U Škotskoj su živele plemićkim životom, a u Srbiji spasavale GLADNU DECU I RANJENE VOJNIKE

Izvor: Blic, 20.Sep.2017, 22:45   (ažurirano 02.Apr.2020.)

U Škotskoj su živele plemićkim životom, a u Srbiji spasavale GLADNU DECU I RANJENE VOJNIKE

Evelin Haverfild i Elsi Inglis ne samo da su pomagale bolesnima i ranjenima u Velikom ratu, već su brinule i o srpskim siročićima i bile poznate kao zastupnice modernih ideja.

Bezbrižnost plemićkog zvanja zamenila je balkanskim bojištima, gde se angažovala kao humanitarka. Ni kad su utihnuli topovi Prvog svetskog rata, Evelin Haverfild nije odustala - ostala je do smrti u Bajinoj Bašti da brine o siročadi i bolesnima.

Izložbom "Evelina Haverfild: 150 godina >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << od rođenja dobrotvorke", Bajina Bašta je odala počast škotskoj baronesi koja je zadužila Srbiju i koja počiva u Crkvi svetog proroka Ilije. Postavku koju je priredila Ustanova "Kultura" prate fotografije i pisana svedočanstva o njenom životu. Pored već poznatih dokumenata koje je ranije dostavila Evelinina praunuka, predstavljena je i kolekcija novih fotografija.

- Krajem 19. veka u Škotskoj je važila za ženu progresivnih ideja. Bila je aktivistkinja Pokreta za ženska prava i među prvim damama koje su vozile automobil. Početkom rata pridružila se Bolnici škotskih žena za službu u inostranstvu i među prvima, po svojoj želji, stigla u Srbiju - kaže Jasna Stanković, istoričarka umetnosti i kustoskinja "Kulture".

Sa škotskim bolničarkama pridružila se Moravskoj diviziji. Lečila je ranjenike, učestvovala u snabdevanju srpske vojske hranom, odećom, medicinskim materijalom. Posle Cerske bitke upućena je na istočni front, odakle se 1917. vratila u Britaniju, gde je prikupljala pomoć za srpsku vojsku. Izloženo je i pismo komandanta Prve armije generala Petra Bojovića na engleskom jeziku, u kojem zahvaljuje baronesi.

Posle Velikog rata Evelina Haverfild se vratila u Srbiju. Najpre je osnovala sirotišta u Užicu, Arilju i Kosjeriću, a potom i u Bajinoj Bašti.

- Godine provedene pomažući srpskom narodu uvrstili su je među najveće heroine modernog doba. Osim sirotišta, osnovala je i bolnicu za obolele od tuberkuloze, hranila je decu, lečila bolesne i pomagala sirotinju trošeći svoje bogatstvo. Toliko se predala da je zanemarivala zdravlje, pa ju je jedna prehlada 1920. koštala života. Koliko ju je narod voleo svedoči i to što je na sahrani bilo više hiljada ljudi - kaže naša sagovornica. Posthumno je odlikovana ordenima Svetog Save četvrtog i petog reda i Belog orla sa mačevima.

I Valjevci su izložbom podsetili na Škotkinju koja je zadužila Srbiju - Elsi Inglis. "Srpska majka iz Škotske" naziv je izložbe koju je istoričar Velibor Vidić priredio u valjevskom Istorijskom arhivu, a 16 njenih potomaka bili su specijalni gosti Valjeva.

- Priče o Elsi slušao sam od svoje baba-tetke, pa od detinjstva na nju gledam kao na istorijsku ikonu. Uz izložbu o Elsi, emotivno sam doživeo i postavku o Valjevskoj ratnoj bolnici. Znao sam dosta o Velikom ratu i o Bolnici škotskih žena, ali dok nisam video izložbu nisam razumeo dimenzije stradanja jednog naroda u ratu. Izložba pokazuje i humanu stranu jer pored stradanja postoji i požrtvovanje i pomoć mnogih naroda - priča dr Toni Votson, Elsin potomak.

Autor izložbe Velibor Vidić podseća da se ove godine navršio vek od smrti lekarke koja je borbom za prava žena zadužila ceo svet, a angažovanjem u Bolnici škotskih žena zadužila francuski, ruski i srpski narod. Elsi Inglis je bila prva žena koja je dobila najviše srpsko odlikovanje - Orden belog orla.

- Pomoć Škotkinja bila je motivisana samo željom da se pomogne srpskom narodu. Iza njih nije stajala Britanija, čak ih je sputavala. Njihova želja da pomognu srpskom narodu videla se kroz njihova pisma i dnevnike u kojima pišu sve najbolje o našem narodu - kaže Vidić.

Na sahrani srpska kraljevska porodica

Elsi Inglis je u Srbiju stigla sama početkom 1915, u vreme epidemije pegavog tifusa, osnivajući prvu ratnu bolnicu u Mladenovcu. Novembra 1915. zarobljena je u Kruševcu, odbijajući da ostavi opremu bolnice i povuče se sa srpskom vojskom. Angažovanjem Crvenog krsta vratila se u Škotsku, ali je od raka umrla 26. novembra 1917. Na sahrani su joj bili prisutni i članovi srpske kraljevske porodice.

Ime Domu zdravlja

Dan posle sahrane Eveline Haverflid Opštinski odbor doneo je odluku da glavna ulica u Bajinoj Bašti bude nazvana njenim imenom. Posle Drugog svetskog rata ulica je ponela ime po Titu, a potom po knjazu Milošu. "Bajinobaštani nikada nisu napustili uspomenu na njeno delo, pa tako Dom zdravlja nosi njeno ime, a u porti Crkve Svetog Ilije nalazi se samo njen grob, dok je parohijski dom takođe poneo njeno ime", dodaje Jasna Stanković.

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.