi kuna, oko četiri posto BDP-a, tako da će uskoro ulogu socijalne politike koja se raspada preuzeti transferi djece iz inozemstva svojim obiteljima. No, to će biti >> Pročitaj celu vest na sajtu SEEbiz.eu << neravnomjerno raspoređeno, u pitanju će biti individualno spašavanje, puno će ljudi propasti kroz tzv. mrežu socijalne sigurnosti, pa tko se spasi - spasi se", kaže u velikome intervjuu Globusu dr. Željko Lovrinčević, jedan od najuglednijih hrvatskih ekonomista, znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu.
Hrvatska je danas, po razini relativnog standarda, tamo gdje je bila prije 110 godina u odnosu na Austriju i Njemačku, tvrdi Lovrinčević.
"Mi u tom razdoblju, a prošlo je više od stoljeća, nismo konvergirali ni milimetar. Ljudi koji odlaze kažu: Ovdje nema nikakve garancije, nikakva impulsa da će se jaz smanjivati, da je vrijedno ostati tu. Štoviše, relativno i dalje nazadujemo u odnosu na okružje."
Po Lovrinčevićevu sudu, Vlada Andreja Plenkovića u ove dvije godine mandata malo je postigla, ako se uzme u obzir da su ekonomske okolnosti bile povoljne.
"Uz reforme, mogli smo dohvatiti stopu rasta od četiri–pet posto, a mi smo na 2,7 posto rasta BDP-a", kaže Lovrinčević i upozorava: "Treba imati na umu da će se s krajem mandata ove Vlade i globalno okruženje promijeniti, krenut će silazna faza ekonomskog rasta oko 2020. godine. Takvu smo fazu vježbali već jednom, a bila je obilježena rečenicom: 'Hvala lijepa na suradnji i doviđenja'."
Kad je riječ o Vladinu prijedlogu mirovinske reforme, Lovrinčević smatra da je on daleko od pravog rješenja za to dugoročno važno i društveno vrlo osjetljivo pitanje.
"Sve projekcije pokazuju da se nešto bitnije kroz taj koncept reforme ne može riješiti, u smislu osnovnih postulata koje bi mirovinski sustav trebao imati, a to je da pruža minimalnu socijalnu održivost i da bude pravedan. Mislim da je u reformu trebalo krenuti od nulte točke – razdvajanja onog što je zarađeno i uplaćeno od onog dijela koji je stečen pod tzv. posebnim uvjetima. Došli smo u situaciju da 50 posto umirovljenika prima nešto što kroz svoj radni vijek nije uplatilo. Tu temu nitko ne želi otvoriti."
